Olupina teretnog broda Peltastis nalazi se pored mjesta Šilo na otoku Krku i radi se o jednoj od popularnijih hrvatskih olupina, prvenstveno zbog male dubine i mogućnosti ronjenja za sve ronilačke kategorije.
Peltastis je bio grčki trgovački brod. Radi se o motornom brodu nešto dužem od 60 metara namijenjenom obalnoj plovidbi koji je izgrađen i porinut u more u brodogradilištu Kremer Sohn na sjeveru Njemačke krajem 1952. godine. U početku je nosio ime Alsterpark po nazivu matične kompanije P/R Alsterpark iz Hamburga. 1967. godine brod mijenja vlasnika i novi vlasnik postaje grčka kompanija CHR M. Sarlis & Co. iz Pireja koja mu mijenja ime u Peltastis.
Tako se u zimi 1968. godine, u siječnju, Peltastis nalazio u blizini Senja ukrcavajući drvo. Zbog veoma jake zimske bure otplovio je prema Crikvenici te se radi noćenja usidrio. Na pretežno pjeskovitom dnu je sidro uslijed bure zaoralo te se brod najprije neprimjetno, a onda sve brže počeo približavati strmim stijenama otoka Krka. Posada je u neko doba primjetila da se brod nekontrolirano kreće prema Krku pa su pokrenuli motore, ali prekasna reakcija i prejaka bura doveli su do neizbježne katastrofe. Brod je lijevim bokom udario u obalu i ubrzo je došlo do potonuća. Dio posade se uspio spasiti, ali dio je, zajedno s kapetanom Belesisom, smrtno stradao. Naime, kapetan Belesis je, vidjevši da brodu nema spasa, postupio poput pravog srednjovjekovnog viteza. Mornarima je rekao da se spase, ali prije toga naredio im je da ga zavežu za kormilo. Tako je potonuo sa svojim sedamdesetak metara dugim brodom, a more je uzelo i sedam mornara (samo četvorica pronašla su spas). Iako su lokalni ronioci iz Crikvenice već sljedeće godine na zapovjedničkom mostu opazili nagnutog čovjeka koji je stajao za kormilom, priča je iz mita u stvarnost prerasla tek kada je austrijski ronilac Franz Mittzeng slikao tijelo kapetana Belesisa. Gotovo deset mjeseci Theodoros Belesis bio je za kormilom, prije nego su ga izvadili ronioci Centra za podvodna istraživanja iz Kostrene i pokopali na riječkom groblju Kozala. Činom vezivanja za kormilo kapetan je potvrdio staru pomorsku tradiciju da tone zajedno s svojim brodom, a pokopan je uz najviše počasti na riječkom groblju Kozala.
Podrtina broda danas je vjerojatno jedna od najatraktivnijih na Jadranu, iako nema pretjeranu povijesnu vrijednost. Razlozi su dvojaki. Kao prvo, olupina leži na više nego pristupačnoj dubini s najdubljim dijelom kod propelera na 32 metra, a na većini palube dubina je dvadesetak metara. Pramac je nešto plići, a jarboli broda započinju već na šest metara dubine. Zbog toga je olupina pogodna za ronjenje i onim neiskusnijim roniocima koji nemaju nikakvog iskustva u ronjenju na brodolomima.
Nadalje, brod je čelične konstrukcije i zbog relativno nedavnog potonuća još je izuzetno dobro očuvan, a osim toga i leži u prirodnom položaju kao da i dalje plovi po morskom dnu.
Posebno zanimljivi dijelovi su pramac s golemim vitlom, prednji jarbol, široki tovarni prostor te pristupačan i otvoren komandni most. Vrlo je lijep i pogled na brod s krmene strane.
Pri dnu broda s lijeve strane vidi se golema rupa na oplati nastala od udarca o stijene. Ukupna dužina broda je oko šezdesetak metara. Jedini nedostatak ove lokacije je povremeno loša vidljivost za koju nema nekih pouzdanih pravila.
No, nekada vidljivost može biti i više nego dobra, kada se već gotovo s površine vidi gotovo cijeli brod. Lokacija olupine je na sjevernoj strani Krka, između Klimna i Šila, neposredno uz samu obalu.
Više o ovoj olupini i ronjenju na njoj pročitajte u knjizi Gorana Butajle Ronilački vodič po Jadranu.
Goran Butajla je glavni urednik SCUBAlife magazina od prvog broja, prekaljeni ronilac (instruktor trener) koji je u svojoj ronilačkoj karijeri proputovao gotovo čitav svijet. On je i autor najvećeg broja tekstova i fotografija iz svih dijelova svijeta koje možete vidjeti u SCUBAlifeu.
