Crnelj (ili crnej) je jedini predstavnik porodice česljoustki (Pomacentridae) u Jadranu.
Većina riba iz ove skupine živi na koraljnim grebenima tropskih mora i žarkih su boja pa bi se moglo reći da je naš crnelj “crna ovca” u svojoj obitelji. U istu porodicu spada i riba klaun (Amphiprion ocellaris) svima poznata iz popularnog animiranog filma “Potraga za Nemom”.
Crnej je ribica ovalnog i bočno spljoštenog tijela prekrivenog velikim ljuskama. Ima svojstveno oblikovanu leđnu i repnu peraju. Tri četvrtine leđne peraje nose bodlje, a stražnji dio je viši, mek i zaobljen. Repna peraja je jako rascijepljena. Glava je kratka, bočno spljoštena s koso postavljenim ustima u kojima su mali, oštri zubi raspoređeni u tri reda na obje čeljusti. Riba je tamno smeđe, gotovo crne boje.
Mrijesti se od svibnja do rujna. Mužjak očisti kamenu površinu i “plesom“ privlači ženke koje tu odlažu jaja koja prianjaju za kamenu podlogu. O jajima brinu mužjaci koji ih čuvaju od predatora. Mladi crnelji su intenzivno plave boje, a nedorasli primjerci su smeđi s plavim uzdužnim linijama koje se odrastanjem postepeno gube. Hrani se zooplanktonom i sitnim beskralješnjacima morskog dna. Narastu do 16 centimetara, a životni vijek im je do devet godina.
Crnej živi u velikim plovama uz obalu na kamenitom morskom dnu i iznad livada posidonije (Posidonia oceanica). Obitava na dubinama od dva do 40 metara. Rasprostranjen je u istočnom Atlantiku (od Portugala do Angole), cijelom Sredozemnom moru, uključujući Crno more i Jadran.
Lovi se uglavnom vršama. Meso crneja je ukusno, ali nije svugdje cijenjeno. Na dalmatinskim otocima je vrlo tražen, dok je u Istri potpuno zanemaren. Najčešće se prži, a odličan je i usoljen poput srdela i inćuna. Za tri kilograma usoljenih crneja nekoć se u zamjenu dobivala litra maslinova ulja.
Iako je vrlo česta i brojna, ova živahna ribica je veliki izazov za podvodne fotografe. Neprestano je u pokretu i nepredvidive putanje pa je vrlo teško snimiti dobru fotografiju, posebno kada su u pitanju živopisno obojeni juvenilni primjerci.
Marinko Babićzaslužan je za neke od najatraktivnijih materijala o podvodnoj biologiji koje objavljujemo u SCUBAlifeu. Prvu ronilačku kategoriju stekao je još 1979., a kasnije je bio pripadnik specijalnih postrojbi u kojima je ronjenje bilo značajan element obuke i borbene spremnosti. Profesor je kineziologije, a zanimljivo je da roni na dah pa su sve podvodne fotografije iz njegovog opusa nastale upravo ronjenjem na dah.
