Mnogočetinaši (razred Polychaeta) su crvoliki, uglavnom morski beskralješnjaci široko rasprostranjeni u svim morskim staništima, od zone plime i oseke pa sve do najvećih dubina.

Do danas je u svijetu otkriveno oko 9000 vrsta, od toga u Jadranu čak 764 vrste (svrstane u 360 rodova i 62 porodice) što čini 68% od poznate faune mnogočetinaša Sredozemlja. Od toga se čak 29 vrsta smatra alohtonim (alien) vrstama u Sredozemnom moru. Prema načinu života tradicionalno su podijeljeni na pokretne (Errantia) i nepokretne (Sedentaria) oblike. U ovom članku ćemo prikazati predstavnike nepokretne, sjedilačke skupine – Sedentaria (prema tradicionalnoj podjeli), odnosno Canalipalpata (prema novoj podjeli). To su mnogočetinaši koji žive u kožnatim ili vapnenim cijevima pričvršćenim za morsko dno. Uobičajeno, na prednjem kraju tijela imaju šareni vijenac škrga pomoću kojih dišu i hvataju čestice hrane iz morske vode.

Bispira mariae (Lo Bianco, 1893)

Pripada porodici Sabellidae koje se odlikuju velikim, često živo obojenim škržnim vijencima.

Vrsta živi u cilindričnom toku naborane površine sastavljenom od sluzi i mulja. Tijelo životinje cilindričnog je oblika dužine do 120 milimetara (bez škržnog vijenca) s oko 100 kolutića. Škržni vijenac narančaste je boje sa šest poprečnih pigmentacijskih vrpci sastavljen od dva dijela i dužine 50-ak milimetara.

Vrsta je rasprostranjena u Jadranskom i Sredozemnom moru, na Kanarskim otocima i u Atlantskom oceanu. Živi na čvrstim dnima, uglavnom na malim dubinama, ali je pronađena i sve do 40 metara dubine. Hrani se planktonom i ostacima organske tvari koje filtrira pomoću škrga. Kada se uznemiri, životinja se vrlo brzo povuče u svoj tok.

Bispira viola (Grube, 1863)

Pripada porodici Sabellidae. Tijelo je dužine do 56 milimetara s dvjestotinjak segmenata, a škržni je vijenac dužine do 35 milimetara. Škrge su bijele boje, svaka s nekoliko tamnih crvenih do ljubičastih izduženih mrlja. Vrsta živi u cilindričnom toku naborane površine sastavljenom od sluzi i mulja.

Osim u Jadranu, vrsta je zabilježena u Sredozemnom moru i Tihom oceanu. Živi na čvrstom dnu do 13 metara dubine. Živi u toku sesilnim načinom života.

Hrani se planktonom i ostacima organske tvari koje filtrira pomoću škrga. Kad se uznemiri, životinja se vrlo brzo povuče u svoj tok.

Branchiomma bombyx (Dalyell, 1853)

Pripada porodici Sabellidae. Ovo je mala vrsta tijela dužine do 13 milimetara i dužine škržnog vijenca do sedam milimetara s 38 segmenata. Škržni vijenac je roza ljubičaste boje.

Rasprostranjena je u Jadranskom, Sredozemnom moru i sjevernom Atlantskom oceanu. Živi sesilnim načinom života u pukotinama i rupama na čvrstim podlogama na malim dubinama.

Hrani se planktonom i ostacima organske tvari koje filtrira pomoću škrga.

Megalomma lanigera (Grube, 1846)

Pripada porodici Sabellidae. Tijelo je dužine do 120 milimetara sa 137 kolutića. Škržni vijenac dugačak je 20-ak milimetara i smeđe je ili ljubičaste boje, ispresijecan bijelim ili sivim poprečnim linijama.

Škržni vijenac sastavljen je od 20 parova škržnih niti koje na svojim krajevima nose male okrugle sastavljene oči, a dvije leđne škržne niti nose na svojem kraju svaka po jedno veliko okruglo sastavljeno oko. Vrsta živi u opnastom toku koji je inkrustriran česticama pijeska i ljušturnog materijala.

Živi na pjeskovito-muljevitim dnima, rasprostranjena je u Jadranu i u Sredozemnom moru. Pomoću očiju životinja može detektirati opasnost te se brzo povući u svoj tok.

Myxicola infundibulum (Montagu, 1808) – pješčani perjaničar

Pripada porodici Sabellidae. Valjkasto i spljošteno tijelo dužine do 20 centimetara sa 100 do 150 kolutića nalazi u širokoj prozirnoj i opnastoj sluznoj cijevi potpuno zakopanoj u sediment. Polukružni vijenac škrga tamne kestenjastosmeđe do tamnoljubičaste boje ima 20 do 40 škržnih niti koje završavaju šiljkom i uzdužno su spojene opnom.

Osim u Jadranu i Sredozemnom moru vrsta je rasprostranjena u sjevernim dijelovima Atlantskog i Tihog oceana. Živi na plitkim pjeskovitim i zamuljenim pjeskovitim dnima.

Hrani se planktonom i ostacima organske tvari koje filtrira pomoću škrga. Uznemirena, životinja se strelovito i potpuno uvuče u cijev.

Sabella spallanzanii (Gmelin, 1791) – kožasti perjaničar

Ovo je vjerojatno najpoznatiji predstavnik porodice Sabellidae. Perjaničar živi u kožastoj cijevi sivkaste boje prekrivenoj česticama mulja i često obrasloj algama koja je pričvršćena za kamenitu podlogu stražnjim svinutim dijelom u obliku kuke ili uvučena u pjeskovito-muljeviti sediment. Cilindrično tijelo sastoji se od 100 do 300 kolutića, dužine je do 50 centimetara i promjera do osam do deset milimetara. Na prednjem kraju tijela nalazi se škržni vijenac sastavljen od dvije skupine spiralno poredanih škržnih niti u dnu spojenih kratkom opnom. Škržni vijenac različitih je boja, prošaran s bijelim, smeđim, žutim ili ljubičastim mrljama i linijama.

Vrsta je rasprostranjena u Jadranu, Sredozemnom i Sjevernom moru, Atlantskom, Indijskom i Tihom oceanu. Perjaničar živi pričvršćen za stjenovito morsko dno i na raznim drugim čvrstim predmetima i konstrukcijama ili uvučen u pjeskovito – muljevito dno gdje se hvata za čvrste podlogu u sedimentu. Nastanjuje dubine do 40 metara.

Živi pojedinačno ili u grupama od nekoliko primjeraka. Hrani se planktonom i organskom tvari koje hvata škrgama. Vrsta je otporna na zagađenje pa se često može pronaći u lučkim područjima, a u zonama zaštićenim od strujanja mora i valova može doseći značajne dimenzije. Rubovi škrga osjetljivi su na svjetlost pa ih na podražaj životinja brzo uvlači u cijev.

U Sredozemnom moru i Jadranu lovi se i koristi kao mamac za lov orada što bi moglo dovesti do ugrožavanja pojedinih populacija te vrste. Naprotiv, perjaničar je u Australiji i Novom Zelandu alohtona vrsta koja se natječe za hranu i prostor s domaćim filtratorskim vrstama, stoga negativno utječe na kulture dagnji i kamenica.

Protula tubularia (Montagu, 1803) – bijeli cjevaš

Pripada porodici Serpulidae u kojoj se pored nje nalaze još tri vrlo slične vrste čije je razlikovanje teško i često dolazi do pogrešne determinacije. Živi u bijelom cilindričnom vapnenom toku promjera šest do osam milimetara.

Cilindrično tijelo duljine do 50 milimetara sa do 125 kolutića na kraju ima bijeli (ponekad i crveni) škržni vijenac s pravilno raspoređenim crvenim točkicama na škržnim nitima.

Obraštajna je vrsta koja živi pričvršćena za stijene, kamenje, ljušture školjkaša i druge vrste čvrstih podloga na dubinama od jedan do 50 metara. Rasprostranjena je u cijelom Jadranskom i Sredozemnom moru, kao i u većini svjetskih mora i oceana.

Serpula vermicularis (Linnaeus, 1767) – obični cjevaš

Pripada porodici Serpulidae. Obični je cjevaš živi u zavojitoj vapnenoj cijevi s pet do sedam uzdužnih, manje ili više nazubljenih grebena. Cijev je uobičajeno roze, crvenoljubičaste ili žućkaste, a rjeđe bijele boje.

Cilindrično tijelo sastavljeno je od oko 200 kolutića. Škržni vijenac sastavljen je od 60 do 80 škržnih niti, crvene, ružičaste ili narančaste boje i uobičajeno prošaran horizontalnim bijelim linijama. U nepovoljnim uvjetima zatvara se škržnim poklopcem. Vrsta je rasprostranjena u Jadranu, Sredozemnom, Crvenom i Sjevernom moru, Perzijskom zaljevu i Atlantskom oceanu.

Živi na različitim tipovima čvrstih dna i čvrstih predmeta različitog porijekla u mnogobrojnim staništima, od površine mora pa sve do dubine od 1800 metara, iako je najčešće nalazimo na dubinama do nekoliko desetaka metara. Česta je vrsta u špiljama. Hrani se planktonom i organskom tvari koje filtrira škrgama. Škržni vijenac brzo se uvlači u cijev kad je životinja uznemirena.

Spirobranchus triqueter (Linnaeus, 1758)

Pripada prodici Serpulidae. Vrsta živi u bijeloj vapnenoj cijevi u presjeku trokutastog oblika s izraženim grebenom duž gornje strane koji kod otvora prelazi u šiljak. Cjevasto tijelo sastoji se od 80 do 100 kolutića i dužine je do 25 milimetara. Na prednjem dijelu tijela nosi dvodijelni škržni vijenac sastavljen od 18 do 20 kratkih škržnih niti sa svake strane. Škržni vijenac prstenasto je prošaran bijelom, smeđom, žutom, crvenom ili najčešće plavom bojom.

Vrsta je rasprostranjena u Jadranu, Sredozemnom, Crnom i Sjevernom moru i sjevernom Atlantskom oceanu. Obitava na dubinama od nula do 200 metara na različitim tipovima čvrstih podloga, često tvori gusti obraštaj na različitim strukturama antropogenog porijekla kao što su oplate barki i brodova. Tolerantna je na onečišćenje i smanjeni salinitet. Kako bi se spriječilo naseljavanje ove vrste na oplati brodova njihovo se dno premazuje različitim antivegetativnim premazima. Većina tih sredstava štetna je za morski okoliš i organizme, otpušta se u morsku vodu i akumulira u sedimentu i morskim organizmima.

Eupolymnia nebulosa (Montagu, 1819)

Pripada porodici Terebellidae, ima izduženo, oblo i mekano tijelo s oko 100 kolutića i može doseći dužinu do 15 centimetara. Narančaste je, roze ili svijetlo smeđe boje gusto prošarane bijelim točkama. Na prednjoj strani tijela nalaze se brojna ticala ružičaste ili bijele boje i tri para razgranjenih crvenih škrga. Tijelo je smješteno u toku sastavljenom od ljušturnog pijeska, a izvan supstrata izviruju duga i tanka ticala.

Kozmopolitska je vrsta, živi na raznim tipovima morskog dna (kamenito, pjeskovito i muljevito) do 500 metara dubine. Hrani se planktonom i ostacima organske tvari koje hvata pomoću ticala što ih pruža preko površine sedimenta.

Ponekad jedinke noću izlaze iz svojeg toka u istraživanje okoline pomičući se puzanjem pomoću ticala, a zatim se vraćaju u isti tok u kojem se skrivaju danju.

Više o nepokretnim mnogočetinašima pročitajte u 32. broju SCUBAlife magazina.