Olupina broda Po u Albaniji

Ronjenje u Albaniji donedavno je bilo zabranjeno pa su gotovo sve lokacije potpuno nepoznate, tajnovite i mistične, a mnogobrojne olupine u potpunosti su očuvane i na njima ćete naći netaknuto posuđe, butelje, keramiku, oružje…

Tridesetak olupina brodova u albanskom podmorju uglavnom su iz ratova koji su prohujali ovim morima, a u bliskoj budućnosti mogle bi postati pravi mali raj za sve wreck divere.

Olupina talijanskog broda Po

Vlore je grad na jugu Albanije i druga luka po veličini u Albaniji. Najveći je grad na jugu Albanije i najbliži talijanskoj obali. Nalazi se na strateški značajnom položaju (na Otrantskim vratima koja kontroliraju ulaz u Jadransko more) te je u povijesti bio značajan vojni centar, a u njemu je i proglašena nezavisnost Albanije.

U zaljevu Vlore na dubini od 35 metara nalazi se jedna od najvećih i najimpresivnijih olupina na cijelom Jadranu, ona talijanskog bolničkog broda “Po” koju su britanski torpedni bombarderi slučajno pogodili 14. ožujka 1941. godine. U noćnoj tami piloti nisu bili svjesni da je brod bolnički. U napadu koji je uslijedio poginula je 21 osoba na brodu, uključujući četiri medicinske sestre. Zanimljivo je da je na pogođenom brodu bila i najstarija Mussolinijeva kći (Edda Ciano Mussolini) koja je radila za Crveni križ kao medicinska sestra, ali se ona uspjela spasiti.

Po je bio jedan od 22 bolnička broda korišten za vraćanje bolesnih, brodolomaca i ranjenih tijekom Drugog svjetskog rata. Brod Po je, osim za prijevoz unesrećenih, pružao i medicinsko liječenje. Na brodu je bila dvorana za operaciju, poliklinika pa čak i rentgen te laboratorij, a široki otvori koji su prolazili kroz nekoliko paluba bili su korišteni za spuštanje nastradalih na određene razine palube.

U Valonski zaljev Po je stigao navečer 14. ožujka 1941. i privezao se oko milju od ušća rijeke Secco, sasvim blizu obale. To je trebalo olakšati prebacivanje ranjenih sljedeći dan na brod ambulantnim vozilima i kamionima iz vojarne koja se nalazila na brdu. Naredbom zapovjedništva Marina di Valona bolnički brod nije bio osvijetljen tijekom noći jer bi svjetla omogućila da britanski izviđački avioni identificiraju ostale brodove privezane u zaljevu. Ubrzo nakon 23 sata te noći pet britanskih torpednih aviona iz grčke baze Paramythia prešlo je preko planinskog lanca Karaburuni, poluotoka s druge strane Valonskog zaljeva te su izbacili torpedo “swordfish” koji je udario u bolnički brod Po s bočne strane. Za nekoliko minuta Po se počeo naginjati pa je dana zapovijed da se napusti brod i spuste čamci za spašavanje. Tijekom panike koja je tada uslijedila jedan čamac za spašavanje se prevrnuo i utopio dvije medicinske sestre Crvenog križa, a treća je izgubila život pokušavajući ih spasiti. Svega deset minuta nakon udara torpeda brod je potonuo ostavljajući samo glavni jarbol iznad vode koji je godinama ukazivao na točno mjesto potonuća. Od tada olupina počiva u Valonskom zaljevu udaljena manje od kilometra od obale.

Ronjenje na olupini broda Po

Zaron na brodu Po najbolje je planirati tako da se prvo ronjenje odroni vanjski, dublji dio olupine, a drugi zaron da se uđe u unutrašnjost olupine koja je još uvijek puna ostataka bolničke opreme, kreveta, tanjura, obuće, bočica s lijekovima te raznih drugih predmeta koje more i vrijeme već polako sakrivaju. Na vanjskim dijelovima broda možete uživati u jatima riba koje se slijevaju oko ove grdosije duge skoro 135 metara, a ostaci ribarskih mreža gotovo su po čitavom brodu.

Ono što odmah zapne za oko je izvrsno očuvana paluba mosta, a drveni dijelovi već sad pomalo nestaju pod utjecajem zuba vremena. Nakon što se prođe dio broda gdje su nekada bili čamci za spašavanje, stiže se do jarbola koji sada leži na palubi (nakon više godina uzdizanja iznad površine mora).

Nakon istraživanja prednjeg dijela broda stiže se do impozantne nadgradnje u koju se lako ulazi kroz velike otvore (prozore) i može se penetrirati u dio onoga što je nekada bio most. Palube koje su propale čine ove prizore jedinstvenim scenskim okruženjem. Tamo gdje su nekada bili prozori svjetlost prodire stvarajući spektakularnu igru sjena i boja. To je mjesto na kojem ne možete ne razmišljati o ratnim događajima koji su se tu odvijali.

U krmenom dijelu paluba je također dobro očuvana. Ako se udaljite nekoliko metara, možete vidjeti elegantan profil krme i kormila koji su bili visoki deset metara. Propeleri su djelomično zatrpani, ali još uvijek vidljivi i nalaze se na dubini od oko 30 metara.

Rasjekotina uzrokovana udarom torpeda nalazi se na sredini desnog boka. Otvor je dovoljno širok da se kroz njega može ući, a nazubljeni rubovi i metal koji se izvija prema unutra svjedoče o snažnoj eksploziji.

Ulazak u unutarnji dio broda i spuštanje u prostorije u donjem dijelu palube broda mora biti jako oprezan zbog velikih naslaga sedimenta i raznih željeznih dijelova koji vire te zbog mjehurića zraka iz ronilačkih regulatora koji sa stropa ruše sediment stvarajući zavjesu koja smanjuje vidljivost do granica od svega nekoliko centimetara. Međutim, prizori ventilatora koji još uvijek vise sa stropa, šalice i mnoštvo tanjura te raznih bolničkih instrumenata i razbacanih kreveta uz mnoštvo bočica s lijekovima mogu vam u sekundi dočarati izgubljeni dio prošlosti. Gotovo svaka prostorija krije nešto novo.

Naravno, već i sam brod je zbog svoje veličine spektakularan prizor pod vodom, a artefakti u unutrašnjosti dodaju mu vrijednost koju ronioci traže na ovakvim zaronima. Mnoga iznenađenja i zanimljive scene koje krije ova olupina u svojoj unutrašnjosti još uvijek su tu, a svi se nadamo da popularizacija ronjenja u ovom dijelu Jadrana neće dovesti i neke neodgovorne pojedince koji bi svojim djelovanjem nešto uništili ili odnijeli s olupine.

Više o ronjenju u Albaniji (Špilja Haxhi Ali, misteriozni otok Sazan, izvor Blue Eye, SS Probitas – olupina talijanskog broda iz Drugog svjetskog rata…) možete pročitati u 38. broju SCUBAlife magazina.