Molunat je posljednje veće mjestašce na hrvatskoj obali Jadrana i nalazi se još dvadesetak kilometara južnije od Cavtata, a od granice s Crnom Gorom dijeli ga svega nekoliko kilometara. Nešto južnije od Molunta u zaleđu se nalazi selo Vitaljina, a uz more je poluotok Prevlaka na kojem se nalazi najjužnija kopnena točka Hrvatske, a to je rt Oštra (najjužnijom točkom Hrvatske smatra se otočić Galijula u Palagruškom akvatoriju, a južnije od Galijule je pličina Pupak koja je ponekad za vrijeme oseke malo iznad razine mora).

Molunat je inače smješten u maloj uvali pored koje dominira nešto veći poluotok istog imena, a spominje se još u petnaestom stoljeću kao karantenska luka Dubrovačke Republike za tada česte slučajeve kuge. Na poluotoku Prevlaci nalazi se napuštena vojarna JNA te monumentalna Austro–ugarska utvrda koja se danas preuređuje u muzejsko – turistički objekt.

Skromni počeci ronilačkog turizma u Moluntu odvijaju se još od završetka Domovinskog rata, ali pravi zamah ronjenje doživljava 2015. godine osnutkom ronilačkog centra Sea Star diving.

Preko njega možete obići sve ronilačke lokacije o kojima ćete pročitati nešto u nastavku, a posebna preporuka tiče se i samog smještaja u ronilačkom centru gotovo na samom južnom kraju mjesta, u prekrasnom ambijentu stjenovitog mola i simpatične terase na kojoj ćete htjeti provesti koji trenutak više u ronilačkim ćakulama.

Kaiser Franz Josef

Sve donedavno je Kaiser Franz Josef bila nesumnjivo najatraktivnija ronilačka lokacija čitavog ovog akvatorija. Kaiser je bila oklopna krstarica Austro-ugarske mornarice, a građen je u tršćanskom brodogradilištu Stabilimento Tecnico Triestino u razdoblju od 1888. – 1890. godine (porinut je 1889. godine). Čelični div od gotovo stotinu metara dužine bio je opskrbljen s dva parna stroja trostruke ekspanzije (uobičajenih u to doba) s po 5000 konjskih snaga svaki, što mu je omogućavalo respektabilnu brzinu od 19 čvorova.

Kaiser je prije Prvog svjetskog rata plovio mnogim morima, od Sjevernog pa do Atlantika i istočne Azije. Početkom dvadesetog stoljeća neznatno mu je promijenjeno naoružanje, a gotovo cijeli Prvi svjetski rat je proveo u Boki Kotorskoj kao stražarski brod koji je štitio zaljev. Na kraju Prvog svjetskog rata i propašću Austro – ugarske monarhije brod je kao ratni plijen pripao francuskoj mornarici te je prepun municije i opreme usidren na ulazu u Boku, otprilike na današnjoj lokaciji. Brod tako stoji usidren sve do listopada 1919. godine kada tone pod naletima orkanskog juga.

Lokacija olupine se nalazi s unutarnje strane rta Prevlaka, otprilike na sredini, kojih dvjestotinjak metara od njegove obale. Kaiser leži izvrnut na lijevi bok na pješčanom dnu maksimalne dubine 42 metra. Pramac olupine se nalazi u smjeru rta Oštra na Prevlaci, a krma u smjeru prema Boki. Najplići dijelovi olupine, na sredini po desnom boku, nalaze se na tridesetak metara dubine.

Ronjenje ćete vrlo vjerojatno započeti na najplićim dijelovima, po sredini broda i na gornjem desnom boku. Na sred broda najprije ćete zapaziti velike bočne topovske kazamate koji su, nažalost, prazni, ali zaista impozantno izgledaju. Nakon njih je naprosto svejedno želite li krenuti prema krmi ili prema pramcu. Krećući se prema pramcu najzanimljivije je pratiti konturu broda desnim rubom, postupno se spuštajući prema pramcu. Naići ćete na ogromno desno sidro koje još uvijek stoji u svojoj soški, a samim dolaskom na pramac jasno se primjećuje kako je deformiran od siline udara na dno prilikom potonuća.

Na velikom dijelu olupine nalaze se velike kolonije spužvi sumporača, što se najviše uočava na stražnjem jarbolu (nešto manje i na prednjem). Stražnji jarbol je stoga nezaobilazna točka u obilasku Kaisera, pogotovo od strane podvodnih fotografa.

Roneći dalje prema stražnjem dijelu olupine, na samoj krmenoj oplati opazit ćete mjedena slova imena broda, od kojih neka nažalost nedostaju pa se danas može jedva pročitati “…ANZ J“. Pogonske elise su davno uklonjene. Kaiser je sasvim sigurno jedna od monumentalnijih olupina u Jadranu pa je prava šteta što se ne roni i malo češće.

Rt Oštra

Druga ronilačka lokacija koju vrijedi spomenuti nalazi se u neposrednoj blizini, to jest upravo u podmorju ispod impresivne austro–ugarske tvrđave na samom rtu Oštra. Unutar tvrđave nalazi se i veliki svjetionik.

Podmorje je izuzetno razvedeno i gotovo da se ne može pogriješiti pri odabiru mjesta za početak ronjenja. Na vanjskom obodu stijena čekat će vas duboki zidovi, ali je nešto uobičajenije da ronjenje započne neposredno na unutarnjem rubu rta, upravo na točki s koje vidite kompletni ulaz u Boku Kotorsku (ako dolazite iz Molunta pa obilazite sami rt).

Teren je vrlo dinamičan i sastoji se od niza stijena velikih dimenzija koje kao da tvore labirint idealan za istraživanje. Moći ćete istraživati vanjski obod koji formira gotovo okomite zidove, ili unutarnje prolaze, špiljice i prevjese.

Veli Školj

Zadnja lokacija u ovom pregledu je (prema našem sudu) i najatraktivnija, barem ako se u obzir uzima prirodna ljepota. Zaljubljenici u olupine se zbog Kaisera možda neće složiti, no ipak ostajemo pri našoj ocjeni. Radi se o neobičnom stijenskom masivu kojeg možemo zvati i dubokom sikom koja se nalazi neposredno istočno od otočića Veli Školj, dakle u neposrednoj blizini Molunta.

Do Velog Školja se iz Molunta dolazi za samo par minuta vožnje brodicom. Na Školju se često ronilo i prije jer je konfiguracija terena vrlo zanimljiva i za početnike i za napredne ronioce, međutim, ova sika je taman toliko udaljena od otoka da se “promaši“ u uobičajenim ronjenjima. Lokacija je, na opće iznenađenje, otkrivena tek 2021. godine kada ju je gotovo slučajnim zaronom na ekološkoj akciji otkrila ekipa iz splitskog kluba “Rostrum“. Dakle, vrh sike se nalazi na 35 do 40 metara dubine te je udaljen od Škoja kojih pedesetak metara u smjeru jugoistoka.

Danas kad se zna za siku moguće je zaron započeti i sa Školja pa se naprosto azimutnom orijentacijom dođe do sike. Ipak, mnogo jednostavnije je bacanje bove s dugim konopom (takozvani “shot line“) kakva se inače najčešće upotrebljava za označavanje pozicije točkastih ciljeva poput brodoloma. Naravno, zbog dubine je lokacija dostupna isključivo naprednim roniocima.

Lokacija sike se ubraja među najljepše u Hrvatskoj zbog izuzetno bogate i guste šume crveno – žutih gorgonija koje se nalaze posvuda po siki. Teren je vrlo dinamičan pa gotovo da ne znate kuda biste prije pogledali jer je sve prekriveno gorgonijama. Posebno veseli činjenica da su sve u odličnom stanju pa je ova lokacija pravi raj za podvodne fotografe.

Mogućnosti ronjenja su gotovo neograničene tako da je najuputnije raditi kružne ture po obodu stijenskog masiva završavanjem ronjenja na najplićoj točki gdje se nalazi konop bove, a sigurno je da ćete jedva čekati sljedeći dan da ponovite ronjenje koje se pamti cijeli život.

Više o ronjenju na krajnjem jugu Hrvatske i ostalim ronilačkim lokacijama u Hrvatskoj možete pronaći u velikom Ronilačkom vodiču po Jadranu.

Goran Butajla je glavni urednik SCUBAlife magazina od prvog broja, prekaljeni ronilac (instruktor trener) koji je u svojoj ronilačkoj karijeri proputovao gotovo čitav svijet. On je i autor najvećeg broja tekstova i fotografija iz svih dijelova svijeta koje možete vidjeti u SCUBAlifeu.