Projekt “Podvodni kulturni predjeli Crne Gore” inicijativa je koju provodi Laboratorija za arheologiju pomorstva, Centra za istraživanje, inovacije i preduzetništvo Pomorskog fakulteta Kotor u suradnji s relevantnim institucijama.

Cilj projekta je doprinos digitalizaciji podvodne kulturne baštine Crne Gore, a u okviru tog projekta tim Laboratorije za arheologiju pomorstva u suradnji sa Zavodom za hidrometeorologiju i seizmologiju prvi put je znanstveno mapirao i digitalizirao ostatke parobroda Cetinje. Digitalizacija i mapiranje pomoći će boljem razumijevanju samog lokaliteta, ali i njegovoj zaštiti.

Lokalitet je dokumentiran akustičnim sonarom za daljinsku detekciju i mapiranje morskog dna Side Scan Sonar EdgeTech 4125, a mapiranje su vodili eksperti Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju, mr. Luka Ćalić i mr. Radovan Kandić, načelnici odsjeka za hidrografiju, oceanografiju, geodeziju i pomorsku kartografiju. Prikupljeni podaci dostavljeni su Upravi za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore.

Podjednako udaljen od sve tri obale Tivta, Krašića i Bijele, točno na sredini Tivatskog zaljeva i na dubini od 41 metra nalazi se najveća pomorska grobnica iz Drugog svjetskog rata, parobrod Cetinje. Njegova nesvakidašnja burna povijesna uloga počela je kad je crnogorski prestolonasljednik Danilo upravo na parobrodu Cetinje 22. travnja 1913. potpisao sporazum s Esadom Pašom o predaji Skadra Crnoj Gori. Tijekom povlačenja crnogorske vojske u Prvom svjetskom ratu austrougarska vojska je artiljerijom potopila parobrod Cetinje 1916. pod mostom nadomak Skadra, pri čemu je stradalo 16 ljudi. Već naredne 1917. parobrod je izvađen, popravljen i preimenovan u “Pionir”. Kraj Prvog svjetskog rata parobrod je dočekao u Luci Bar. Od Barskog društva brod je 1925. godine otkupio Lale Zuber-Novaković, da bi ga pet godina kasnije preuređenog prodao društvu “Boka” u Kotoru. Tad je prilagođen zaljevskoj plovidbi i preimenovan u “Cetinje”.

Tijekom Drugog svjetskog rata sudbina mu nije bila naklonjena pa je više puta mijenjao zastave, da bi posljednjih dana rata bio korišten u redovnom prijevozu na liniji Tivat – Đenovići. Na jutarnjoj plovidbi 10.12.1944. parobrod je naletio na minu pri čemu je stradalo 240 ljudi. Preživjeli su kapetan Božo Paparela, sedam putnika i trojica članova posade. Brod je bio prepun vojnika, talijanskih i njemačkih zarobljenika i putnika iz Boke Kotorske kojima je to bio najbrži način prijevoza u Tivatskom zaljevu.

Krajem šezdesetih godina dvadesetog stoljeća splitski Brodospas pokušao je izvući parobrod Cetinje s ciljem da ga preda željezarama kao sirovinu. Pri pokušaju vađenja krhka olupina se praktično prepolovila tako da je jedan dio ponovno pao u more.

Rezultati mapiranja pokazuju da se na morskom dnu nalaze ostaci krmenog dijela brodske olupine, brodski dimnjak s postoljem i rasuti neidentificirani dijelovi brodske konstrukcije.