“Split” fotografije postale su toliko popularne da već postoje i natjecanja gdje je “split” fotografija zasebna kategorija, a njihova neobična ljepota privlači široku publiku.

Već u principu i znate o čemu se radi, split fotografiju definira postojanje dva njena osnovna segmenta, a to su onaj podvodni i onaj nadvodni ili “suhi” dio, s obično jasno vidljivom granicom (ne nužno) koju čini površina vodenog medija, u pravilu na sredini fotografije. U fotografskoj terminologiji takva se “crta” površine vode koja dijeli sliku na dva dijela naziva i “meniskus”. Nepisano pravilo među podvodnim fotografima je da bi meniskus trebao dijeliti fotografiju otprilike po polovici (bilo da se radi o “landscape” ili “portrait” orijentiranoj slici), iako to nije striktno određeno jer artistički izričaj ponekad zahtijeva i da taj omjer ne bude baš takav. No, s druge strane je zanimljivo napomenuti da se na fotografskim natjecanjima split fotografije mogu uvrstiti u kategoriju ambijentalnih, ali tada podvodni dio mora sadržavati barem 50% fotografije.

Split fotografije javljaju se još u doba filmske fotografije, iako su tada bile razmjerno rijetke. Razlozi su svakojaki, od činjenice da su tada kućišta za klasične fotoaparate s većim portovima bila manje zastupljena (puno popularniji su bili amfibijski foto aparati, legendarni Nikonosi), ali i još mnogo važnije, u “filmsko” doba su eksperimentiranja i metode pokušaja i pogreške (što je za split fotografiju gotovo neophodno) s uvijek premalim rolama filma od 36 slika bila zaista rijetka i njima su se bavili uglavnom vrhunski profesionalci.

Situacija se stubokom mijenja pojavom digitalne fotografije kada ove mogućnosti postaju praktično neograničene, a ujedno smo svjedoci sve veće zastupljenosti upotrebe “ozbiljnih” foto aparata i podvodnih kućišta s izmjenjivim portovima u današnjoj podvodnoj fotografiji s kojima je izrada split fotografija znatno olakšana (ne i lagana).

Teorijski gledano, split fotografiju možemo napraviti bilo kojim aparatom kojeg možemo uroniti pod vodu, s kompakt kućištima pa čak i s GoPro aparatima, ali praksa je ipak nešto drugo. Kako i pretpostavljate, tehnička (a i dimenzijska) ograničenja takvih aparata su prevelika da bi omogućili suvisle pokušaje da se dođe do uspješnih split fotografija pa su one u takvim slučajevima više plod sreće, nego umijeća fotografa. Iako, danas postoje i neka kompakt kućišta s nešto većim portovima pa je mogućnost uspjele fotografije veća, ali niti to nije jedini uvjet.

Tehnički izazovi izrade split fotografije su vrlo kompleksni pa je, ustvari, jedini pravi “alat” u tom smislu kvalitetan refleksni aparat s pripadajućim kućištem i u pravilu širokokutnim portovima, i to po principu “što veći – to bolje”. Najzanimljiviji segment nastajanja split fotografije je upravo onaj tehnički i u mnogo slučajeva je čak bitniji i od samog motiva buduće split fotografije.

Pokušajmo proanalizirati gdje leže problemi nastanka uspješne split fotografije pa će vam ubrzo postati jasno koliko je to ustvari teško. Ponajprije se treba uhvatiti u koštac s banalnim problemom, a taj je samo kadriranje. Da biste to uspješno postigli treba riješiti nekoliko problema. Kao prvo, kako pravilno “uhvatiti” i podmorje i “suhi” dio da su oni u barem približno jednakom omjeru? U pravilu, površina mora treba biti potpuno mirna jer će već i minijaturni valovi uspjeh fotografije dovesti u pitanje, odnosno on će ovisiti o čistoj sreći. Drugo, port preko kojeg “hvatate” kadar morao bi biti većih dimenzija jer će njime takva zahtjevna situacija biti znatno olakšana. Treće, aparat mora biti miran da biste zadržali željeni kadar. Pod vodom to nije problem, ali na površini je pridržavanje teškog kućišta u ronilačkoj opremi vrlo komplicirano. Zbog toga je vrlo preporučljivo da se barem početni pokušaji split fotografija izvode tako da možete stajati na dnu, čime ćete biti puno stabilniji. Četvrto, što s kapljicama vode koje će se neminovno naći na portu? U planiranoj situaciji možda ste već prethodno “premazali” port sirovim krumpirom, jabukom, sredstvom za odmagljivanje maske ili čak pljuvačkom (svaka od ovih metoda će pomoći da kapljice lakše skliznu s porta), ali nekad će se prilika za split fotografiju ukazati i bez ovakvih prethodnih priprema. Tada će do izražaja doći iskustvo! Uranjanjem kućišta i brzim kadriranjem nakon toga vjerojatno ćete spriječiti nakupljanje kapljica, ali niti to nije nimalo jednostavno.

Eto vidite, već i pri jednostavnim situacijama kadriranja susrećemo se s mnogim problemima koji mogu biti frustrirajući do te mjere da poneki fotograf odustane od pokušaja dobivanja split fotografije.

Ali ono što je još veći problem je da je ovo do sada bila stvar spretnosti fotografa i ponešto sreće. Pravi problemi tehničke (i fotografske) prirode dolaze tek sada i o njima uvelike ovisi vaš krajnji rezultat. Kao prvo, svjetlosni uvjeti u podmorju i na suhom su u pravilu enormno različiti i česte će biti situacije u kojima ćete dobiti preeksponirano nebo ili podeksponirano podmorje, i to tako da ih nikakvim Photoshopom nećete moći popraviti. Tu do izražaja dolazi fotografsko znanje pa treba kombinirati mogućnosti koje vam pružaju aparati.

Znate, ili barem naslućujete da brzina ekspozicije ne služi samo da “zamrzne” kretnje na dinamičnoj fotografiji, već i za to da “smanji” svjetlo ambijenta. Isto tako, blenda ne služi samo kontroli količine svjetla prema primarnom objektu, već i regulira dubinsku oštrinu. Morat ćete balansirati (gotovo uvijek u manual modu) da dobijete pravilno osvijetljene i podmorja i nadvodnog dijela fotografije. Ako nikako ne možete izbalansirati svjetlo samo pomoću blende i zatvarača, morat ćete mijenjati ISO postavke. Uglavnom, mnogo problema koji će nas, htjeli mi to priznati ili ne, prisiliti i na često ponavljajuću metodu pokušaja i pogreške. Ovi problemi se djelomično mogu izbjeći u onim idealnim uvjetima kada je Sunce visoko na horizontu pa zrake svjetlosti prodiru i pod vodu u tolikoj količini da znatno smanjuju razliku u količini svjetla u odnosu na nadvodni dio, a također je važna i pravilna upotreba bljeskalica koje vam znatno mogu olakšati posao. Bljeskalice treba (u većini slučajeva) postaviti da su potpuno pod vodom te opet regulacijom jačine bljeska dobiti uravnoteženo osvjetljenje kompletne fotografije.

Druga stvar koja također postaje problematična je oštrina fotografije. Najprije nam “smeta” vodeni meniskus koji prolazi sredinom kadra, i u auto ili sličnom modu se često događa da fokus “zagrabi” upravo na taj meniskus. Rezultat je propala fotografija. Vrlo vjerojatno ćete u postavkama fokusa morati pomaknuti točku fokusiranja na objekt pod vodom, dakle u donjem dijelu fotografije. Nadalje, vrlo često je kod split fotografija podvodni objekt (ili cjelokupni ambijent) mnogo bliži od onoga na suhom dijelu fotografije pa postoji problem oštrine fokusa. Često će se dogoditi pravilno izoštreno podmorje pa neoštri otočić ili brod u daljini. Možda će takav biti vaš željeni artistički izražaj, ali ako želite cijelu fotografiju u fokusu, opet dolazimo na problem manualnih postavki blende radi dobivanja dubinske oštrine, ali opet treba paziti da to ne poremeti balans svjetla.

Uglavnom, split fotografija je zaista isprepletena mnogim poteškoćama u nastajanju pa je zato njezina vrijednost, ne samo u nesumnjivoj atraktivnosti i originalnosti, već i u vrhunskoj vještini i znanju fotografa koji je “stajao” iza kadra.

Nemojte se zbog toga obeshrabriti jer je split fotografija jedan od odličnih načina da stvarno počnete razumijevati zakonitosti i “obične” i podvodne fotografije, nakon čega možete postati samo bolji fotograf. Ne brinite, i ovi fotografi čije uratke vidite u ovoj temi imaju iza sebe gomilu neuspjelih pokušaja, ali razmišljanje, praksa i poneko zrnce sreće doveli su do rezultata u kojima možete uživati! Ako se dovoljno potrudite i budete uporni, slične rezultate možete dobiti i Vi!

Više o split fotografiji uz mnoštvo nevjerojatnih uradaka poznatih podvodnih fotografa potražite u 22. broju SCUBAlife magazina (prosinac 2015.).

goran.butajla@scubalife.hr | + posts

Goran Butajla je glavni urednik SCUBAlife magazina od prvog broja, prekaljeni ronilac (instruktor trener) koji je u svojoj ronilačkoj karijeri proputovao gotovo čitav svijet. On je i autor najvećeg broja tekstova i fotografija iz svih dijelova svijeta koje možete vidjeti u SCUBAlifeu.