Jedinstven hidrološki i hidrogeološki fenomen krša i najznačajniji prirodni rezervoar pitke vode na hrvatskim otocima nalazi se u centralnom dijelu otoka Cresa, ima površinu 5,75 kilometara četvornih (duljinu 5,5 i širinu 1,5 kilometar) i akumulaciju od 220 milijuna kubnih metara slatke vode izuzetne kakvoće.
Vransko jezero je najveća kriptodepresija u Hrvatskoj, razina mu je 13,13 metara iznad mora, a dno jezera je 61,3 metra ispod razine mora. Ubraja se u oligotrofna jezera, što znači da je siromašno hranjivim tvarima i ima malu organsku proizvodnju, a jednogodišnji temperaturni obrat (ljetna stratifikacija i zimska izotermija) daje mu monomiktični karakter.
Površinska temperatura vode je slična morskoj (ljeti se zagrije do 26 stupnjeva), a prozirnost jezera iznosi oko 10 metara.
Legenda o Vranskom jezeru na Cresu
Prema legendi, Vransko jezero je nekada bilo veliko polje gdje su živjele dvije sestre Gavanke. Bogata, zla sestra je živjela u raskošnom dvorcu, a u blizini, u skromnoj kućici živjela je u njezina siromašna sestra. Da bi mogla prehraniti svoju obitelj radila je u dvorcu bogate sestre. Tamo je mijesila kruh na pregači od ovčje kože, a od komadića koji bi se zalijepili za pregaču mijesila bi kod kuće maleni kruh za svoju obitelj. Jednog dana siromah je pokucao na vrata i zamolio je za komadić kruha. Od onoga malenog kruščića kojega je siromašna sestra jedva zamijesila dala mu je komadić. Tog trenutka kruh je postao velika bijela pogača, a voda u bačvi postala je najbolje vino. Siromah joj je rekao da odmah s djecom napusti dolinu jer će zločesta sestra biti kažnjena. Na nju će pasti Božja kazna, potres i potop. Razrušen joj je i potopljen zamak.
Ostaci zamka se, prema priči, i danas vide duboko na dnu jezera i samo se katkada, za oluja, čuje zvonjava iz vodenih dubina. Ribarima i danas zapinju mreže za krovove potopljenog dvorca.
Pumpna stanica – crpilište vode Vrana
Vransko jezero je jedini izvor pitke vode za cijelo cresko-lošinjsko otočje. Pumpna stanica smještena je na istočnoj strani jezera. Izgradnja vodovoda počela je 1946. godine, 1952. godine vodu je na otoku prvi dobio Orlec, 1953. i Cres, dok je u Malom Lošinju jezerska voda iz slavina potekla 1962. godine. U razdoblju od 1929. godine (od kada se mjeri razina jezera), najniža je zabilježena 1991. godine i to 9,11 metara, a maksimalna razina jezerske vode, 16.86 metara iznad razine mora, registrirana je 1938. godine.
Jezero se nalazi pod zaštitom, zabranjeno je zadržavanje i napajanje stoke, upotreba umjetnog gnojiva u poljodjelstvu, sječa šuma, kampiranje i ribolov. Za potrebe vodocrpilišta i u svrhu znanstvenih istraživanja na jezeru se koriste plovila isključivo na električni pogon.
Strašna draga
Na istočnoj strani jezera, nasuprot pumpne stanice, nalazi se Strašna draga. To je naziv strmog žlijeba kojeg su izdubile bujične vode u čijem podnožju se nalazi najljepša jezerska plaža. Prostor između stijena ispunjen je kamenim oblucima i grmovima konopljike. Dno prekriveno oblucima strmo se spušta u kristalno bistru vodu gdje na dubini od četiri metra počinje šuma klasastog krocnja u kojoj drlje nalaze sigurnost, a linjak može opušteno plivati sve dok se ne pojavi stvarno velika štuka.
Na nekim dijelovima jezera možemo naići na nesvakidašnji podvodni prizor – podvodne ograde koje sežu do pet metara dubine. Objašnjenje ove nesvakidašnje pojave je oscilacija razine jezera do sedam metara.
Vlasnici obalnih parcela iskoristili su najniži vodostaj kako bi postavili te ograde.
Jezerska flora i fauna
Jezero je okruženo je mediteranskom vegetacijom, niskom šumom i makijom. Uz samu obalu dominiraju gusti grmovi prstaste konopljika (Vitex agnus-castus) uz pojedinačne busene tupocvjetnog sita (Juncus subnodulosus), a u plićacima sjevernog i južnog dijela jezera najbrojnija je trska (Phragmites australis).
U vodi na dubinama do osam metara rastu morska podvodnica (Najas marina), češljasti mrijesnjak (Potamogeton pectinatus) i klasasti krocanj (Myriophyllum spicatum).
Zbog izoliranosti, u jezeru živi relativno mali broj životinjskih vrsta. Ihtiofaunu čine četiri vrste: europska štuka (Esox lucius), linjak (Tinca tinca), primorski klen (Squalius squalus) i drlja (Scardinius dergle).
Nekada je u jezeru obitavala i jegulja (Anguilla anguilla), ali njeno prisustvo nije potvrđeno više od 20 godina. Osim riba, tu živi i slatkovodni školjkaš (Anodonta anatina), bjelonogi rak (Austropotamobius pallipes) te ribarica (Natrix Tessellata).
Više o podvodnom životu najveće kriptodepresije u Hrvatskoj pročitajte u 29. broju SCUBAlife magazina.
Marinko Babićzaslužan je za neke od najatraktivnijih materijala o podvodnoj biologiji koje objavljujemo u SCUBAlifeu. Prvu ronilačku kategoriju stekao je još 1979., a kasnije je bio pripadnik specijalnih postrojbi u kojima je ronjenje bilo značajan element obuke i borbene spremnosti. Profesor je kineziologije, a zanimljivo je da roni na dah pa su sve podvodne fotografije iz njegovog opusa nastale upravo ronjenjem na dah.
