Lastovo

Lastovo je najudaljeniji naseljeni otok Hrvatske, površina mu je 41 kvadratni kilometar, vrlo je slabo naseljen i broji otprilike 700 mještana čiji se broj po zimi još drastično smanjuje.

Otok je smješten na području Dubrovačko-neretvanske županije, i to južno od otoka Korčule. Naravno, Lastovo je i najveći otok Lastovskog arhipelaga koji se sastoji od još 46 otoka, otočića i hridi. Krećući se od zapada ka istoku arhipelag počinje sa Sušcem pa slijede Hrid Bijelac, Kopište, Hrid Crnac, Mrčara, Prežba pa samo Lastovo, a istočno se nastavljaju Lastovnjaci (Kručica, Češvinica, Saplun) te Vrhovnjaci s najistočnijim otočićem Glavatom. Nešto sjevernije nalaze se Mali i Veli Tajan.

Spletom sretnih i manje sretnih okolnosti kao što su prometna izoliranost, dugogodišnji boravak vojske na otoku (bivše JNA), slaba naseljenost i mali ribarski kapaciteti na otoku za vrijeme bivše nam države rezultirali su visokim stupnjem očuvanosti prirodnog svijeta, kako na kopnu tako i podvodnog, a i u današnje doba možemo reći da je turizam još u povojima i da se tek razvija, na svu sreću u pravilnom smjeru, dakle po modelu razvoja nešto elitnijeg turizma (nautički, ronilački, lovni i planinarski) sa zadržavanjem autohtonih značajki otoka u dvije bitne stvari. 

Jedno je bilo kakvo odsustvo apartmanizacije i betonizacije otoka, na otoku možete vidjeti uglavnom lokalnu arhitekturu, a drugo je gastronomska ponuda koja je u skladu s ribarskom i poljoprivrednom tradicijom Lastovčana, dakle u svakoj gostionici možete naručiti svježu škarpinu ili jastoga, blitvu na lešo i domaću rajčicu.

Daleko je to od tradicionalnih boljki našeg turizma poput gomile “fast foodova” ili precijenjenih i nekvalitetnih vinskih “glavoboljčeka” kakve ćete pronaći posvuda, samo ne na Lastovu. Jedan od važnijih kotača razvoja turizma je, uza sve prednosti i mane, i proglašenje Lastova Parkom prirode 2007. godine.

Od tada pa na ovamo štošta se na Lastovu promijenilo na bolje pa tako ipak postoji kakva – takva kontrola ribolova, mnogo se polaže na ekološku održivost otoka, uređuju se plaže i planinarsko – biciklističke rute, što je u zadnjih desetak godina rezultiralo stvaranjem kvalitetne turističke klijentele koja na Lastovo dolazi upravo iz tih pobuda – uživanje u aktivnom turizmu, a pomno pazeći pritom na ovaj biser Jadrana. Među takve se, naravno, ubraja i ronilačka klijentela. Posebno je zanimljivo što je veliki postotak turista na Lastovu onih “povratnika” koji mu se uporno vraćaju, jer tko je jednom došao na Lastovo, zasigurno se ponovno vraća.

Ronjenje na Lastovu

U moru nezaboravnih ronjenja teško je izdvojiti jedno ili više njih, ali ćemo vam ovom prilikom pokušati što više približiti sveukupan dojam o ronjenju na Lastovu. Ono što je uglavnom poznato većini ronilačke populacije je da na Lastovu zasigurno možemo očekivati atraktivna ronjenja na zidovima koji se na nekim mjestima vertikalno ruše i do stotinjak metara u dubinu s mnogim prevjesima. Također se zna da na Lastovu postoji nekoliko antičkih lokaliteta sa zavidnom količinom amfora od kojih postoje dva fizički zaštićena čeličnom mrežom “in situ”, dakle na mjestu pronalaska.

Nadalje, svi su čuli za Bijelac, raspuknuti biser Jadrana bez čijeg obilaska se ne može zamisliti nikakvo ozbiljnije ronjenje na Lastovu (više o Bijelcu možete pročitati na ovom linku), a slična je stav i sa Sušcem (više o Sušcu možete pročitati slijedeći ovaj link).

Također se zna da na Lastovu nema previše atraktivnih brodoloma (ali ih ipak ima) pa za razliku od drugog dragulja našeg podmorja, Visa, gdje većina ronilaca dolazi radi obilazaka brojnih potopljenih brodova, na Lastovu smo orijentirani na biološke i geološke ljepote podmorja (više o olupinama u lastovskom podmorju pročitajte na ovom linku).

Za potrebe ove reportaže ipak moramo postaviti neke granice jer u cjelokupnom akvatoriju naprosto ima previše toga za vidjeti. Budući da smo već detaljno opisivali ronjenja na Sušcu, Bijelcu i olupinama u lastovskom podmorju, u ovoj reportaži ograničit ćemo se na uže područje Lastova, zaključno s otočićima Kopištem, Tajanom te Lastovnjacima.

Karlovića Tovari

Lokacija pomalo neobičnog imena nalazi se na sjeverozapadnom rubu Lastova, gotovo na sjevernom spoju između Lastova i Prežbe. Stijenski niz Tovara tek koji metar izvire iznad površine mora i tvori idealnu lokaciju za upoznavanje lastovskog podmorja. Na južnoj strani nalazi se plitak plato, dok se obilaskom na sjevernu stranu lokacija pretvara u okomiti zid do pedesetak metara dubine.

Iako nema gorgonija, zid je vrlo lijep i bogat životom pa se preporučuje čak i početnicima na manjim dubinama. Vrlo su zanimljive nakupine raznih vrsta koralja, a jastozi su tamo toliko gostoljubivi da, ne samo da spremno poziraju fotografima, nego i ticalima radoznalo ispituju objektive foto aparata.

Maslovnjak Veli

Maslovnjak se nalazi neposredno istočno od Tovara i jedna je od zanimljivijih lastovskih lokacija. Njegova sjeverna, “korčulanska” strana je kao nožem odrezana i tvori okomiti pa i prevjesni zid do 50 metara dubine i jedan uron je definitivno premalo da se ova lokacija istraži kako treba. Razlog tomu je postojanje i jedne duboke sike na samom istočnom rubu zida čiji je vrh na četrdesetak metara, spojene sa spomenutim zidom.

Na siki se može vidjeti manje, ali vrlo lijepo polje gorgonija, a u većoj dubini još se uvijek mogu pronaći žive stabljike crvenog koralja, jedne od jadranskih dragocjenosti. Savjetujemo oprez pri ovom zaronu jer dno sike doseže preko šezdeset metara u dubinu.

Rt Žrvanj

Idući dalje prema istoku u neposrednoj blizini Maslovnjaka nalazi se rt Žrvanj, još jedna zanimljiva, iako nešto plića lokacija. Žrvanj se popularno naziva i hrptom jer stijenski masiv rta tvori izduženu formaciju u smjeru Korčule čija dubina raste s nula na dvadesetak metra i završava svojevrsnom “krunom” na kraju spomenutog hrpta.

Ronjenje se uglavnom odvija desnom, istočnom stranom hrpta koja je mnogo razvedenija, a po dolasku u podnožje krune ronjenje se nastavlja uzdizanjem na njen vrh te povratkom prema obali vrhom hrpta. Lokacija obiluje mnogim ribljim vrstama, a nimalo neuobičajeni su čak i škarami ili mediteranske barakude, a u zadnjih nekoliko godina na ovoj lokaciji već imamo i gotovo “domaćeg”, inače vrlo ugroženog puža Tritonovu trubu što je u jadranskim okvirima danas već gotovo nemoguće očekivati.

Plič Drašan (olupina Messina)

Ova zlokobna sika koja dopire do pred samu površinu bila je izuzetno opasna za plovidbu, no na sreću, prije nekoliko godina postavljena je oznaka pa je pronalaženje lokacije jednostavno i sigurno. Plič se nalazi na sjeveroistočnoj strani Lastova. O opasnosti Drašana svjedoče dva brodoloma na ovoj lokaciji, novovjeki teretnjak od kojeg su ostala samo kobilica, rebra i nešto oplate, a u neposrednoj blizini nailazimo na nekoliko cijelih i puno više krhotina amfora koje nam ukazuju na rimski brodolom budući da su amfore lako prepoznatljive (Lamboglia tip II), trbušastog oblika kakve su vjerojatno najčešće koje nalazimo u dubinama Jadrana.

Amfore leže razasute na pješčanom dnu između 25 i 30 metara dubine te u kombinaciji s puževima bačvašima kojih ima u zavidnom broju čine rijetko lijepi prizor. Što se tiče novovjekovnog brodoloma, radi se o teretnoj parnjači Messina koja se na pliči nasukala krajem devetnaestog stoljeća. Nesretni brod je danima bespomoćno ležao na vrhu Drašana dok ga more nije potpuno razbilo i odnijelo u dubinu. Iako su danas ostaci broda teško prepoznatljivi, ronjenje je itekako atraktivno.

O olupinama u lastovskom podmorju objavili smo iscrpnu reportažu u 27. broju SCUBAlife magazina pa tamo možete pronaći znatno više i o ovom brodolomu.

Lukovac Mali

Idući dalje na sjeveroistok Lastova dolazimo do otočića Lukovac Mali, male hridi koja već označava ulazak u otočnu skupinu Lastovnjaka. Ljepota ove lokacije leži u neobičnom i neočekivanom podmorju koje ima naizgled nezanimljivu konfiguraciju (s blagim padom podmorja prema dubinama do četrdesetak metara), međutim, zbog uvijek prisutnih struja na južnom i zapadnom rubu lokacije formirala su se velika polja gorgonija koja su sama po sebi dovoljno lijepa.

Očaravajući bonus ronjenju nosi postojanje još jednog antičkog brodoloma, to jest manje nalazište amfora koje gotovo da se nalazi među gorgonijama, što tvori jedinstven prizor u jadranskim okvirima. Ako pažljivije istražujete lokaciju, na južnoj strani stijenske padine naići ćete i na karakteristično rimsko sidro veličine dva metra, što je danas također rijetkost.

Plič Petrovac

Ako pomno pratite redoslijed lokacija za koji smo se odlučili, primjećujete da se obodom Lastova krećemo u smjeru kazaljke na satu pa se nalazimo već na istočnoj strani Lastova. I dalje smo na Lastovnjacima, a sljedeća lokacija je plič Petrovac koja se nalazi pored obližnjih otočića Petrovca i Kručice.

Ovu lokaciju krasi vrlo dinamičan teren (pa tako ustvari postoje dvije pliči, jedna neposredno uz drugu) i ronjenje je više nego interesantno. Dodatan bonus su ostaci još jednog antičkog brodoloma koji se ovoga puta očituju u pronalasku više antičkih sidara sličnih onome na Lukovcu. Ovoga puta je očigledno da su sidra ustvari bila teret na nekom rimskom brodu, a u većoj dubini se mogu pronaći još dvije cijele amfore.

Antičko nalazište Saplun

Na sjeveroistočnoj strani otočića Saplun, koji je također na Lastovnjacima, nalazi se nešto veće nalazište još jednog antičkog brodoloma. Sama lokacija je na dubini od 26 do 32 metra, nakon što posidonija pređe u stjenovito – pješčanu podlogu. Ostaci rimskog teretnog broda otkriveni su već daleke 1987. godine, a otkrili su ih domaći ronioci. Zbog velike količine i gotovo netaknutog vrijednog nalazišta, istraživanja su započela gotovo odmah, a koju godinu kasnije i ovdje je postavljena zaštitna mreža u obliku kaveza od armaturne mreže. Na površini od otprilike stotinjak kvadratnih metara razasuta je količina od preko stotinu amfora.

Prema izgledu nalazišta dalo bi se zaključiti da se radilo o rimskom teretnom brodiću od dvadesetak metara dužine koji je vjerojatno potonuo uslijed kolizije s kopnom zbog jake bure. Osim amfora postoji i olovna prečka brodskog sidra, a s ove lokacije je davno izvađen luterij – brodski žrtvenik u obliku pladnja s nožnim postoljem. Žrtvenik je izuzetno vrijedan nalaz jer je vrlo rijedak, a ovaj je i kompletan, gotovo neoštećen. Danas je konzerviran i spreman za nekakvu buduću izložbu.

Struga

Idemo dalje prema južnoj strani Lastova. Na litici ispod jednog od najstarijih svjetionika na Jadranu, legendarne Struge izgrađene 1839. godine, nalazi se poznata ronilačka lokacija istog naziva. Iako to po skromnom mišljenju autora nije najbolja lokacija, ipak, kao da predstavlja ogledni primjerak južnojadranskih zidova koji se obrušavaju i do stotinjak metara u dubinu te tvore karakteristične formacije prepune pukotina, kaverni i prevjesa pa su bogate morskom faune, a samim tim onda vrlo interesantne ronilačke pozicije, i morfološki i biološki.

Zid na Strugi na svom krajnjem istočnom rubu krije jedno ljepše polje crvenih gorgonija, a neposredno uz njega, ali podosta dublje, nalazi se i još jedno od vjerojatno najljepših jadranskih polja gerardija (Gerardia savaglia ili Savaglia savaglia). Ronjenje na Strugi je izuzetno zahtjevno zbog uvijek dobre vidljivosti i (pre)velikih dubina koje vas lako ponesu pa se zaista treba ponašati odgovorno, pogotovo kada u dubini ugledate tako krasna polja ovih prekrasnih mekih koralja.

Međedina spilja

Ova špilja nalazi se uz samu obalu, na otprilike pola puta između dviju među koraljarima  legendarnih lastovskih “pošti”, Struge i rta Veljeg mora. Međedina (ili kako još možete čuti “Medviđa”) je vrlo jednostavna, a opet vrlo atraktivna lokacija. Ustvari je to kavernozni sustav koji se sastoji od tri velika ulaza ili izlaza, kako hoćete, i rasprostire se na stotinjak metara dužine, a sve to na dubinama ronjenja manjim od deset metara s konstantnim izvorom dnevnog svjetla tako da je ronjenje vrlo sigurno i zabavno čak i za potpune početnike.

Posebno su zanimljiva i dva sifončića u kojima se izranja na površinu, jedan je osvijetljen danjim svjetlom, a drugi je nešto mračniji, ali zato i prepun neočekivanih domaćina – šišmiša kojih ima gomile. Kao da su se već navikli na ronioce pa se ne uzbuđuju previše kada izronite među njih.

Antičko nalazište “Za Planiku”

Ova lokacija se nalazi na jugozapadnoj strani otoka, neposredno poslije rta Baške stijene (pa ju zato neki i tako imenuju). Rt koji slijedi južnije od njega zatvara uvalu Za Planiku pa se po tome naziva i ovaj lokalitet. Ako znate gdje treba ići, pronalaženje lokacije je sasvim jednostavno jer se nalazi na samom rtu i to neposredno uz obalu. Lako je rekonstruirati da je kakav rimski, omanji jedrenjak veličine dvadesetak metara u uzaludnom pokušaju da se dočepa sigurne luka Ubli, u nevremenu bio odbačen na stjenovitu obalu u koju je udario i potonuo. Stjenoviti teren uokolo rta se stepenasto koso spušta u dubinu sve do pješčanog dna koje započinje na pedesetak metara dubine. Lokalitet na kojem se nalaze amfore je od obale udaljen kojih pedesetak metara i nalazi se na dubini između 35 i 45 metara, gotovo na samoj granici stijena i pijeska. Naravno, od drvene konstrukcije broda nema ni traga. Teret od stotinjak amfora se razasuo na manjoj površini te srastao s okolnim stijenjem i vegetacijom.

Na ovom mjestu je osmišljen i proveden prvi projekt zaštite arheoloških lokaliteta “in situ”, sada već daleke 1990. godine – prekrivanjem čeličnom građevinskom mrežom da bi se spriječila moguća daljnja devastacija vrijednog nalaza.

Crnac Lenga i sika

Kada ste već vidjeli Bijelac, onda je red da posjetite i Crnac, toponimski alter-ego Bijelca koji se nalazi nešto istočnije, da budemo precizniji, između Kopišta i Mrčare. I stvarno su stijene sivkasto-crne boje, a tako je i u prvim metrima podmorja. Crnac u svom podmorju krije prekrasne terene o kojima se ne zna previše jer logika ronjenja ovdje nalaže da zaronite na južnoj strani i obiđete taj južni stepenasti zid do četrdesetak metara dubine.

Stvarnost je ipak ponešto drugačija, na Crncu se nalaze dvije vrlo lijepe lokacije. Jedna od njih se nalazi na samom jugozapadnom rubu, a radi se o isturenom stijenskom masivu (u lokalnom izričaju “Lenga”) koji se u smjeru Italije pruža okomito na glavni zid Crnca. Lenga je krcata gorgonijama te puna života. S druge strane, kojih stotinjak metara od Crnca prema Lastovu nalazi se još jedna prekrasna lokacija, sika s vrhom na petnaestak metara dubine. Južna strana je potpuno obrasla gorgonijama i pokojom gerardijom te je vrh sike uvijek prepun jata ribica što pruža nezaboravan prizor.

Kopište, plič Kaleb

Otok Kopište između Lastova i Sušca je također jedna od zanimljivih ronilačkih lokacija. Najzanimljivije ronjenje je na pliči Kaleb koja se nalazi nešto jugozapadnije i, iako je usred mora, nalazi se razmjerno jednostavno. Vrh se uočava već izdaleka jer dopire do samo tri metra pod površinom.

Ronjenje mora krenuti u smjeru istoka kada se kosom padinom dolazi na sam rub zida (koji počinje na četrdesetak metara) te se nastavlja zidom obraslim gorgonijama u smjeru juga.

Na Kopištu se nalazi još jedna lokacija za koju rijetki znaju, a radi se o omanjem, ali zdravom polju crvenog koralja koje se nalazi na svim roniocima itekako dostupnih 37 metara dubine. Male jedinke strpljivo rastu na radost svih vas koji ste do sada o ovom plemenitom biću samo maštali.

Veliku reportažu o Lastovu možete pročitati u 41. broju SCUBAlife magazina.