Kaiser Franz Josef

Olupina austrougarske krstarice nosi intrigantnu povijesnu priču, ali je postala i važan detalj u ugovorima o morskom razgraničenju između Hrvatske i Crne Gore.

“Kaiser” danas leži na pješčanom dnu na nešto više od četrdesetak metara dubine unutar Bokokotorskih vrata, odnosno između hrvatskog poluotoka Prevlaka te crnogorskog kopna, praktično na samom ulazu u Boku. Sporazumom iz 2002. godine između Hrvatske i SRJ (od 2006. godine sljednik tog sporazuma postaje Crna Gora) definiran je režim razgraničenja i između dvaju subjekata koji još uvijek ne određuje točnu graničnu crtu. Prema tom sporazumu Kaiser je u hrvatskim teritorijalnim vodama, a hoće li tako ostati i u nekakvom budućem konačnom razgraničenju, ne zna se.

Neprijeporno je da se olupina nalazi u spornom području, ali navedenim sporazumom je također utvrđeno da i hrvatski i crnogorski fizički i pravni subjekti ovog trenutka imaju pravo neograničene plovidbe ovim područjem. Iz svega toga bi trebalo slijediti da i hrvatski i crnogorski ronilački centri za sada imaju pravo vođenja ronjenja na ovoj lokaciji, ali u konačnici nitko nije siguran. Činjenica je da se navedeni sporazum nije bavio tako “prizemnom” temom poput ronilačkih aktivnosti.

Današnja situacija je takva da se na olupini Kaisera roni bez nekih restrikcija, mada bi zbog povijesnog značaja olupina svakako trebala biti pod nekim režimom zaštite Ministarstva Kulture. No, izgleda da je Sporazum o razgraničenju “viša kategorija” od Zakona o zaštiti kulturnih dobara, što za nas ronioce ispada super jer je ronjenje na Kaiseru još uvijek slobodno.

Kaiser Franz Josef – povijest i okolnosti potonuća

Puno ime ovog broda bilo je “SMS (Seiner Majestät Schiff) Kaiser Franz Josef l”. Kaiser je oklopna krstarica Austrougarske mornarice, a građen je u tršćanskom brodogradilištu Stabilimento Tecnico Triestino u razdoblju od 1888. – 1890. godine (porinut je 1889. godine). Po ovom brodu imenovana je i klasa austrougarskih brodova, iako je u njoj izgrađen još samo jedan brod gotovo identičnih karakteristika kao i Kaiser – bio je to “SMS Kaiserin Elisabeth”. Kaiser je bio poprilično velik, dužine gotovo stotinu metara, širine čak četrnaest, a i gaz je bio impozantnih šest metara. Čelični div bio je opskrbljen s dva parna stroja trostruke ekspanzije (uobičajenih u to doba) s po 5000 konjskih snaga svaki što mu je omogućavalo respektabilnu brzinu od 19 čvorova. Brod je krcao čak 660 tona ugljena, a domet plovidbe uz ekonomičnu vožnju bio mu je 3200 nautičkih milja. Posada je brojala nešto više od četiri stotine mornara i časnika. Kaiser je bio naoružan s osam topova kalibra 150 milimetara (dva od njih dužih cijevi) te sa 16 topova kalibra 47 milimetara. Na brodu su bile ugrađene i tri torpedne cijevi. Debljina oklopa na palubi bila je 56 milimetara, a oko glavnih topovskih kula već impozantnih 90 milimetara.

Prije Prvog svjetskog rata Kaiser je plovio mnogim morima, od Sjevernog pa do Atlantika i istočne Azije. Početkom stoljeća neznatno mu je promijenjeno naoružanje, a gotovo cijeli Prvi svjetski rat je proveo u Boki Kotorskoj kao stražarski brod koji je štitio zaljev. Za rata je Kaiser pripadao Drugom divizionu obalnih oklopnjača. Podsjetite se, Boka je u to doba bilo područje iznimnog strateškog značaja za Austrougarsku mornaricu. Postoje neprovjereni podaci da je Kaiser čak topnički djelovao po crnogorskim položajima na Lovćenu, a dva topa s Kaisera se i danas kao nijemi spomenici nalaze u Povijesnom muzeju na Cetinju. Tijekom napada austro-ugarskih snaga na Crnu Goru 8. 9. i 10. siječnja 1916. godine krstarica Kaiser Franz Josef uzela je učešće u ovom napadu i sa svojim topovima gađala crnogorske položaje u rajonu Vališta. To je i bio razlog zbog kojega su s potopljenog broda skinuta dva topa i odvezena na Cetinje pa i danas svjedoče o spomenutom događaju. Topovi su prvo postavljeni pored Plavog Dvorca na Cetinju gdje su stajali za vrijeme Socijalističke Republike Crne Gore. Dolaskom “demokracije i višestranačja” i proglašavanjem ekološke države Crne Gore iz neobjašnjivih razloga topovi su zasmetali tadašnjoj vlasti pa su ih premjestili pored Vojnog stana na livadu. Nikada nitko nije postavio nikakvu oznaku, ploču, natpis o kojim i kakvim topovima se radi. Tako je i danas. Topovi su vremenom mijenjali izgled. Nažalost, s njih je sve očerupano što se očerupati može. Ostalo je samo ono što se ne može skinuti i odnijeti. Zanimljivo je da je i 19 mornara s Kaisera (uglavnom Hrvata) bilo na listama optuženika iz poznate pobune mornara u Boki iz veljače 1918. godine.

Krajem rata u Boku Kotorsku uplovljavaju saveznički (britanski i francuski) brodovi. Austrougarska vlada naređuje predaju flote Narodnom vijeću Slovenaca, Hrvata i Srba, međutim na savezničkoj mirnodopskoj konferenciji (od kraja 1918. pa do polovice 1919. godine – Pariška mirovna konferencija) odlučeno je da se bivša austrougarska flota razdijeli između pobjednica Antante (Francuske, Italije i Velike Britanije), dok je novostvorena južnoslavenska država dobila tek neznatan dio ratnih brodova. Svi brodovi carske flote koji su se zatekli u Boki su razoružani, raspremljeni i iskrcani, a sve topničko streljivo s brodova, obalnih baterija i zatvarači s topova obalnih baterija ukrcani su na krstaricu Kaiser Franz Josef. Brod je inače raspodjelom bio dodijeljen Francuskoj. Zbog velike količine eksploziva, saveznici odlučuju da se brod usidri izvan Boke kako ne bi predstavljao opasnost po živalj u slučaju kakve eksplozije. Kaiser tako završava na sidrenoj plutači u blizini današnje pozicije. Debelo prekrcani brod privezan je za sidrenu plutaču, međutim orkansko jugo u listopadu 1919. godine zapečaćuje sudbinu broda kojeg more brzo nalijeva te se zatim brod otrgnuo od plutače i ubrzo potonuo. Minimalna posada na brodu nije mogla učiniti ništa da spriječi nesreću te je Kaiser nestao pod olujnim valovima.

Nakon rata (za vrijeme Kraljevine Jugoslavije) zabilježeno je nekoliko pokušaja spašavanja tereta olupine pa čak i neuspješno podizanje na površinu, a pouzdano se zna da je splitski “Brodospas” u šezdesetim godinama vadio obojene kovine, broncu, bakar i mjed s olupine. Skinuta su i oba propelera, a također su demontirana i izvađena oba pramčana topa (spomenuli smo, nalaze se na Cetinju). Glavni dio izvađenog tereta činile su ipak mjedene čahure streljiva raznih topničkih kalibara.

Stanje olupine i ronjenje na njoj

Ronjenje na ovoj olupini najbolje obaviti u organizaciji nekih od ronilačkih centara iz Cavtata ili Molunata. Ljubazno i profesionalno osoblje ovih ronilačkih centara uvijek obavi dobru pripremu za ronjenje na ovom brodu. Dan prije ronjenja postave se po jedna bova na pramcu i krmi potopljenog broda koje roniocima omogućavaju kontrolirani uron i izron. Olupina je duga stotinjak metara pa je za njezin kvalitetan obilazak i upoznavanje preporučivo napraviti dva urona. Na olupini je puno zaostalih konopa od parangala, mreža i sidrenih konopa pa je važno biti oprezan. Osim što se možete uplesti u njih, svako dodirivanje narušava vidljivost. U olupinu se može uroniti u njenu unutrašnjost, što organizatori ronjenja ne preporučuju. Svako ronjenje kroz unutrašnjost olupine je na vlastiti rizik ronioca koji penetrira u olupinu.

Olupina Kaisera leži na muljevito – pješčanom dnu maksimalne dubine 42 metra, a treba uzeti u obzir da je brod duboko utonuo u mulj pa je njegova maksimalna dubina vjerojatno čak 47 metara. Čelična grdosija leži na lijevom boku pa je paluba u gotovo okomitom položaju. Pramac olupine se nalazi u smjeru rta Oštra na Prevlaci, a krma u smjeru prema Boki. Najplići dijelovi olupine, na sredini po desnom boku, nalaze se na tridesetak metara dubine.

Realan problem ronjenju na Kaiseru predstavlja moguća loša vidljivost (jer se nalazi na putu izlazne morske struje iz Boke Kotorske). Pozitivna okolnost je da se ona može predvidjeti jer je loša vidljivost direktno povezana s količinom padalina u određenom prethodnom razdoblju u Crnoj Gori. Tada se u Bokokotorski zaljev slijeva golema količina muljnog materijala ispiranog s okolnih visova, što u konačnici ima veliki utjecaj na vidljivost čak i oko Prevlake. Tako direktna korelacija padalina i vidljivosti ne postoji gotovo nigdje u Hrvatskoj (dijelom zahvaljujući i debelim kompaktnim vapnenačkim naslagama), ali ovdje itekako dolazi do izražaja. Da skratimo, za planiranje ronjenja na Kaiseru itekako se isplati unaprijed pratiti vremensku situaciju u Crnoj Gori i “gađati” ronjenje onda kada vlada duži period lijepog vremena. Na sreću, ljeti to nije neki preveliki problem tako da je najbolja vidljivost uglavnom i vezana za ljetne mjesece.

Iako je olupina relativno blizu Prevlaci, pronalaženje nije nimalo jednostavno pa je potrebna pomoć navigacijskih instrumenata. Ako ste dobro isplanirali termin pa je vidljivost zadovoljavajuća, monumentalnu tamnosivu grdosiju u kontrastu sa svijetlim pijeskom ćete zapaziti već s desetak metara dubine. Ronjenje ćete vrlo vjerojatno započeti na najplićim dijelovima, po sredini broda i na gornjem desnom boku. Na sred broda najprije ćete zapaziti velike bočne topovske kazamate koji su prazni, ali zaista impozantno izgledaju. Nakon njih je naprosto svejedno želite li krenuti prema krmi ili prema pramcu. Krećući se prema pramcu najzanimljivije je pratiti konturu broda desnim rubom postupno se spuštajući prema pramcu. Naići ćete na ogromno desno sidro koje još uvijek stoji u svojoj soški, a samim dolaskom na pramac jasno se primjećuje kako je deformiran od siline udara na dno prilikom potonuća. Vraćajući se prema natrag obiđite glavnu palubu, nekada potpuno oklopljenu, na kojoj se danas samo naziru tragovi postojanja ogromnih topovskih kula. Na velikom dijelu olupine nalaze se velike kolonije spužvi sumporača što se najviše uočava na stražnjem jarbolu (nešto manje i na prednjem).

Roneći dalje prema stražnjem dijelu olupine na samoj krmenoj oplati opazit ćete mjedena slova imena broda od kojih neka nedostaju pa se danas može jedva pročitati “ANZ J”, a za ostatak nismo sigurni. Pri dnu krme dolazimo do onoga što znamo da nedostaje, pogonskih elisa. Sporadično se oko broda i danas mogu pronaći ostaci sitnog inventara, ali i pokoje topovske čahure, u većini prema pramčanom dijelu.

Ako ronjenje nastavite od krme ponovo prema pramcu, ali ovoga puta malo više prema kobilici, to jest po bočnoj oplati broda, zapazit ćete nekoliko začuđujućih pravilnih rupa u oplati. Ne, Kaiser nije torpediran, niti nešto slično, ovo su rezultati rada “Brodospasovih” ronilaca koji su na ovaj način najjednostavnije mogli vaditi vrijedne stvari duboko iz utrobe broda.

Da zaključimo, olupina Kaisera je zaista fascinantna i ronjenjem na njoj neće se oduševljavati samo ljubitelji olupina i pomorske povijesti, već i mnogo veći broj ronilaca. Jedina šteta je što na olupini nema nešto više ribe, kako se inače očekuje na ovakvim lokacijama. Ono što je sigurno je da se na olupinu Kaisera svatko želi ponovno vratiti jer ju je zbog dimenzija i teško u potpunosti istražiti samo jednim ronjenjem.

KAISER FRANZ JOSEF – TEHNIČKI PODACI

Brodogradilište: Stabilimento Tehnico Triestino, San Roco, Trst
Početak gradnje: polaganje kobilice: 03.01.1888.
Porinuće: 18.05.1889.
Dužina: 98 metara
Širina: 14,8 metara
Gaz: 5,5 metara
Brzina: 19 čvorova
Snaga: 2 x 4.900 konjskih snaga
Posada: 420 oficira i mornara
Naoružanje: Topovi: 2 x 15 centimetara, L cijevi 40´, 6 x 15 centimetara, L cijevi 35´, 16 x 4,7 centimetara
Torpedno naoružanje: tri torpedne cijevi od 45 centimetara
Dubina olupine: 28 do 42 metra

Više o ovoj poznatoj olupini, njezinoj povijesti, ronjenju na njoj i ostalim okolnostima vezanim za nju možete pročitati u 35. broju SCUBAlife magazina.