Iza zlokobnog naziva ove jedinstvene ronilačke lokacije krije se pomalo tužna priča o sudbini neopreznih kornjača Sipadana.
Usred toplih i planktonom bogatih voda Celebeskog mora, nedaleko od obale Bornea, uzdiže se mali, ali roniocima nadaleko poznat otok Sipadan. Administrativno pripada malezijskoj saveznoj državi Sabah, a geološki je jedinstven: riječ je o oceanskom otoku nastalom rastom koralja na vrhu ugašenog vulkanskog stošca koji se strmo uzdiže s morskog dna dubokog više od 600 metara. Upravo ta dramatična topografija (okomite litice koje gotovo trenutačno padaju u dubinu) razlog je iznimne koncentracije morskog života.
Sipadan je danas strogo zaštićeno područje. Malezijske vlasti ograničile su broj dnevnih ronilačkih dozvola kako bi se očuvala osjetljiva ravnoteža ekosustava. Na samom otoku nema smještajnih kapaciteta, već ronioci borave na obližnjim otocima poput Mabula ili Kapalaija te svakodnevno brodom dolaze na urone. Ovakav model upravljanja pokazao se uspješnim u očuvanju koraljnih grebena i populacija velikih pelagičkih vrsta.
Iako je Sipadan površinom malen, oko njega se nalazi niz svjetski poznatih ronilačkih lokacija, svaka sa svojim karakterom i posebnim susretima. Barracuda Point je vjerojatno najljepša i najpoznatija lokacija na Sipadanu. South Point je greben poznat po susretima s većim pelagičkim vrstama. Mid Reef nudi nešto mirnije ronjenje s bogatim koraljnim vrtovima i mnoštvom manjih vrsta, od šarenih pužića golaća do škorpion riba i murina. Drop Off je lokacija neposredno ispred nekadašnjeg pristaništa. Ovdje vertikalna stijena pada u dubinu gotovo odmah nakon ulaska u vodu. Koralji su zdravi i raznoliki, a “highlight“ lokacije su česte kornjače koje mirno pasu spužve ili odmaraju na policama.
Unatoč raznolikosti, zajednička nit svih lokacija je dramatična konfiguracija terena: strmi zidovi, špilje, pukotine i prevjesi koji stvaraju trodimenzionalni labirint života.
Kornjače su gotovo simbol Sipadana, procjenjuje se da je na Sipadanu jedna od najvećih koncentracija morskih kornjača na svijetu. Gotovo svaki zaron uključuje barem nekoliko susreta s ovim smirenim reptilima.
Turtle tomb
Među svim tim ronilačkim lokacijama jedna se izdvaja po svojoj mističnosti i posebnoj atmosferi – Turtle Tomb. “Grobnica kornjača” je jedno je od najintrigantnijih i najzagonetnijih ronilačkih mjesta na Sipadanu. Smještena unutar sustava podvodnih špilja i tunela, ova lokacija spaja ljepotu, tišinu i dozu jeze u iskustvo koje se duboko urezuje u pamćenje.
Lokacija se nalazi vrlo blizu pristanišnog mola na Sipadanu, nešto sjeveroistočnije. Ulaz u sustav nalazi se uz vertikalni zid, na relativno maloj dubini od svega desetak metara. Već sam pristup daje naslutiti da se radi o nečemu drugačijem od klasičnog “wall divea“. Nakon kratkog ronjenja uz stijenu ronioci dolaze do otvora koji vodi u prostranu komoru, takozvani Turtle Cavern. Sunčeve zrake prodiru kroz pukotine i otvore stvarajući dramatične svjetlosne snopove koji režu tamu. Nakon toga se ulazi u ponegdje širi, a ponegdje uži tunel koji vodi do glavne komore, špilje veličine kakve školske dvorane. Kontakt s dnevnim svjetlom gubi se nakon sedamdesetak metara ronjenja od ulaza pa slijedi još stotinjak metara ronjenja do glavne komore. Pri svemu je povoljna okolnost mala dubina ronjenja pa sukladno i mala potrošnja zraka, jer maksimalna dubina ronjenja je oko petnaestak metara.
Dakle, unutar špiljskog sustava dužine dvjestotinjak metara nalazi se mreža tunela, prolaza i uskih kanala. Upravo u tim dijelovima pronađeni su brojni skeleti morskih kornjača po čemu je lokacija i dobila ime. Iako se lokacija radi marketinških trikova reklamira kao “groblje” u smislu posljednjeg počivališta na kojeg kornjače odlaze kako bi ovdje u miru umrle (pandan grobljima slonova u Africi), istina je ipak ponešto drugačija i surovija. Pretpostavlja se da kornjače ulazeći u špilju u potrazi za zaklonom ili hranom naprosto izgube orijentaciju u složenom labirintu i ne uspiju pronaći izlaz. Bez zraka i mogućnosti da se vrate na površinu, uginu unutar sustava špilja.
Prizori kostura koji mirno leže na pješčanom dnu špilje snažan je podsjetnik na moć i ravnodušnost prirode. Ipak, atmosfera nije morbidna, već više meditativna. Tišina unutar špilje prekinuta tek zvukom vlastitog disanja kroz regulator stvara gotovo sakralni osjećaj prostora. Važno je naglasiti da se kompletni Turtle Tomb, zajedno s dubljim i složenijim dijelovima špiljskog sustava, smije posjećivati isključivo uz barem osnovnu obuku ronjenja u špiljama s dodatnom opremom u vidu rezervnih svjetiljki i stage boca te uz obaveznu pratnju iskusnih vodiča. Postoje postavljene sigurnosne linije, no navigacija može biti zahtjevna. Za rekreativne ronioce često se organizira posjet samo glavnoj komori (Turtle Cavern), dok se dublji prolazi ostavljaju tehnički obučenim timovima.
Biološki gledano, špilja je zanimljiv kontrast ostatku Sipadana. Dok vanjski zidovi vrve životom i bojama, unutrašnjost je tiha, s minimalnom svjetlošću i oskudnijom faunom. Ipak, na ulazima i u prijelaznim zonama mogu se vidjeti jastozi, kardinal ribe i razne spužve prilagođene slabom svjetlu.
Ronjenje u Turtle Tombu zahtijeva dobru kontrolu plovnosti. Fini sediment na dnu lako se podiže, a zamućenje može u trenu smanjiti vidljivost na gotovo nulu. Upravo zato je pravilna tehnika perajanja ključna, svaki neoprezan pokret može utjecati na cijelu grupu. Psihološki aspekt ronjenja u ovoj špilji također je značajan. Za razliku od otvorenog zida gdje je uvijek prisutna “plava sloboda“ iza leđa, u špilji postoji jasna svijest o nadglavnom (overhead) okruženju. To može izazvati laganu nelagodu kod onih koji nisu navikli na takve uvjete. No, za mnoge je upravo taj osjećaj ulaska u skriveni svijet najveća čar Turtle Tomba.
Fotografski, lokacija nudi izvanredne prilike. Kontrast svjetla i tame, siluete ronilaca u otvorima špilje i dramatične perspektive tunela stvaraju snažne vizualne kompozicije. Ipak, potrebna je pažnja kako bi se izbjeglo oštećenje osjetljivih formacija ili nenamjerno podizanje sedimenta.
U širem kontekstu Sipadana Turtle Tomb predstavlja podsjetnik da more nije samo arena spektakularnih jata i velikih predatora, već i prostor skrivenih priča. Dok Barracuda Point slavi energiju i kretanje, Turtle Tomb govori o tišini i prolaznosti. Za mnoge ronioce upravo je kombinacija ta dva svijeta ono što Sipadan čini nezaboravnim. U istom danu moguće je doživjeti adrenalinski drift uz vrtlog barakuda, a zatim zaroniti u tihu, sjenovitu špilju gdje vrijeme kao da stoji. Ta raznolikost iskustava rijetka je čak i među najpoznatijim svjetskim destinacijama.
Na kraju, Turtle Tomb nije samo ronilačka lokacija – to je mjesto refleksije. Dok lebdite iznad kostura kornjače svjesni vlastitog daha i ograničenog vremena pod vodom, postajete dio većeg ciklusa života i smrti koji se odvija daleko od ljudskih pogleda. Upravo ta duboka, gotovo filozofska dimenzija čini Turtle Tomb jednim od najupečatljivijih podvodnih iskustava u Maleziji, a i šire.
Više o ovoj sablasnoj ronilačkoj lokaciji pročitajte u 57. broju SCUBAlife magazina.
Goran Butajla je glavni urednik SCUBAlife magazina od prvog broja, prekaljeni ronilac (instruktor trener) koji je u svojoj ronilačkoj karijeri proputovao gotovo čitav svijet. On je i autor najvećeg broja tekstova i fotografija iz svih dijelova svijeta koje možete vidjeti u SCUBAlifeu.
