Sudbina i pozicija olupine Graf Zeppelina bila je tajna sve do 2006. godine kada je slučajno otkrivena u Baltiku na dubini od 80 metara.

Rijetko koja olupina je, čak i u svjetskim razmjerima, pobuđivala toliku pažnju među roniocima, posebno onima koji su zaljubljenici u pomorsku povijest, a još više među onima koji su intenzivno istraživali sudbinu potopljenih brodova iz Drugog svjetskog rata. Taj rat je nesumnjivo jedan od najvažnijih povijesnih događaja uopće pa ne čudi što je njegova ostavština i danas duboko prisutna u mnogim aspektima našeg života.

Drugi svjetski rat doveo je do mnogih promjena, prvenstveno u modernoj doktrini ratovanja, ali i značajnom tehnološkom napretku na mnogim poljima (dovoljno je spomenuti atomsku bombu). Najznačajnija osnovica pomorskog ratovanja postali su nosači aviona. Jedna od značajnih karakteristika Drugog svjetskog rata na morima bila je i ta da su gotovo sve ključne bitke na moru vođene uz upotrebu nosača aviona. Zanimljivo je pritom napomenuti da su se i sve takve bitke vodile bez ikakvog vizualnog kontakta neprijateljskog brodovlja, gotovo bez iznimke samo okršajima u zraku. Primjerice, takve su bili naširoko poznate bitke za Pearl Harbour ili za Midway.

POVIJEST GRAF ZEPPELINA

Već u predvečerje Drugog svjetskog rata velikim pomorskim silama poput SAD-a, Velike Britanije ili Japana bilo je jasno da će nosači aviona postati ključna komponenta u ratu, a na istom tragu bila je i tada još osjetno slabija Njemačka ratna mornarica koja se naprosto morala upustiti u izgradnju velikih plovnih jedinica.

Jedan od glavnih ciljeva Kriegsmarine (Njemačke ratne mornarice) bila je izgradnja uravnotežene flote oceanskih brodova kompatibilne s djelovanjem mnogo šire od Baltičkog i Sjevernog mora. U tu svrhu je 1935. godine od brodogradilišta u Kielu naručena izgradnja prvog njemačkog nosača aviona. Brod je imenovan u čast Grafa (grofa) Ferdinanda von Zeppelina te je porinut 8. prosinca 1938.

Brod ipak nije nikada dovršen, niti je ikada bio u operativnoj uporabi jer je gradnja ove, preko dvije stotine metara duge grdosije doživljavala brojne poteškoće. Prva od njih je bila ta što je za njemačke inženjere ovakva gradnja bila velika novina i nepoznanica. Iako su brojni inženjerski timovi provodili dosta vremena i skupljali iskustva u japanskim brodogradilištima, izgradnja Graf Zeppelina pokazala se kao veliki izazov. Druga poteškoća je bila u pretrpanom rasporedu tada najvažnijeg ratnog brodogradilišta u Kielu gdje se paralelno gradilo još mnogo brodova. Zbog tih razloga je Graf Zeppelin, iako porinut 1938. godine, ostao daleko od završetka, a još dalje od operativne upotrebe.

Drugi svjetski rat je Graf Zeppelin tako dočekao na doku u Kielu, a ubrzo su i svi radovi na nosaču prekinuti zbog hitne potrebe Njemačke mornarice za velikim brojem razarača i podmornica za buduće sukobe sa savezničkim konvojima na Atlantiku. Zbog opasnosti od britanskih bombardera brod je potom otegljen prema Gdyniji u Poljskoj.

Nakon japanskog napada na Pearl Harbour (prosinac 1941. godine) njemačka mornarica konačno uviđa da nosači aviona predstavljaju ključnu stratešku točku u modernom ratovanju te naređuje nastavak radova na Graf Zeppelinu s ciljem da brod bude u operativnoj upotrebi do početka 1943. godine.

Međutim, igra sudbine opet se poigrala s Graf Zeppelinom. Ponovni prekid radova na brodu početkom 1943. godine naređuje sam Hitler smatrajući da takva plovna jedinica mornarice neće donijeti nikakvu prevagu u sukobu s mnogo jačom Britanskom mornaricom. Brod je ponovno otegljen u luku Stettin gdje je jedno vrijeme služio tek kao “plutajuća vojarna“ za dio njemačkih trupa stacioniranih na obali Poljske. Tamo je dočekao i kraj rata te zarobljavanje od strane Crvene armije.

Sovjeti su brod upotrebljavali kao skladište za ratni plijen (uglavnom dijelove podmornica zaplijenjenih po njemačkim brodogradilištima) te također kao plutajuću vojarnu za svoje trupe, a također su proučavali konstrukciju i nacrte broda za budući razvoj vlastitih nosača aviona. Graf Zeppelin je tako do 1947. godine boravio u Lenjingradu (danas Sankt Petersburg), a zatim je doživio najtužniju sudbinu za plovni objekt. Kada Sovjeti više nisu znali što bi s njim, brod je iskorišten kao meta za vježbovna gađanja sovjetskog zrakoplovstva i mornarice. Brod je otegljen na pučinu Baltika gdje je bio miniran, gađan teškim avio bombama te na kraju pogođen s dva torpeda. Dugo godina se o sudbini Graf Zeppelina nije znalo gotovo ništa, a tek nakon devedesetih godina prošlog stoljeća sovjetske arhive su otkrile da je brod potopljen. Međutim, čak ni tada se nije znalo ništa o mogućoj lokaciji potonuća pa se tako činilo da će Graf Zeppelin još dugo vremena ostati samo još jedna od mnogih neotkrivenih olupina iz Drugog svjetskog rata.

OTKRIĆE OLUPINE I RONJENJE NA NJOJ

Lokacija potonuća Graf Zeppelina bila je predmet dugogodišnjih rasprava brojnih ronilačkih entuzijasta, posebno zaljubljenika u modernu povijest. No, dugi niz godina nisu postojale čak ni približne naznake gdje bi se ona mogla nalaziti. Mnogi istraživači godinama su pokušavali locirati olupinu bez ikakvih uspjeha. Tek 2006. godine enigma je razriješena, i to pukom slučajnošću. Tada je Sveta Barbara, istraživački brod poljske naftne kompanije Petrobaltic u misiji kartiranja Baltika radi budućih podvodnih cjevovoda sonarima locirao ogromnu olupinu za koju se odmah moglo pretpostaviti da se može raditi o Graf Zeppelinu. Ubrzo nakon otkrića Poljska mornarica je provela preliminarna istraživanja, uglavnom podvodnim robotima i Graf Zeppelin se tako otrgnuo zaboravu i postao privlačnom metom tehničkih ronilaca.

Lokacija olupine je kojih 35 nautičkih milja od poljske obale, otprilike sjeverno od Gdanjska. Gotovo da se može reći – usred južnog Baltika. Karakteristika Baltičkog mora je da je ono vrlo često uzburkano i nemirno, hladno i kako ronioci često opisuju – “tamno“.  Maritimni uvjeti na Baltiku su bitno drugačiji od onih na koje smo navikli u južnijim morima. Ako se malo prisjetite zemljopisa, na takvim geografskim širinama Sunce nikada “direktno“ ne udara na morsku površinu, već je kut upada sunčevih zraka znatno oštriji. Zbog toga je i prodor svjetla pod morsku površinu znatno slabiji. Baltičko more može biti čak i kristalno bistro, ali uvijek je tamno i mračno pa kad gledate prema u dubinu ne vidite plavetnilo, već crnilo.

Jedan od ronilaca koji je na Graf Zeppelinu odradio najveći broj zarona poznati je poljski ronilac Tomasz Stachura koji je danas puno poznatiji kao vlasnik tvornice suhih odijela Santi. Tomasz je bio i jedan od prvih ronilaca koji je i vlastitim očima ugledao olupinu na ekspediciji 2010. godine. Za Graf Zeppelin Tomasz opisuje kako je to jedna od povijesno najvažnijih olupina na kojoj je ikada ronio i s time će se složiti svaki ronilački entuzijast.

Olupina Graf Zeppelin sama po sebi ipak nije toliko atraktivna, koliko biste mogli pomisliti. Kao prvo, treba imati na umu da su Sovjeti prije potapanja s broda očerupali gotovo sve što je vrijedno tako da na olupini nije ostalo nikakvih spektakularnih artefakata poput dijelova brodske opreme, naoružanja ili sličnih detalja, a naravno, avioni nikada nisu ni bili smješteni na brodu. Na primjer, na poletnoj stazi broda dugačkoj preko dvije stotine metara nema gotovo ničega, osim debelih čeličnih ploča pa, kako Tomasz to slikovito opisuje, “ronjenje na Grafu Zeppelinu izgleda kao ronjenje na autoputu”.

Graf Zeppelin leži na većini ronilaca nedostupnih 80 – 90 metara dubine pa je ronjenje rezervirano isključivo za napredne tehničke ronioce. Već i sama veličina olupine je impresivna, ali je zbog nje također i gotovo nemoguće obići ju u jednom ronjenju.

Unutrašnjost broda je nešto zanimljivija s ogromnim hangarima i rampama za avione, topovskim kulama te komorama za municiju, a također i prostorijama za brojnu posadu.

Nakon ovakvog opisa i fotografija možemo zaključiti da Graf Zeppelin ipak nije onoliko atraktivna olupina kakva je mogao biti da je bio u operativnoj upotrebi, ili da je čak potopljen kao rezultat neke pomorske bitke pa da je bio i potpuno opremljen, ali je i sama činjenica konačno uspješnog lociranja izuzetno značajna.

Ipak je jedan djelić pomorske povijesti zauvijek otrgnut od zaborava, kao još jedan od nijemih podsjetnika na mračna vremena ljudske povijesti.

GRAF ZEPPELIN – TEHNIČKI PODACI

Klasa i vrsta: klasa Graf Zeppelin, teški nosač aviona
Izgradnja: kobilica položena 28.12.1936, porinut 8.12.1938.
Status: potopljen kao meta 16.8.1947.
Dužina: 262,5 metara, letna paluba 244,5 metara
Širina: 27 metara
Gaz: 7,6 metara
Pogon: 4 propelera i 4 parne turbine ukupne snage 200000 KS
Brzina: do 35 nautičkih milja
Doplov: 8000 nautičkih milja
Predviđeno naoružanje: 16 topova 150 mm, 12 protuavionskih topova 105 mm, 22 topa 37 mm, 7 topova 20 mm, 2 avionska hangara s po 18, odnosno 25 aviona       

Više o olupini Graf Zeppelin i ronjenju na njoj pročitajte u 49. broju SCUBAlife magazina.

goran.butajla@scubalife.hr | + posts

Goran Butajla je glavni urednik SCUBAlife magazina od prvog broja, prekaljeni ronilac (instruktor trener) koji je u svojoj ronilačkoj karijeri proputovao gotovo čitav svijet. On je i autor najvećeg broja tekstova i fotografija iz svih dijelova svijeta koje možete vidjeti u SCUBAlifeu.