Krk je otok samo u zemljopisnom smislu jer je 1980. godine pušten u promet most koji spaja otok Krk s kopnom, a najnovija geodetska mjerenja pokazuju da susjedni otok Cres ima gotovo istu površinu pa možemo reći ćemo da su Krk i Cres danas dva najveća hrvatska otoka.

Činjenica je da je otok Krk bio vrlo razvijen i prije izgradnje mosta. Već tada stogodišnja turistička tradicija, razvijena poljoprivreda i ribarstvo te važan položaj centralnog kvarnerskog otoka uvijek su Krk izdvajali od ostalih otoka u sjevernom Jadranu. Na Krku se nalazi i lokacija riječkog aerodroma te je otok oduvijek bio spona povezivanja vanjskih otoka Kvarnera (Cres i Lošinj) s kopnom.

Povijesno je Krk dijelio sličnu sudbinu s ostalim dijelovima istočnoga Jadrana. Naseljen još od rimskih vremena stoljećima je mijenjao vlastodršce, od Bizanta, zatim kao dio Hrvatskog kraljevstva, a dugo vremena pripadao je i hrvatskim knezovima Frankopanima. Zatim je stoljećima pripadao Veneciji, u novije doba Austro-Ugarskoj. U burnom dvadesetom stoljeću Krk zakratko čak dva puta okupiraju Talijani te Nijemci, ali je Krk zauvijek bio i ostao naseljen uglavnom Hrvatima. U prilog tome govori i Bašćanska ploča, starohrvatski kameni spomenik pisan glagoljicom koji predstavlja najznačajniji pisani spomenik u Hrvatskoj uopće. Datira iz 1100. godine, a predstavlja darovnicu hrvatskog kralja Zvonimira. Otkrivena je u maloj crkvici u mjestu Jurandvor pored Baške, a original se danas nalazi u auli Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.

Današnji Krk je jedan od najrazvijenijih hrvatskih otoka. Glavna ekonomska grana uvjerljivo je turizam, mada su vrlo razvijeni i građevinska industrija, ribarstvo te mala brodogradnja. Najvažnija turistička središta su svakako glavni grad Krk s prelijepim starim gradskim zidinama, zatim Baška na krajnjem jugu pa Punat s otočićem Košljunom na kojem se nalazi poznati Franjevački samostan. Zatim slijedi Malinska, u zlatnim godinama jedno od naših najpoznatijih turističkih središta s velebnim, a danas potpuno uništenim hotelskim gradom Haludovo. Svakako treba spomenuti i Vrbnik “nad morem”, prelijepi srednjovjekovni grad, zatim Šilo, Njivice, Omišalj…

Pogled na nautičku kartu krčkog područja otkriva brojne uvale, strme zidove, nekoliko potencijalno zanimljivih otočića, velike sike i još mnogo toga. Greška koju nikako ne biste smjeli počiniti je da mislite da je otok dobro zaštićen od velike većine vjetrova. Iako se to zemljopisno možda čini tako, stvarnost je drugačija. No, ako zanemarimo vremenske uvjete, nautički đir oko Krka je vrlo zanimljivo iskustvo.

Ronilački turizam na otoku Krku vrlo je razvijen, a glavni razlog tome možemo naći u odličnoj “infrastrukturi”. Prometni položaj Krka takav da omogućuje jednostavan dolazak potencijalnoj ronilačkoj klijenteli pa su vrlo česte situacije dnevnih ronilačkih izleta ronilaca iz kontinentalne Hrvatske, ili čak vikend izleti ronilaca iz Slovenije, Italije i Austrije. Nezahtjevnost pojedinih lokacija daje odličnu priliku za odrađivanje praktičnog dijela raznih ronilačkih tečajeva, a Krk ima i neke odlične ronilačke lokacije koje su poznate i izvan granica Hrvatske. Zbog toga se na Krku danas nalazi i mnogo ronilačkih centara, čak neuobičajeno mnogo s obzirom na brojnost lokacija.

Grk (Peltastis) – krčki ronilački dragulj

Vjerojatno najpoznatija ronilačka lokacija na Krku je brodolom “Peltastis”. Lokacija olupine nalazi se na samo nekoliko milja od mjesta Šilo pored nepristupačnog dijela obale. Peltastis je bio grčki trgovački brod koji se 1968. godine u siječnju nalazio u blizini Senja ukrcavajući drvo. Zbog veoma jake zimske bure otplovio je prema Crikvenici te se radi noćenja usidrio. Na pretežno pjeskovitom dnu sidro je uslijed bure zaoralo pa se brod najprije neprimjetno, a onda sve brže počeo približavati strmim stijenama otoka Krka. Posada je u neko doba primijetila da se brod nekontrolirano kreće prema Krku pa su pokrenuli motore, ali prekasna reakcija i prejaka bura doveli su do neizbježne katastrofe. Brod je lijevim bokom udario u obalu i ubrzo je došlo do potonuća. Dio posade se uspio spasiti, ali dio je, zajedno s kapetanom Belesisom, smrtno stradao. Leš hrabrog kapetana s broda je izvučen tek nakon nekoliko mjeseci, a pronađen je zavezan za komandni most. Činom vezivanja za kormilo kapetan je potvrdio staru pomorsku tradiciju da tone zajedno sa svojim brodom. Uz najviše počasti kapetan Theodoros Belesis pokopan je na riječkom groblju Kozala.

Podrtina broda danas je vjerojatno jedna od najatraktivnijih na Jadranu, iako nema pretjeranu povijesnu vrijednost. Razlozi su dvojaki. Kao prvo, olupina leži na pristupačnoj dubini s najdubljim dijelom kod propelera na 32 metra, a na većini palube dubina je dvadesetak metara. Pramac je nešto plići, a jarboli broda započinju već na šest metara dubine. Zbog toga je olupina pogodna za ronjenje i onim neiskusnijim roniocima koji nemaju nikakvog iskustva u ronjenju na brodolomima.

Nadalje, brod je čelične konstrukcije i zbog relativno nedavnog potonuća još je izuzetno dobro očuvan, a osim toga i leži u prirodnom položaju kao da i dalje plovi po morskom dnu. Posebno zanimljivi dijelovi su pramac s golemim vitlom, prednji jarbol, široki tovarni prostor te pristupačan i otvoren komandni most.

Vrlo je lijep i pogled na brod s krmene strane. Pri dnu broda s lijeve strane vidi se golema rupa na oplati nastala od udarca o stijene. Ukupna dužina broda je oko šezdesetak metara. Jedini nedostatak ove lokacije je povremeno loša vidljivost za koju nema nekih pouzdanih pravila. No, nekada vidljivost može biti i izuzetno dobra kada se već gotovo s površine vidi cijeli brod.

Više o Peltastisu i ronjenju na olupini kojoj posebnu čar daje i priča o hrabrom grčkom kapetanu koji je skončao život odbijajući napustiti svoj tonući brod možete pronaći u 36-om broju SCUBAlife magazina.

Risika – lokacija za fotografe i tečajce

Neke lokacije na Krku posebno su popularne među kontinentalnim klubovima jer se roni s obale, a zanimljive su posebno u svrhu održavanja tečajeva. Jedna od takvih je lokalitet Sveti Marak u podnožju obližnjeg mjesta Risika. Iako se u neposrednoj blizini nalazi velika pješčana plaža, ronioci ipak preferiraju manju kamenu plažicu kojoj se na dvadesetak metara možete približiti automobilima.

Teren i profil ronjenja su relativno jednostavni, roni se obalom na desnom ramenu, ali pružaju zanimljive detalje poput omanjeg zida, sike s vrhom na desetak metara, podrtine omanje barke te simpatičnom špiljicom, sve do maksimalnih dvadesetak metara dubine.

Osim među školama ronjenja ova lokacija omiljena je i među podvodnim fotografima koji mogu u miru uživati u ronjenju i traženju objekata fotografije bez nužnosti praćenja grupa u organiziranom ronjenju. Ljeti je vrlo česta situacija da vikendom na ovoj lokaciji bude parkirano i dvadesetak automobila s roniocima. Nasreću, dovoljno je velika da ih sve primi bez ikakve gužve.

Vrbnička špilja zapletena u mrežu bizarnih propisa

Krećući se dalje prema jugu dolazimo do zanimljive mini – lokacije, Vrbničke špilje. Radi se zapravo o tunelu koji vodoravno s pješčanoga dna na dubini od petnaestak metara u jednom mjestu naglo prelazi u okomiti usjek koji se penje do površine. Usjekom mogu prolaziti po dvojica ronilaca, ali uz veliku pažnju.

Izron na površinu je simpatičan jer dolazite na osvijetljeni dio zbog velike rupe u svodu koji natkriva sifon. Lokacija se nalazi par stotina metara sjeverno od vrbničke luke i nalazi se jednostavno roneći desetak minuta uz stjenoviti obalni rub pa se spušta na petnaestak metara.

No, ako na lokaciju dolazite bez čamca, odnosno želite roniti s obale, pazite! Doživjet ćete rijedak primjer bizarnosti primjene propisa lokalne samouprave. Doći ćete vozilom do vrbničke lučice i spremiti se za ronjenje. Vlasnici brodica će vam sugerirati da ne smijete u more skočiti unutar lučice jer je ronjenje u lukama zabranjeno. OK, nema problema, ući ćemo u more na obližnjoj plažici do koje se dolazi preko ulaza usječenoga u stijenu. Ali jao! Na biciklu dolazi vlasnik obližnjeg ronilačkog centra (iz pristojnosti ga nećemo spominjati) i obavještava Vas da tamo ne smijete zaroniti samostalno, već isključivo preko njegovoga ronilačkog centra jer za navedenu plažicu on posjeduje koncesiju. Na Vaše objašnjenje da nećete roniti na plažici, već da želite do špilje za koju nema koncesije, on ponavlja da se to njega ne tiče i da na plažici ne smijete u more. Nažalost, čovjek je zakonski, koliko god to imbecilno bilo, potpuno u pravu. Dakle, ako možete preletjeti do špilje nikom ništa, ali ako ne možete, izvolite u centar i platite “harač”.

Crvene gorgonije sike Tenki

Istražujući dalje podmorje prema jugu gdje dolazimo do vrlo lijepog lokaliteta sike Tenki, nekoliko milja južnije od Vrbnika. Sika se nalazi nekih dvjestotinjak metara od obale te se lako nalazi jer joj je vrh na tri metra dubine. Dolazak je moguć isključivo brodom.

Sika se sjeverno nastavlja u zid koji se spušta do četrdesetak metara s jednim od rijetkih polja crvenih gorgonija na Krku. Po završetku zida penjete se natrag prema polaznoj točki, a za završetak ronjenja ostaje vam istraživanje simpatičnoga prostranog tunela na šest do osam metara dubine.

Oko sike Tenki uvijek obitava veća količina ribe pa je ovo jedna od poznatijih lokacija na Krku.

Kamenjak i Glavina

Još malo južnije nalaze se dvije lokacije podjednake zanimljivosti koje su također vrlo posjećene od strane centara iz Šila, ali i mnogo više od centara na kopnu. To su Kamenjak i Glavina na nekih stotinjak metara jedna od druge. Kamenjak je omanja hrid koja izvire par metara iznad površine u čijoj blizini se nalazi i sika Kamenjak.

Lokalitet predstavlja razveden stijenski masiv koji se spušta u dubinu preko četrdesetak metara s brojnim usjecima i zanimljivim prolazima. Posebno je zanimljiva i duboka sika koja se nalazi sjeverno od samoga masiva Kamenjak. Nalazi se relativno jednostavno jer je samo par desetaka metara udaljena od njega, ali je potreban oprez jer ste već na dubini većoj od četrdeset metara. Sjeverna strana obiluje crvenim i žutim gorgonijama, ali dno se nalazi već na diskutabilnih pedeset metara dubine.

Za razliku od Kamenjaka, Glavina je obalna lokacija neposredno uz strme klisure krčke obale. Teren naglo pada na dubinu preko trideset metara, a najljepši dijelovi su dvije duboke sike (vrhovi na tridesetak metara) oko kojih se skuplja mnogo ribe, a moguće je susresti i pokojega jastoga. Također jedna od atraktivnijih krčkih lokacija.

Sidro za tečajce na Glavotoku

U lijepoj lučici u Glavotoku kojom dominira Franjevački samostan često rone tečajci. Do lučice se dolazi automobilom od kuda se i kreće na zaron pa je ovo još jedna od krčkih lokacija omiljena kod klubova i škola ronjenja jer se roni s obale.

Doduše, treba malo otplivati te zaroniti na južnoj strani uvale gdje se nalazi jedan oveći zid. Započinje na dvadesetak metara te se mjestimice spušta i na četrdeset pet. Bogat je spužvama i parazoantusima, a otprilike na sredini zida na 25 metara nalazi se jedno poveće sidro.

Prema završetku ronjenja vraćate se na pješčani plato prepun zanimljivih sićušnih stanovnika podmorja poput pužića golaća ili kozica, zahvalnih objekata za makro fotografiju.

Da zaključimo, krčke lokacije možda nisu najatraktivniji jadranski izbor za ronjenje, ali daleko od toga da ih treba smatrati lošima. Svatko će ovdje naići na ponešto za sebe, a ako uzmete u obzir blizinu i dostupnost lokacija te odličnu infrastrukturu, Krk je definitivno jedno od onih odredišta koja svakako treba višekratno posjećivati.

Više o Krku i još mnoštvu zanimljivih ronilačkih lokacija u krčkom akvatoriju pročitajte u desetom i 24. broju SCUBAlife magazina.

goran.butajla@scubalife.hr | + posts

Goran Butajla je glavni urednik SCUBAlife magazina od prvog broja, prekaljeni ronilac (instruktor trener) koji je u svojoj ronilačkoj karijeri proputovao gotovo čitav svijet. On je i autor najvećeg broja tekstova i fotografija iz svih dijelova svijeta koje možete vidjeti u SCUBAlifeu.