Francesca da Rimini originalno je bila talijanski motorni jedrenjak čeličnog trupa s tri jarbola, a izgrađena je 1942. godine. Nakon kapitulacije Italije 1943. godine Francesca je rekvirirana za potrebe njemačke ratne mornarice te je služila kao transportni brod. Plovila je na opskrbnim rutama srednje Dalmacije, a skončala je relativno brzo, 2. veljače 1944. godine nakon kraće neravnopravne borbe s britanskim torpednim čamcima i topovnjačama.
Olupina danas leži na pješčanom dnu na pedesetak metara dubine (maksimalno 52 metra) pa je krma na 38 metara najplići dio olupine. Dužine je kojih četrdesetak metara, ali je zanimljiva zbog brojnih topovskih granata uskladištenih u teretnom prostoru te četverocijevnog protuavionskog topa na krmi. Prostorija teretnog skladišta je na “hrvatski” način nestručno i diletantski “zaštićena”, tobože radi opasnog tereta granata, tako da su preko teretnog prostora pobacane armaturne mreže, a onda se još i neki pametnjaković sjetio da na mreže nabaca i nekoliko vreća pijeska. Kao da se radilo o pokušaju što je moguće efikasnijeg nagrđivanja olupine. Tipična hrvatska priča.
No, vratimo se opisu ronjenja. Francesca je već godinama širom poznata, ipak, na njoj se roni razmjerno rjeđe, prvenstveno zbog dubine. Za početak treba napomenuti da se ova lokacija nalazi pod režimom zaštite Ministarstva Kulture RH pa je ronjenje moguće samo s ovlaštenim vodičima. Lokacija olupine se nalazi samo nekoliko stotina metara sjevernije od Rta Kaprije, ali je za nalaženje ipak neophodna upotreba instrumenata. Pronalazak će zatim olakšati već postavljena bova za vezivanje brodica.
Zbog velike dubine vrijeme ronjenja je relativno kratko, ali zbog dužine od spomenutih četrdesetak metara je dostatno da se obiđe cijeli brod. Ronjenje je vrlo zahtjevno zbog zarona “u plavo” i gotovo sigurne dekompresije. Bova je privezana za krmu olupine pa je to u pravilu i prvi (i najplići) dio broda koji se obilazi. Na krmenom dijelu se, osim otvora strojarnice, uočava i prije spomenuti, teško prepoznatljiv četverocijevni protuavionski top od 20 milimetara. Roneći prema sredini broda najprije se uočava jedan od slomljenih jarbola koji leži poprijeko, a ubrzo nailazimo i na otvore teretnog prostora koji sadržavaju veliku količinu topovskih granata različitih kalibara te drugu vojnu opremu.
Nakon teretnih otvora, roneći prema pramcu, dolazi se do najmarkantnijeg dijela olupine, visokog srednjeg jarbola te još prema pramcu nailazimo i na velike sidrene koloture. Na pramcu se nalazi sidreni uređaj i postolje kosnika, a najzanimljiviji je sam šiljati nos pramca koji se diže prema gore, kao da se ne miri sa sudbinom cijelog broda.
Na pijesku neposredno ispod pramca nalazi se još jedan protuavionski top od 20 milimetara. Dubina je ovdje već poprilična i daleko ispod granice rekreativnog ronjenja (52 metra) pa je nužan oprez i vrlo vjerojatno je da će po povratku na krmeni dio broda već doći do potrebe za laganim napuštanjem olupine i povratkom na površinu duž konopa bove. Francesca Da Rimini je svakako jedna od privlačnijih ronilačkih meta za sve ronioce koji se zateknu na Murteru, ali ima svoja ograničenja zbog dubine i zarona u plavo te posljedično sigurnosnih ronilačkih procedura.
Više o olupini Francesca Da Rimini i ronjenju na njoj pročitajte u SCUBAlife magazinu broj 30 te u SCUBAlife magazinu broj 41.
Goran Butajla je glavni urednik SCUBAlife magazina od prvog broja, prekaljeni ronilac (instruktor trener) koji je u svojoj ronilačkoj karijeri proputovao gotovo čitav svijet. On je i autor najvećeg broja tekstova i fotografija iz svih dijelova svijeta koje možete vidjeti u SCUBAlifeu.
