Ako dva ronioca sjede na obali i dišu koristeći istu marku i model regulatora koji su spojeni na jednako napunjene ronilačke boce, nakon nekoliko minuta obojica će smanjiti tlak u svojim spremnicima, ali će jedan potrošiti više zraka od drugog – potrošnja zraka individualna je stvar.

Čak i izvan vode ronioci koriste zrak različitim brzinama, a količina korištenog zraka ovisi o veličini i fizičkoj kondiciji ronioca. Općenito govoreći, veći ronilac će vjerojatno potrošiti više zraka od manjeg ronioca. Tjelesna spremnost također je faktor. Ronilac koji je u dobroj aerobnoj kondiciji obično koristi manje zraka od nekoga tko ne vježba redovito.

Nakon što uđete u vodu postoji još više faktora koji utječu na potrošnju zraka. Jedna od osnovnih stvari koju svaki ronilac zna je da na većoj dubini trošimo više zraka (plina) – što dublje ronimo, to više zraka trošimo.

Još jedan čimbenik koji utječe na vašu stopu potrošnje zraka je fizički napor. Što više radite pod vodom, trošite više zraka. Koristimo ovdje riječ “rad” u kontekstu fizičkog zahtjeva koji se postavlja vašem tijelu. Što je veća potražnja, potrebno vam je više zraka za održavanje normalnih tjelesnih funkcija. Fizička potražnja može proizići iz brojnih okolnosti i načina na koji na njih reagirate. Slično brzom hodanju u odnosu na šetnju, plivanje u krugovima u usporedbi s ležernim prolaženjem s jednog kraja bazena na drugi. Snažno okretanje perajama za obilaženje grebena predstavlja veći zahtjev za vaše tijelo i stoga zahtijeva više zraka od polaganog istraživanja svake izbočine i pukotine.

Morske (ili vodene) struje također imaju veliki utjecaj na potrošnju zraka. Plivanje protiv struje usporedivo je s trčanjem uzbrdo.

Poravnanje tijela još je jedan faktor koji utječe na potrošnju zraka. Kada ronite kroz vodu dijagonalno (krećući se vodoravno) s gornjim dijelom torza znatno višim od peraja, stvarate povećan otpor (otpor) u vodi. Zbog ovog otpora trošite više energije, što zahtijeva više zraka.

Kada postoji povećana fizička potražnja, povećava se i potrošnja zraka. Nema načina da ga zaobiđete. Međutim, fizička potražnja utječe na svakog od nas drugačije. Vrhunski sportaš možda neće smatrati niti jedan od gore navedenih zadataka ili okolnosti fizički zahtjevnim, ali na suprotnom kraju spektra osoba u prosječnoj do lošoj tjelesnoj kondiciji može otkriti da čak i najmanje povećanje tjelesnog napora povećava brzinu disanja.

Fizička priprema je važna, ali postoji još jedan čimbenik koji igra ulogu u tome koliko zraka konzumirate – psihološka strana ronjenja. Razmislite o tome kada ste posljednji put postali nervozni zbog nečega. Počeli ste se znojiti, puls vam se ubrzao, želudac vam je postao čvor i osjećali ste nervozu u cijelom tijelu. To je način na koji se neki ljudi, osobito novi ronioci, mogu u početku osjećati neposredno prije ulaska u vodu na ronjenju. Svi znamo da je takva tjeskoba obično kratkotrajna; međutim, ronioci koji su zabrinuti koriste više zraka od onih koji su samouvjereni i opušteni.

Neki ronioci, posebno neiskusni (oni rijetki), dožive onaj nervozni osjećaj kad im zaliha zraka počne ponestajati. Jednom kada im manometar pokaže tlak zraka (plina) u spremniku ispod 100 bara, čini se da još brže koriste zrak. Osjećaj tjeskobe zbog nedostatka zraka može zapravo uzrokovati da ronilac brže konzumira zrak.

Još jedan važan čimbenik koji utječe na potrošnje zraka je nepotrebno mahanje rukama ili perajama. Ove nepotrebne navike zahtijevaju energiju i rezultiraju povećanom potrošnjom zraka.

Loša navika koju imaju neki ronioci je stalno podešavanje zraka u svom kompenzatoru plovnosti. Što se više petljate s uzgonom, skidate masku i slično, gubite više zraka. Stoga je dobra kontrola plovnosti izuzetno važna i za potrošnju zraka kod ronjenja.

Također, čak i ako imate odgovarajuću količinu olova, loš raspored utega na pojasu ili u jacketu može dovesti do veće potrošnje zraka.

Naravno, važno je i da ne rasipate energiju (a onda i zrak) na zagrijavanje. Ako ronite u opremi koja vas neadekvatno toplinski štiti, postižete jedino to da svojim tijelom grijete ocean. Time se ubrzava vaš metabolizam i raste potrošnja zraka.

Iskusni ronioci često malo uspore disanje dok rone pa ga svedu na 10 do 12 ciklusa u minuti. Vježba, kao i u svakom sportu, pomaže da nađete svoj optimum disanja te tako i potrošnju plina u spremniku dovedete na zadovoljavajuću razinu.

Stanko Borić je iskusni novinar i urednik web portal www.scubalife.hr, a piše o svim ronilačkim temama, od ronilačke opreme, putovanja, fotografije, povijesti ronjenja, asocijacijama, lokacijama...