Redakcija SCUBAlifea od prvog broja našeg magazina pozivala je sve svoje čitatelje na iznošenje mišljenja i pokretanja diskusija jer vjerujemo da je to jedan od načina unapređenja i popularizacije aktivnosti koju svi toliko volimo. Jedna od zanimljivijih točaka za raspravu vraća nas ustvari na sam početak pojma ronjenja.

Naime, vjerojatno većina vas kada kaže da roni ujedno smatra da se bavi sportom. Jasno, veći dio ljudi se njime ne bavi profesionalno, ali ipak ga nazivaju sportom. Naš vjerni čitatelj Zoran Ergović javio nam se podužim pismom u redakciju iznoseći svoje viđenje o tome radi li se o sportu ili pak o tek nekoj vrsti rekreativne aktivnosti. Njegovo pismo, odnosno pojedine dijelove smo djelomično skratili jer bi bilo predugačko za integralno objavljivanje, ali vjerujemo da ćete shvatiti poruku i u skraćenom obliku. Također, pri kraju teksta pročitajte kakvog je mišljenja o ovoj temi naš glavni urednik Goran Butajla, odnosno redakcija SCUBAlife magazina, a potom nam recite i što vi mislite!

“Svima nam je poznato kako postoje ronilački sportovi, ali usprkos tom saznanju činimo pogrešku i kada govorimo o rekreativnom ronjenju i izjednačavamo to sa sportom. Dakle, pogreška je u tome da ronjenje kao aktivnost nije sport, posebice ‘ono ronjenje’ kojim se bavi većina ronilaca u svijetu i možda niste svjesni da je upravo ova pogreška jedan od glavnih krivaca za današnje stanje u ronjenju. Povlačenje bilo kojeg oblika ronjenja u sport, amaterskog ronjenja u gospodarsko ronjenje pa miješanje Hrvatskog ronilačkog saveza kao nacionalnog sportskog saveza u turizam, nadalje amaterska ili turistička obuka ronjenja kao formalno obrazovanje za potrebe gospodarstva nanijelo je veliku štetu ronjenju i danas imamo tome odgovarajuću situaciju u ronjenju”, smatra Ergović, inače iskusni instruktor ronjenja.

Preskočit ćemo jedan dio pisma koji se odnosi na navođenje, odnosno klasifikaciji ronilačkih aktivnosti te nastaviti sa zaključkom kako bilo koji didaktički materijal ili nastavni komplet ronilačkih asocijacija za poduku ronilaca ne sadržava kineziološke aktivnosti, pripreme za trening ili druge programirane sportske programe ili pripreme za ronilačke sportove, odnosno to su stručni poslovi u sportu koje ne obavlja niti jedan instruktor ronjenja kod provedbe tečaja.

“Sportsko ronjenje ili  bavljenje ronjenjem kao sportom su kineziološke aktivnosti (za natjecanja ili u svezi rekreacije) u svezi navedenih ronilačkih sportova. Završiti ronilački tečaj, nabaviti ili iznajmiti ronilačku opremu i zaroniti u cilju razgledavanja podmorja, rekreacije pod vodom ili iz drugih interesa aktivnosti i kretanja pod vodom ne smatraju se ronilačkim sportom, već običnim rekreativnim ronjenjem. Slična je situacija i u pružanju usluga u ronilačkom turizmu gdje su europska tijela normirala pružanje usluga u turizmu, a u niti jednom normativnom aktu se ne spominje riječ sport, već isključivo rekreativno ronjenje”, kaže Ergović. Nastavlja kako je razvidno kako se od lipnja 2006. godine više ne priznaju bilo koje takozvane “međunarodne ronilačke organizacije” (BSAC, CMAS, IANTD, NAUI, PADI, SSI, IRTDA, UDI, UEF i duge), kao niti javne isprave, breveti ili druge potvrde temeljem kojih su se moglo obavljati obuku ronjenja ili sportsko-rekreativno ronjenje. “Opet napominjem, i ovo službeno tumačenje se odnosi na sport i ronilačke sportove, a ne na druge oblike ronjenja što uključuje i rekreacijsko ronjenje. Ako govorimo da se bavimo ronjenjem kao sportom, onda se bavimo jednim od prije navedenih sportova. Ako se bavimo ronjenjem kao rekreacijom i ne provodimo kineziološke aktivnosti (pripremne treninge i drugo), odnosno sportske pripreme za pojedini ronilački sport radi postizanja sportskih dostignuća ili u cilju sportske rekreacije u određenom ronilačkom sportu, onda ne spadamo u one koji se bave ronilačkim sportom. Provedba ronilačkih tečajeva ne smatraju se podukom u sportu i sve ronilačke asocijacije (osim CMAS-a) ne provode tečajeve ronjenja u ronilačkim sportovima”, kaže Ergović.

On kaže i kako je poznato da 99% ronjenja u RH ne otpada na ronilačke sportove, već na rekreativno ronjenje građana ili turista. “Pružanje turističkih usluga u ronilačkim sportovima nisu mi poznati, iako nisu isključeni i moguće ih je obavljati sukladno Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, Zakonu o športu, a i Zakonu o pružanju usluga u turizmu (Zakon o pružanju usluga u turizmu jasno dijeli sportski turizma od ronilačkog turizma). Što je turističko ronjenje turističke usluge u ronilačkom turizmu, kao i obavljanje gospodarskih djelatnosti u bilo kojem obliku ronjenja u gospodarstvu ne odnosi se na ronilačke sportove. Što je rekreativno ronjenje kao rekreativno ronjenje građana ili pružanje usluga turistima je zasebna tema u kojoj je (kao i kod ronilačkih sportova) gotovo sve jasno i već riješeno u postojećoj pravnoj regulativi. Upućenima je jasno kako je Hrvatski ronilački savez izgubio kredibilitet kod nadležnih državnih institucija i prema mojim saznanjima kao dionik ne sudjeluje u raznim događanjima u svezi ronjenja”, piše Ergović.

On zaključno kaže: “Na kraju, želim reći kako se i u Vašem magazinu mnogo toga provlači što ne stoji ili nije istina, ali tu Vas ne krivim jer su mnogima u svezi pravne regulative saznanja vrlo oskudna. Mišljenja sam kako bi se trebali svi zajedno boriti za slobodno rekreativno ronjenje bez ikakvih posebnih ograničenja. Ronjenje treba biti dostupno svima, bez posebnih naknada i drugih nameta kao što je bila ronilačka iskaznica… Vjerojatno nije sporno da bi Vaš magazin morao voditi računa o tome da prenosi točne informacije koje je dobio iz različitih i možebitnih oprečnih stavova ili mišljenja, ali svakako mora uvažavati službena ili autentična tumačenja pozitivnih propisa od strane nadležnih institucija. Ukoliko postoje stavovi koji su oprečni ili suprotstavljeni trebalo bi ih ravnopravno iznijeti čitateljima, čime bi magazin bio zanimljiviji, a i potakao bi druga pozitivna mišljenja u cilju razrješenja ove današnje situacije u ronjenju koja nikome ne ide u prilog”.

S druge pak strane glavni urednik SCUBAlife magazina Goran Butajla kaže kako i nije od presudne važnosti treba li se ronjenje treba nazivati sportom ili rekreacijom jer ima mnogo raznih mišljenja. “Točno je da kod nas neke zakonske norme svrstavaju ronjenje u rekreaciju, a ne u sport. Međutim, neke mnogo relevantnije svjetske organizacije kao što je američka NOAA (National Oceanic and Athnmospheric Assotiation) tu ne prave razliku pa u svojim godišnjim izvješćima o rizičnim sportovima kao što su american football, skijanje, baseball, skydiving, paragliding, redovno spominju i “scuba diving” kao najmanje rizičan sport od svih ovih. Dakle, bitno je da ne prave razliku je li scuba diving u sportskim natjecanjima ili ronjenje kao rekreacija”, smatra Butajla i ističe kako je Ergović u pravu kada se gledaju naše zakonske stavke, ali da je drugi par rukava što je većina naših zakonskih stavki potpuno promašena, uostalom kao i u mnogim segmentima života u Hrvatskoj.