Ostati bez zraka tijekom ronjenja jedan je od najgorih mogućih scenarija pod vodom, a čest je rizik za ronioce početnike, ronioce koji nemaju dovoljno obuke ili one koji ne se ne pridržavaju osnovnih pravila ronjenja.
Naravno, ostajanje bez zraka u regularnim situacijama pod vodom nikako nije opcija jer biste nakon početničke ronilačke obuke morali znati da je planiranje urona i provjeravanje stanja disajnog medija u vašem spremniku osnova svakog zarona, ali moguće je doživjeti kvar na opremi (jako rijetko), ili jake morske struje koje iziskuju neočekivani napor i povećanu potrošnju plina za disanje, nepredviđenu situaciju s ronilačkim partnerom i slično pa onda takvo nešto može dovesti do opasnih situacija ostajanja bez zraka u boci.
Morate biti svjesni koliko zraka trošite tijekom ronjenja, kako izračunati vlastita ograničenja, kako i koliko često provjeravati stanje svog spremnika, ali i stanje spremnika za zraka svoga buddy-ja. Tako ćete bolje moći procijeniti situaciju i znati kada je vrijeme za sigurnosni zastanak. Nikako se ne oslanjajte na voditelja ronjenja (ili instruktora) misleći da on vodi brigu o vašem zraku – sami ste odgovorni za sebe!
Morate uvijek znati kada je pravo vrijeme za izron s dovoljno zraka u boci. Ako nije rigoroznije dogovoreno na briefingu prije ronjenja, u rekreativnom ronjenju s 50 bara u boci morate krenuti u izron (sigurnosni zastanak i izron prema pravilima). Ako izronite s pet ili 10 bara u boci, to znači da ste nešto debelo pogriješili u proračunu potrošnje disajnog medija za taj zaron pa ubuduće krećite u izron s više zraka u boci. Trebali biste da na kraju ronjenja (nakon izrona) u boci imati minimalno 30 bara.
Često provjeravajte svoj manometar tijekom ronjenja i komunicirajte stanje vašeg spremnika sa zrakom sa svojim buddy-jem i voditeljem ronjenja putem znakova rukom. Ne podliježite zabludama i ne natječite se, nije cilj podisati sav zrak iz boce, već sigurno uživati u ronjenju. Sve ostalo je opasno i glupo te dovodi u rizik vaš život, ali i život vaših ronilačkih partnera.
Nema goreg osjećaja nego udahnuti posljednji “gutljaj” zraka kroz regulator, a najvažnija stvar koju morate zapamtiti u toj situaciji je da ne paničarite! Nikako ne pokušavajte bez upozorenja zgrabiti oktopus svog buddy-ja ili nekog drugog ronioca jer biste njih mogli uvesti u paničnu situaciju. Zastanite na trenutak i osvijestite važne činjenice i parametre – na kojoj ste dubini, s kim ste i tko najvjerojatnije ima još zraka u spremniku i dobro poznatim, jasnim i odrešitim signalom rukom obavijestite svog buddy-ja da ste bez zraka. Panično, ubrzano kretanje potrošit će kisik koji je još u vašim plućima i krvi, stoga smireno priđite drugom roniocu koji vam nudi svoj oktopus, a ako ga nitko ne nudi, primite najbližeg ronioca za naramenice kompenzatora i protresite ga da mu privučete pažnju, obavijestite ga da ste bez zraka (rukom odrešito pokažite znak) i uzmite njegov rezervni regulator usta. Onda provjerite stanje njegovog spremnika te krenite zajedno u izron.
U kritičnim situacijama kada nemate mogućnost koristiti zrak iz spremnika drugog ronioca, krenite u kontrolirani hitni izron. Zapamtite da za udisanje možete iskoristiti i zrak iz kompenzatora. U vašem kompenzatoru plovnosti vjerojatno ima malo zraka, on ekspandira smanjenjem dubine pa u kritičnoj situaciji tijekom izrona možete udahnuti nekoliko puta i kroz inflator. Najvažnije je znati da u kritičnim situacijama prisilnog izranjanja (odbacivanje olova) morate izdisati. Nikako nemojte izbacivati regulator iz usta jer će on spriječiti da zatvorite usta, a morate imati otvoren dišni put jer zrak u vašim plućima smanjenjem dubine ekspandira i mora izići van (da ne doživite barotraumu). Tijekom takvog izrona lagano ispuštajte zrak iz pluća kako izranjate. U takvim kritičnim situacijama malo zabacite glavu unatrag i usmjerite usta u kojima je regulator prema površini da što više otvorite dišni put jer postoji mogućnost nesvjestice.
Upamtite, dok izranjate vjerojatno ćete moći napraviti još koji udah jer će biti dostupno nešto zraka iz kompenzatora ili u crijevima regulatora. Tako ćete uz dodatni zrak koji postane dostupan moći nastaviti disati na putu do površine. Morate računati i s dodatnim uzgonom pa ispružite ruke i noge što je moguće šire i savijte leđa tako da gledate prema površini kako biste usporili izron. Iako je situacija kritična, izron treba izvesti uz što veću kontrolu svih parametara kako biste smanjili moguće posljedice. Držite regulator u ustima i izdahnite te se penjite bez sigurnosnog zaustavljanja brzinom ne većom od 18 metara u minuti (pratite svoj ronilački kompjuter ili dubinomjer i sat). Nakon izrona napušite kompenzator plovnosti (ustima) kako bi vas držao sigurno na površini.
