Morski zekan je veliki morski puž iz skupine stražnjoškržnjaka (Opisthobranchia).

Ime je dobio po ticalima (rinofori) koja su savijena u tuljac i nalikuju na zečje uši, a služe za kemorecepciju i navigaciju prilikom kretanja. Na stražnjem dijelu tijela ispod plašta ima tanku, nježnu unutarnju ljušturu veličine do pet centimetara. Parapodiji (kožni nabori stopala) su nalik na krila i omogućuju mu plivanje. Boja mu varira od smeđe do žute s različitim mramornim uzorcima. Naraste do 40 centimetara dužine i može težiti do kilogram i pol.

Ishrana

Ovaj veliki puž je biljojed, hrani se algama (rodovi Ulva i Polysiphonia) i morskim cvjetnicama blizu kojih pretežno i obitava, a najaktivniji je noću.

Obrana od predatora

Od predatora se brani izbacivanjem ljubičaste tinte i mliječno bijele tvari (opalin). Opalin blokira osjet njuha, a tinta ima miris koji predatore podsjeća na hranu i tako ih dezorijentira, što tromom zekanu ipak daje priliku za bijeg.

Stanište i rasprostranjenost

Morski zekan je pridneni (bentoski) organizam kojeg nalazimo u obalnom pojasu uz mjesta obrasla algama. Najčešće obitava na dubinama od tri do 15 metra dubine. Rasprostranjen je u Jadranskom i Sredozemnom moru te na istočnim i zapadnim obalama Atlantika.

Razmnožavanje

Morski zekan je dvospolac, ali zbog građe tijela nije moguća samooplodnja. U vrijeme mrijesta odlaze u plića područja, a nakon oplodnje odlažu narančasto-ljubičaste vrpce nalik špagetima koje mogu doseći duljinu 80 puta veću od veličine njegovog tijela i sadržavati preko 20 milijuna jajašaca.

+ posts

Marinko Babić zaslužan je za neke od najatraktivnijih materijala o podvodnoj biologiji koje objavljujemo u SCUBAlifeu. Prvu ronilačku kategoriju stekao je još 1979., a kasnije je bio pripadnik specijalnih postrojbi u kojima je ronjenje bilo značajan element obuke i borbene spremnosti. Profesor je kineziologije, a zanimljivo je da roni na dah pa su sve podvodne fotografije iz njegovog opusa nastale upravo ronjenjem na dah.