Drhtulja

Naziv “torpedo” svima je poznat kao moćno oružje za uništavanje brodova u pomorskim bitkama. Jeste li znali da je ovo oružje hrvatski izum za koji je zaslužan Ivan Lupis-Vukić (1813.-1875.) i da je dobilo ime upravo po ribi drhtulji (Torpedo marmorata)?

Drhtulja šarulja (Torpedo marmorata) je riba iz obitelji drhtuljki (Torpedinidae) koja se sastoji od 23 vrste od kojih tri žive u Jadranskom moru. Pored šarulje koja je najbrojnija, u Jadranu možemo naći i drhtulju mrkulju (Torpedo nobiliana) te drhtulju kolobarku (Torpedo torpedo). Poput ostalih riba na našoj obali i otocima i drhtulja šarulja ima više naziva, a neki od njih su: mramorna drhtulja, trn, trnjevača, žigulja, pjegava drhtulja, renjok…

Izgled i građa tijela

Drhtulja ima plosnato tijelo okruglog oblika slično gitari. Rep joj je kratak, mesnat i bez bodlji, a koža glatka i gola. Na repu su smještene dvije leđne i repna peraja. Usta sa sitnim zubima nalaze se s donje strane tijela, a oči su smještene na gornjoj strani. Iza očiju se nalaze otvori zvjezdastog oblika – štrcala (spiraculum) koja omogućuju prolazak vode prema škrgama. Drhtulja šarulja može narasti do 70 centimetara i do 10 kilograma težine.

Stanište i rasprostranjenost

Rasprostranjena je u Mediteranu i Atlantiku, a u Jadranu nešto gušće naseljava njegov sjeverni dio. Staništa su joj pjeskovita i muljevita dna na dubinama pet do sto metara, najčešće među livadama posidonije (Posidonia oceanica). Ponekad je možemo naći u rupama ispod stijena, ali i u sasvim plitkoj vodi.

Razmnožavanje

Početkom zime ženka na svijet donosi živo potomstvo. Leže pet do 32 mlade drhtulje duljine 10 do 14 centimetara koje su odmah sposobne za samostalan život, a njihovi električni organi su funkcionalni i prije rođenja. Embrionalni razvoj traje oko 10 mjeseci. Mužjaci spolno sazrijevaju s pet godina starosti kada dostignu duljinu 21 do 29 centimetara, a ženke s 12 godina i duljinom od 31 do 39 centimetara. Maksimalni životni vijek mužjaka je 13 godina, a ženki 20 godina.

Elektricitet za napad i obranu

Električni organi su joj smješteni s obje strane tijela u predjelu između glave i bočnih peraja. Može proizvesti električni udar od 45 do 200 volti frekvencije do 600 hertza. Kolika će točno biti snaga udara ovisi o vremenu koje je proteklo od prošlog pražnjenja, ali i o veličini ribe. Veće drhtulje imaju veći broj električnih stanica pa im je i snaga udara jača. Svoj elektricitet drhtulja najčešće koristi za lov na plivajuću ribu, rakove i glavonošce koje paralizira strujnim udarom ako joj priđu na udaljenost od nekoliko centimetara. Osim toga, ovako moćno oružje dobro dođe za obranu od velikih neprijatelja poput morskih pasa. Ako čovjek dodirne drhtulju, može ga iznenaditi prilično jak i neugodan strujni udar koji je na sreću bezopasan i ne izaziva nikakve posljedice.

Zanimljivosti

Osobine drhtulje poznate su još od antičkih vremena. Stari Grci i Rimljani koristili su njene strujne udare za liječenje kronične glavobolje i gihta, a njeno meso su preporučivali za ishranu bolesnicima koji pate od epilepsije.

Na drhtulji ponekad možemo vidjeti morsku pijavicu Pontobdella muricata koja najčešće parazitira na ribama iz obitelji drhtuljki (Torpedinidae) i ražovki (Rajiformes). Ima prianjaljke na oba kraja tijela što joj omogućuje kretanje po tijelu žrtve bez opasnosti da otpadne i očigledno se prilagodila životu “pod visokim naponom”.

Ribama ne prijeti opasnost sve dok joj se sasvim ne približe jer je domet njenog smrtonosnog oružja svega nekoliko centimetara.

Preko dana je drhtulja najčešće zakopana u pijesak iz kojega vire samo oči i štrcala. Ovako prikrivena čeka da joj priđu neoprezna riba, rak ili glavonožac koje paralizira strujnim udarom i pojede.

Iako najčešće obitava na pjeskovitom ili muljevitom dnu, ponekad je možemo naći u rupama ispod stijena.

Više o ovoj zanimljivoj ribi možete pronaći u 35. broju SCUBAlife magazina iz ožujka 2019.