Elhawi Star

Motorni teretnjak čija olupina leži ispred riječkog lukobrana izgrađen je 1957. godine u Njemačkoj u brodogradilištu Stulcken & Sohn Steinwerder pod imenom “Valeria” kao robusni prekooceanski brod za teške uvjete plovidbe.

Brod je impozantnih dimenzija; stotinu metara dužine te petnaestak metara širine i visine gotovo devet metara. Ističu se veliki komandni most s pratećim prostorijama i dimnjakom na sredini broda, četiri velika tovarna prostora te dva jarbola. Pogonila su ga dva osmerocilindrična dizelska stroja. Za vrijeme svoje dvadesetpetogodišnje plovidbe imao je poprilično buran život. Naime, u navedenom periodu brod je promijenio pet vlasnika, a otprilike u sličnim intervalima mijenja i imena pa ime Elhawi Star nosi tek od 1981. godine kada ga kupuje Elhawi shipping Co. iz Saudijske Arabije. Od tada brod plovi uglavnom između Europe i Bliskog istoka.

U listopadu 1982. godine, nakon ukrcaja tri i pol tisuće tona keramičkih pločica te gotovo tisuću tona drvene građe, Elhawi se spremio za isplovljenje iz luke Rijeka te su ga lučki tegljači polagano odvlačili od mola prema izlazu iz luke. Nekoliko stotina metara izvan lukobrana, gotovo kada se brod već trebao upustiti u samostalnu plovidbu i odlazak prema Italiji, neočekivano se počeo naginjati na desni bok, i to tolikom brzinom da je nakon samo par minuta more već počelo plaviti glavnu palubu. Ubrzo nakon toga uslijedila je potpuna katastrofa, naginjanje na desni bok i nakon toga potonuće broda. Tegljači i obližnji čamci započeli su spašavanje šokirane posade koja je mogla samo nemoćno gledati propast Elhawi Stara. Sve je bilo gotovo u manje od pola sata od isplovljenja pa do nestanka broda pod površinom.

Na sreću, ova pomorska nesreća prošla je bez žrtava i svi članovi posade su spašeni, no fascinantno je da se ona odigrala pred očima čitavog grada Rijeke, za vrijeme mirnoga vremena i usred bijela dana. Kasnijim očevidom, to jest izvidom plana ukrcaja broda ustanovljeno je da je teret keramike pogrešno ukrcan (s puno većom težinom u višim dijelovima potpalublja), što je nepovratno narušilo stabilitet broda koji se prevrnuo nakon uobičajenog manevra tegljenja.

Stanje olupine i ronjenje na njoj

Tako je započeo jedan drugi život, onaj olupine Elhawija koja oduševljava sve više i više ronilaca. Iako je olupina u neposrednoj blizini luke, ipak je na otvorenom moru pa bi pronalaženje bilo otežano da danas ne postoji signalna plutača.

Sajla plutače pričvršćena je za najplići dio olupine, onaj na lijevom boku komandnog mosta, otprilike po sredini broda koji se nalazi na 26 metara dubine. Najdublji dio olupine, onaj koji leži na pješčanom dnu se nalazi na 42 metra dubine.

Iako je moguće preroniti cijeli brod u jednom ronjenju, preporučuju se barem dva zarona, prvenstveno zbog veličine olupine i nebrojenih detalja. Kada se zaroni do kraja sajle, treba se odlučiti o smjeru ronjenja, prema krmi ili pramcu. Olupina leži naslonjena na desni bok, zato je najbolje krenuti prema krmi i spustiti se još par metara iznad palube koja je sada u vertikalnom položaju. Odmah iza komandnog mosta nalaze se dva teretna grotla u kojima se još jasno vide paketi keramičkih pločica koji su i prouzročili tragediju. Između njih nalazi se krmeni jarbol, a zatim se približavate samom krmenom dijelu koji je prepun zanimljivih detalja poput ventilacijskih otvora, ograda, cijevi i slično.

Nakon završetka krme svakako treba otići do kormila i impozantne elise od barem četiri metra u dijametru. Poslije razgledavanja elise možete se ponovo po oplati popeti do lijevog boka i najplićeg dijela olupine gdje se, po parametrima ronjenja, odlučuje treba li ići u izron, ili je moguć obilazak i pramčanog dijela broda. U rupi u blizini sajle vrlo vjerojatno ćete naići na velikog ugora koji je već naviknut na ronioce i znatiželjno proviruje.

Kad se roni u smjeru pramca, najbolje je u početku obići komandni most s velikim dimnjakom. Unutar mosta vide se još mnogi uređaji i dijelovi opreme, a također je na mjestu i kormilo, što je danas poprilična rijetkost. Zbog toga je Elhawi možda i najočuvanija olupina na Jadranu.

Nakon mosta kreće se prema prednjim tovarnim prostorima koji su također ispunjeni keramikom te pramčanom jarbolu kojeg je interesantno pregledati od početka do kraja. Ovdje možete susresti škarpine stvarno velikih gabarita. Idući prema pramcu dolazimo do sidrenih uređaja, također u potpunosti očuvanih, a zanimljivu sliku pruža i pogled na olupinu izvan pramca, odnosno kada se odmaknete koji metar od olupine pa ju pokušate obuhvatiti pogledom. Naravno, to vam neće poći za rukom jer vidljivost je rijetko kada odlična, ali ćete barem dobiti osjećaj veličine broda.

Pri obilasku pramca ne možete promašiti ni veliko sidro na lijevoj, sada gornjoj strani olupine. Zbog veličine broda vidljivost je značajan faktor pa je potrebno malo sreće da Elhawija doživite u što boljem izdanju. Zbog blizine izvora Rječine vidljivost povremeno zna biti i slaba, a iako nema čvrstih pravila, izgleda da su najbolji uvjeti za ronjenje na samom kraju ljeta kada je prinos materijala iz Rječine slab zbog smanjenog vodotoka, a također nema ni cvjetanja mora koje zna ograničavati vidljivost u svibnju i lipnju.

Strujanja su gotovo uvijek slaba, a morski život je izuzetan. Osim već spomenutih ugora i škarpina, na olupini neprestano obitavaju mnoge plove mola, fratara, veliki brancini, i još mnoge vrste. Zbog toga je svako ronjenje na Elhawiju doživljaj za sebe te danas ravnopravno konkurira u tijesnoj utrci za jednu od najljepših jadranskih olupina.

ELHAWI STAR – TEHNIČKI PODACI

Više o ovoj impozantnoj olupini ispred riječkog lukobrana pročitajte u trinaestom broju SCUBAlife magazina.