Olupinu teretnog parobroda Lina nazivaju i “Kraljica Kvarnera”, a mnogi ronioci se slažu da je ona jedna od najelegantnijih olupina Jadrana.
Lina je bila čelični teretni parobrod izgrađen 1879. godine u brodogradilištu New Castle on Tyne, a njeno prvobitno ime bilo je “Nuevo Estremandura”. To ime nosila je do 1903. godine kada je brod prodan francuskoj kompaniji Franco – Tunisienne da Navigation te dobiva novo ime “Ville de Nemours”.
Lina svoje konačno ime dobiva 1907. kada brod otkupljuje kompanija Adriatica iz talijanskog Barija, vlasnika Vincenza Granate. Lina tako postaje dio flote koja plovi Sredozemljem te preko Gibraltara i sjevernom Europom uglavnom prevozeći vino i maslinovo ulje. Lina je često plovila i na kraćim linijama pa se pretpostavlja da je u vrijeme stradavanja plovila na ruti između Rijeke i Barija.
Na ruti prolaska kroz Kvarnerska vrata, u siječnju 1914., vladala je gusta magla i veliko zimsko nevrijeme. Brod je pod zapovjedništvom kapetana Giuseppea Cicconardija najvjerojatnije izgubio preciznu navigacijsku rutu te se u kombinaciji s jakim vjetrom našao preblizu stjenovitoj creskoj obali. Detaljnih podataka o havariji Line nema, ali je jednostavno za pretpostaviti da je došlo do kolizije s obalom i brzog potonuća broda. O broju mornara ili čak putnika i eventualnim žrtvama također nema preciznih podataka, ali je opet vjerojatno da je bilo stradalih zbog valova i hladnog mora. Havarija se dogodila na sjeverozapadnoj obali Cresa u blizini rta Pečenj koji se nalazi nekoliko milja južnije od creskog naselja Porozina.
STANJE OLUPINE I RONJENJE NA NJOJ
Linu još nazivaju i “Kraljica Kvarnera” i mnogi ronioci se slažu da je jedna od najelegantnijih olupina Jadrana. Nalazi se uz samu obalu na nenaseljenoj, sjeverozapadnoj strani otoka Cresa pa je pristup moguć jedino brodom. Za pramac Line privezana je bova koje često nema. No, i bez bove se pomoću orijentira na obali relativno lako utvrđuje točna pozicija.
Olupina leži na kosom pješčanom dnu u većoj uvali te je u uspravnom položaju i pramcem gleda prema obali. Pramac je ujedno i najplići dio broda, a nalazi se na dvadesetak metara dubine. Na ovoj poziciji je često odlična vidljivost pa se konture broda naziru već s površine.
Na ronjenje se u pravilu kreće s pramca. Zgodno je pri dolasku na olupinu malo se odmaknuti u smjeru kopna i pogledati prekrasan pramac koji se gotovo okomito izdiže iznad dna i već je postao “trademark” ove olupine. Na pramcu ćete se svakako htjeti zadržati još neko vrijeme jer će vam pažnju privući i dva stara sidra koja se nalaze na palubi. Ona se ne uvlače u okna kao kod modernih brodova jer su admiralitetnog tipa s poprečnom prečkom po sredini pa se moraju učvršćivati na palubi, upravo u ovom položaju kako stoje i danas na Lini.
Nastavak ronjenja slijedi kretanjem po palubi od koje su ostali samo poprečno – uzdužni čelični nosači, dok je drvena podloga već gotovo kompletno istrunula. Tako ronioci mogu cijelom dužinom olupine promatrati i potpalublje i ući u njega.
Tovarni prostor je prazan, a prednji jarbol bogato ukrašen izgubljenim ribarskim mrežama. Idući dalje prema krmi morate paziti na konstantno povećanje dubine ronjenja!
Otprilike na središnjem dijelu broda dolazite do ostataka drvenog komandnog mosta od kojeg nije ostalo gotovo ništa, osim postolja kormila. Međutim, stražnji dio nadgrađa je bio izveden od čelika pa je i danas u relativno dobrom stanju. Ovdje ćete na samom vrhu uočiti bazu brodskog dimnjaka, a odmah pored nje i dimnjak koji je slomljen i leži poprečno u odnosu na os broda. Na dimnjaku se još uvijek nazire slovo “G”, simbol kompanije Adriatica, a ustvari početno slovo prezimena vlasnika. Na nadgrađu se jasno uočava i otvor koji vodi u strojarnicu gdje se lijepo vide kotao i parni stroj. Ovaj dio Line oko nadgrađa i strojarnice je dubok već oko četrdeset metara pa bi tu trebalo prestati ronjenje za rekreativne ronioce.
Dublji dijelovi olupine rezervirani su samo za tehničke ronioce pa nemojte dozvoliti da vas odlična vidljivost i “još samo malo” veća dubina odvedu u nepotreban rizik! U nastavku olupine, iza nadgrađa, nalazi se stražnje teretno skladište koje je također prazno te stražnji jarbol koji je nešto niži od prednjeg, a također je obavijen ribarskom mrežom.
Idući dalje dolazi se do krme čije podnice su metalne pa se čini kao da je još uvijek u funkciji. Krma je široko zaobljena, a ograda je gotovo čitava. Ovdje je dubina olupine već pedeset metara. Može se zaroniti i do samog dna pod krmom gdje se vide veliki list kormila te elisa koja viri iz pijeska.
Dubina dna je 55 metara. Ako ste mentalno i konfiguracijski spremni, isplati se koji metar udaljiti od olupine u dubinu kako biste krmu pogledali iz “žablje” perspektive – fascinantan prizor!
LINA – TEHNIČKI PODACI
Vrsta: teretni parobrod
Pripadnost: Italija
Dimenzije: dužina = 64,2 metar; širina = 9 metara
Potonuće: 14. siječnja 1914., vremenske neprilike uzrokovale koliziju s obalom Cresa
Dubina: 20 – 55 metara
Više o Kraljici Kvarnera i ronjenju na ovoj prekrasnoj olupini možete pronaći u knjizi Ronilački vodič po Jadranu.
Goran Butajla je glavni urednik SCUBAlife magazina od prvog broja, prekaljeni ronilac (instruktor trener) koji je u svojoj ronilačkoj karijeri proputovao gotovo čitav svijet. On je i autor najvećeg broja tekstova i fotografija iz svih dijelova svijeta koje možete vidjeti u SCUBAlifeu.