Ako vam je dosadilo roniti s ribama i stalno posjećivati ista mjesta, zaronite na najneobičnija ronilačka mjesta na planeti koja je stvorio čovjek.

Zaboravite potopljene brodove i koraljne grebene – koliko se samo ljudi može pohvaliti da je prenoćilo u hotelu pod morem? Ili da je dotaknulo podvodni aktivni vulkan? Uzbudljiv je i zaron u nekadašnji rudnik u kojemu se do prije nekoliko desetljeća još uvijek udarnički kopalo, o čemu svjedoče brojni predmeti razbacani po nekoliko kilometara dugim podzemnim hodnicima i prostorijama veličine nogometnog igrališta. Ako ste zaljubljenik u umjetnost, možete čak i obići podvodni muzej…

Podvodno groblje Neptune Memorial Reef – SAD
Samo za one koji žele dostojanstveno “spavati s ribama”
Pred obalama Key Biscaynea na Floridi leži groblje na oko 14 metara ispod površine oceana sa svim dijelovima kakve ima većina groblja na svijetu: vrata, puteljci, spomenici pa čak i klupice. Groblje privlači mnoge ronioce svijeta koji tu dolaze roniti u jedinstvenom okružju, što neki smatraju i ekstremnim ronjenjem. Tvorci memorijalnog greben Neptun (Neptune Memorial Reef ) zamislili su ga kao savršeno posljednje počivalište za sve one koji su bili zaljubljeni u more. Groblje se još uvijek gradi, a jednom kada bude završeno predstavljat će najveći umjetno napravljeni greben na svijetu koji će se rasprostirati na 6,5 hektara na kojem ima mjesta za 125.000 grobnica.

Do sada je na groblju pokopano stotinjak osoba, a očekuje se sve veći broj zainteresiranih koji će pronaći svoje posljednje počivalište na ovom jedinstvenom mjestu. Pepeo pokojnika miješa se s cementom za morsku vodu te se ukalupljuje i smješta u greben. Na mjestu ukopa postavlja se brončana ploča s podacima pokojnika. Cijena pokopa varira – može koštati od 995 do 6.495 dolara, ovisno o mjestu počivališta na ovom neobičnom groblju. U ožujku 2008. godine na groblju je pokopan i Bert Kilibride koji je umro u 93. godini. Kilbride je sebe zvao posljednjim piratom Kariba, poznat je kao najstariji ronilac na svijetu zbog čega je završio u Guinnessovoj knjizi rekorda. Strukture na groblju izgrađene su od cementa, bronce i čelika, a pazilo se i na česte uragane pa inženjeri tvrde da može izdržati i najveće oluje koje su pogodile Floridu zadnjih stotinu godina.

Muzej moderne podvodne umjetnosti – Meksiko
Kultura kao zamjena za obilazak “umornih” koralja
Muzej moderne podvodne umjetnosti, ili Museo de Arte Subacuático (MUSA) nalazi se u nacionalnom podvodnom parku Isla Mujeres blizu meksičkog grada Cancuna u Karipskom moru. Ovaj projekt pomaže očuvati koraljni greben Cancun Marine Park od uništavanja koji je posljedica brojnih turističkih posjeta. Namjera mu je da se stvori svojevrsni umjetni greben oko kojega bi probujao morski svijet.

FOTO: Damir Šantek
FOTO: Damir Šantek

Skulpture su sada obrasle koraljima koji im svojim raznim bojama i oblicima daju novu dimenziju i stvaraju sasvim novu vrstu umjetnosti. Muzej ima tri glavne instalacije: El Coleccionista de Suenos (Sakupljač snova), Hombre en Llamas (Čovjek u plamenu) i La Evolución Silenciosa (Tiha evolucija). Ova posljednja je i najveća i sastavljena je od preko 400 skulptura ljudi svih uzrasta u prirodnoj veličini.Sve skulpture izradio je umjetnik Jason de Caires Taylor. Kada stvara podvodne skulpture pažljivo proučava kako voda svojim djelovanjem utječe na njihov oblik. Skulpture propituju odnose između umjetnosti, znanosti i okoliša, a Jason de Caires Taylor je i umjetnički direktor Muzeja koji je osnovan u studenome 2009. godine. On je prvi kipar u svijetu koji je svoje skulpture izložio pod morem kada je 2006. godine u podvodnom Muzeju u Granadi postavio svoju izložbu.

FOTO: Damir Šantek
FOTO: Damir Šantek

Meksikanci se nadaju da će nova turistička atrakcija postati dobra alternativa koraljnim grebenima koji su sve ugroženiji zbog prevelike turističke eksploatacije. “Podvodni muzej dopustit će koraljnim grebenima da se odmore. To je kao proces restauracije”, kazao je Jamie Gonzales, direktor Nacionalnog parka prilikom otvaranja Muzeja. U sljedećoj fazi planiraju pozvati umjetnike iz cijeloga svijeta kako bi izložili svoja djela u ovom jedinstvenom Muzeju.

Krater Homestead – SAD
Uron u vulkansku vodu, a potom shopping u tunelu
Pokraj uspavanog grada Midwaya u američkoj saveznoj državi Utah smješten je krater ispunjen toplom vodom (35,5 stupnjeva Celzija) koji je jedna od omiljenih lokacija ronilaca željnih nešto drugačijeg ronjenja. Nešto više od 15 metara visoka kupola koja nadvisuje vapnenački krater ima oblik košnice kojoj se na vrhu nalazi dovoljno velika rupa da omogućuje prolaz sunčevom svjetlu i svježem zraku. U krater se ulazi tunelom kojega je izradio čovjek. Krater privlači mnoge turiste koji nakon skijanja dolaze na kupanje, ali je jednako atraktivan i brojnim roniocima pa se tako u krateru održavaju i ronilački tečajevi.

Oni koji su ronili u njemu opisuju svoje iskustvo kao jedinstveno. Iako u njemu nema života zbog visoke temperature vode, u krateru se ipak može štošta zanimljivoga naći. Jezero unutar široko je oko 18, a duboko do 20 metara. Špilja u obliku pješčanoga sata ima zanimljive zidove nastale od mineralnih naslaga. Na muljevitom dnu pobacane su boce i novčići. Svakom roniocu prije urona savjetuje se da dubinu zarona ograniči na 14 metara kako bi se izbjeglo podizanje mulja s dna. Vidljivost seže do 12 metara, a podvodna umjetna svjetla smještena su na šestom i dvanaestom metru, ali ne pomažu previše pa se preporučuje i nošenje ronilačkih svjetiljki. Unutar kratera postoji potpuno opremljena trgovina ronilačkom opremom u kojoj je moguće kupiti, ili iznajmiti opremu. Ronilačka odijela su suvišna s obzirom na toplinu vode u krateru.

Rudnik Bonne Terre – SAD
Upoznajte se s rudarskim životom, ali samo pod vodom
U američkoj saveznoj državi Missouri moguće je roniti hodnicima rudnika. Bonne Terre smješten je oko 100 kilometara od grada St. Louis. Bio je glavni rudnik kompanije St. Joe preko 100 godina, sve dok 1962. godine nije konačno i zatvoren. Tijekom desetljeća iskorištavanja iskopane su komore veličine nogometnih stadiona, a veliki kameni stupovi podupiru strop. Prostorije su spojene tunelima. Nakon prestanka svih radova sve pumpe koje su ispumpavale vodu su isključene što je posljedično dovelo do potapanja rudnika. Sve što je ostalo u rudniku prekriveno je vodom, uključujući i brojne alate.

Pasionirani ronioci Doug i Cathy Goergen 1978. godine zaronili su u rudnik i shvatili da je u pitanju posebno mjesto pa su odmah zakupili prava na njega. Vremenom su ga razvili u ronilačku atrakciju sa svim pratećim turističkim sadržajima. Rudnik je velik oko 100 kilometara kvadratnih s hodnicima ukupne duljine 30 kilometara.

Maksimalna dubina rudnika je 120 metara, a do sada je izrađeno 24 pravaca za ronioce željne istraživanja unutrašnjosti rudnika. Vidljivost seže do 30 metara uz konstantnu temperaturu vode od 15 stupnjeva Celzijevih. Po cijelom rudniku postavljena su svjetla pa ronjenje nudi prilično uzbudljiv obilazak tijekom kojega je moguće vidjeti vagone, različite alate i sve ostatke ljudskog djelovanja.

Osborneov greben – SAD
Propali umjetni greben na kojem vježbaju vojni ronioci
Osborneov greben je umjetno stvoreni greben pred obalama Fort Lauderdalea na Floridi. Izrađen je 1972. godine od bačenih betonskih blokova koji inače služe za zaštitu luka od valova. Greben je i danas popularno odredište među roniocima, a vremenom je nadograđivan olupinama barki, cementa i guma pa sada na tom području postoji 112 mjesta za ronjenje. Upravo su se gume pokazale kao čisti promašaj nakon što je za okrug Boward donesena odluka o umjetnom grebenu kako bi se povećao do tada siromašan morski život. Štoviše, lokalne vlasti 1972. godine pozvale su kompaniju Boward Artificial Reef Inc (BRINC), do tada dokazanu kao uspješnu u građenju umjetnih grebena širom svijeta, da nadogradi greben Osborne. U tu je svrhu BRINC pozvao inženjeriju američke vojske koja je na površini od 150 kvadratnih kilometara pobacala više od dva milijuna automobilskih guma. Taj se potez pokazao kao katastrofalan. Mali broj morskoga života migrirao je u taj novi greben, a i onaj koji je došao, nije ostao dugo. Čelične i najlonske sajle koje su trebale držati sve te gume na okupu vremenom su popucale pa su morske struje odnijele veliki broj guma na plažu ili dublje u ocean.

Čak dva milijuna plutajućih guma izazvale su pravu ekološku katastrofu. Opasnost da će se sudarati s već postojećim grebenima ili preplaviti plaže postala je realna, a zaštitari okoliša zabrinuli su se da su gume otrovne i da će napraviti mnogo štete. Zabrinutost je pogotovo narasla kada se shvatilo da bi uragani mogli početi raznositi gume i u drugu državu. Stoga je 2001. godine započet projekt micanja guma koji se, usprkos milijunima dolara, pokazao neuspješnim. Američka vojska konačno je 2007. ušla u projekt čime je smanjila troškove s 30 milijuna na dva milijuna dolara godišnje. To je napravila jer je uvidjela da bi izvlačenje guma mogla biti dobra vježba za vojne ronioce. Svakoga dana vojni ronioci izvuku 1000 guma na površinu, a cilj je ukloniti 700.000 guma.

Oklopne zvijeri ispod površine – Jordan
Bolje ih je sresti ispod vode obrasle koraljima, nego na bojištu
Većini ljudi nezaboravno je iskustvo vidjeti parkirani tenk na kopnu, ali ispod površine to je iskustvo na sasvim drugoj razini. Na sve više mjesta počeli su nicati umjetni grebeni načinjeni od nekoć zastrašujućih oklopljenih vozila.

FOTO: Ivana Orlović Kranjc
FOTO: Ivana Orlović Kranjc

Oni tenkovi koji su potonuli “prirodnim putem” često su na nedostupnim mjestima i najčešće vam neće biti “usput” kad idete roniti. Zato smo pronašli zanimljivu lokaciju na kojoj možete vidjeti planski potopljenu čeličnu neman. Naime, u Jordanu su napravili dobar posao i jedan otpisani oklopnjak pretvorili su u veliku turističku atrakciju u podmorju kod Akabe.

FOTO: Ivana Orlović Kranjc
FOTO: Ivana Orlović Kranjc

Popularno poznato kao “The Tank”, ovo oklopno vozilo zapravo je protuzračni top M-42 “Duster” koji je jordanska vojska otpisala i predala Jordanskom kraljevskom ekološkom ronilačkom društvu. Potopljen na maloj dubini od samo tri do šest metara u zaljevu pa je popularna destinacija i snorkelašima.

A koje su još neobične i zanimljive ronilačke lokacije nastale ljudskim djelovanjem saznajte u osmom broju SCUBAlife magazina (lipanj 2012.).

Ante Pavić