Interview: Veljano Zanki – prvi Hrvat na sto metara dubine

309

Rođeni Komižanin, ovaj strastveni apneaš, podvodni ribolovac, rekorder i reprezentativac te veliki zaljubljenik u more svojom dječje zaigranom, pomalo brbljavom pojavom, zasigurno vas neće ostaviti ravnodušnima…

Osim što je poznat kao prvi i trenutno jedini Hrvat koji je zaronio preko 100 metara u dubinu na dah, u užim ronilačkim krugovima poznat je kao neopterećeni veseljak koji jednako uspješno spaja noćne provode i odlaske na koncerte s ozbiljnim ronjenjem na nevjericu kolega. Dah drži oko 8 minuta, u bazenu preranja preko 200 metara, u dubinu ide preko 100 metara… Ronjenje na dah jednostavno ima u sebi, ni neprospavana noć, ni pokoja čaša vina ne mogu mu pokvariti zaron. Za ScubaLife govori o svojim ronilačkim početcima, dosadašnjim iskustvima te budućim planovima. Zašto je Veljano tako poseban pročitajte u nastavku, ili se jednostavno zaletite do Komiže!

 

SL: Kako i kada si se počeo baviti ronjenjem? Kako se rodila ljubav?
VZ: Dolazim s Visa, Komiže, porijeklom s otoka Svetca. Ljubav prema moru javlja se već u osnovnoj školi – dok su moji vršnjaci odlazili na kupanje, ja sam ronio i istraživao more i dubine koje skrivaju najveće tajne svijeta. Sve kreće s podvodnim ribolovom koji je moje najveće zadovoljstvo; kad pobjegnem od svih,  uživam u blagodati prirode i ljepoti mora. U četvrtom razredu osnovne dobivam prvu podvodnu pušku Mares LONG iz Italije, sjećam se, kad bih opalio, morao bih se vraćati na brod napeti je jer u moru nisam imao dovoljno snage. Tih godina upoznajem svoga prijatelja i instruktora ronjenja Sinišu Ižakovića koji otvara Issa Diving Centar na Visu. Siniša me naučio prvim koracima ronjenja na dah i podvodnog ribolova i on je zaslužan za otkrivanje mog talenta u ronjenju. S njim sam svakodnevno odlazio u ribolov upijajući njegovo znanje i vještinu. U srednju školu odlazim u Zagreb gdje sam čekao svako ljeto za povratak na more.

SL: Koji su ti najbolji uspjesi u ronjenju?
VZ: Po završetku srednje škole odlučujem upisati Elektrotehniku u Splitu i odlučujem se baviti profesionalnim ronjenjem. Tada odlazim na prva natjecanja u Egipat i postavljam prve hrvatske rekorde u dubinskim disciplinama CWT i FIM: Cwt 76 i Fim 70. U disciplini Cwt držim rekord s 85 metara i NO LIMIT 110 metara i tada postajem prvi Hrvat u povijesti koji je zaronio na dubini većoj od 100 metara.

SL: Poznat si kao “najdublji” Hrvat, NL 110 metara. Kako si se pripremao, koliko su trajale pripreme?
VZ: Sama priprema toga rekorda bila je složena i komplicirana, prvo je trebalo konstruirati SLED kod kojeg je pri izradi bilo dosta tehničkih problema, ali uz pomoć moga oca konstruirali smo dobar i siguran SLED. Pripreme su trajale oko tri mjeseca, najviše sam radio statiku i privikavanje tijela na dubinu te razne treninge kompezacije koji su najbitniji za NO limit zaron kao i podešavanje brzine SLEDA zbog dekompresijske bolesti. Svakodnevno sam izlazio na more sa svojim timom ljudi.

SL: Je li te bilo strah? Opiši što si osjećao kad si zaronio na 110 metara dubine.
VZ: Došao je dan obaranja, osjetila se velika trema i napetost. Iako je cijeli tim bio dosta utreniran, osjećalo se pozitivno isčekivanje rezultata. Na 110 metara bio je safety ronilac Siniša Ižaković, a ostali su bili raspoređeni na 80, 60, 40 i 20 metara. Pri zaronu sam bio dosta opušten, u meni je vladao veliki spoj adrenalina i smirenosti, bio sam svjestan svakog metra. Cijeli zaron je protekao u redu i nismo krili svoje zadovoljstvo da smo mi postali prvi ljudi u Hrvatskoj koji su uspješno odradili povijesni zaron na 100 metara.

SL: Koliko te zanima edukacija o ronjenju na dah? Misliš li se baviti držanjem tečajeva?
VZ: Izuzetno. Po AIDA asocijaciji imam položen zadnji stupanj Freediver 4 koji prethodi polaganju za instruktora. Nažalost, zbog obveza na fakultetu i natjecanja za koja se pripremam, nisam još uspio polagati za instruktora, no svakako planiram u skoroj budućnosti. Inače, na rodnom Visu u slobodno vrijeme podučavam zainteresirane o ronjenju. Pokažem im kako da pravilno zarone, objasnim im koliko je sigurnost u ronjenju na dah važna itd.

SL: Kakvi su tvoji budući planovi u natjecateljskom ronjenju na dah?  Koja ti je najdraža dubinska disciplina? Kako se pripremaš, koliko često si u moru? Pomaže li ti tko?
VZ: Imam još par ispita na fakultetu elektrotehnike i iduće dvije godine posvećujem se samo sportu. Prvo sljedeće natjecanje je početkom lipnja na Kreti u Grčkoj na koje odlaze članovi KŠR Splita Vedrana Vidović, Tomo Vrdoljak i ja gdje ću u svojoj najcjenjenijoj i najdražoj disciplini pokušati zaroniti na dubinu od 100 metara i ući u Klub 100. Nakon povratka slijedi Komiža i dva mjeseca priprema za discipline variable weight i no limits, zatim slijedi svjetsko ekipno prvenstvo u Nici i, poslije završetka sezone, dubinsko natjecanje na Cipru.

SL: Koliko vremena ti oduzima ribolov? Vidiš li se više u natjecateljskom ronjenju na dah ili podvodnom ribolovu?
VZ: U podvodnom ribolovu provodim dosta svoga slobodnog vremena. Usavršio sam lov na čeku na brakovima koja mi pružaju najviše zadovoljstva u lovu. Također bih se volio natjecati u podvodnom ribolovu, što imam u planu u iduće dvije godine.

SL: Što misliš  koliko je istezanje i meditacija bitna za ronjenje na dah? Koliko je važna psihička, a koliko fizička spremnost?
VZ: Istezanje je jako bitno zbog dubine i djelovanja dubine na ljudsko tijelo, kao i fenomen sisavaca (blood shift). Kako pri dubljim zaronima ne bi došlo do pljucanja krvi, svakodnevno istezanje vidno olakšava ribolov i ronjenje na dah, kao i vježbe disanja. Također, potrebna je velika psihička stabilnost, rekao bih čak i više nego fizička. Puno ljudi može držati dah i roniti u daljinu u bazenu, ali kad se to prebaci u vertikalu, tj. dubinu, dolazi do problema. 30 posto je talent, 30 posto trening, a 30 posto psiha: kad padneš, treba moći ponovno ustati- tu dolazi do razlike kod najboljih sportaša.

SL: Što misliš zašto svake godine sve više ribolovaca gine? Koliko je važna edukacija o sigurnosti u ronjenju na dah?
VZ: Mislim da ronioci ginu zbog neznanja i nedostatka iskustva. Svakako bi svatko od njih trebao samom sebi dati vremena da upozna svoje tijelo i njegove mogućnosti. Na kraju ispada da je najlakše natrenirati držanje daha i pripremiti se za ljetnu sezonu, ali treba to pravilno prebaciti na „dubinu“, pa je tu i nadmudrivanje s ribom, kao i pravilna prehrana tijekom ljetnih mjeseci i hidratacija tijela te, naravno, dovoljan odmor. Mislim da se svi početnici trebaju educirati, ne mislim ovdje na pohađanje tečaja, nego s kolegama koji imaju više iskustva i znanja.

SL: Koje su ti najdraže lokacije za ronjenje?
VZ: Najdraže lokacije su mi, naravno, otok Vis, ali posebno lov na brakove otoka Brusnika i Jabuke, očarala me i Palagruža svojom divljinom, ali je daleko pa rijetko tamo odlazim. Što se svjetskih destinacija tiče, naravno, Egipat zbog prozirnosti i temperature mora, kao i termoklime koje nema. Želja mi je posjetiti dubinsko natjecanje sljedeće godine na Bahamima u Dean’s Blue Hole gdje se nalazi poznati fenomen rupe od 200 metara dubine.

AIDA Ronilačke discipline (preuzeto s AIDA International stranice)

Ronjenje s konstantnim opterećenjem bez peraja (CNF)
Ronilac zaranja i izranja koristeći vlastitu snagu mišića, bez upotrebe potiskujuće opreme i bez povlačenja po konopu. Constant Weight Without Fins (uron s konstantnim opterećenjem bez peraja) je najteža natjecateljska dubinska disciplina jer se ne koristi potiskujuća oprema u zaronu. Ova disciplina zahtijeva savršenu koordinaciju pokreta, izjednačavanja pritiska, tehnike i plovnosti.

Ronjenje s konstantnim opterećenjem (CWT)
Ronilac zaranja i izranja koristeći peraje/monoperaju i/ili uz pomoć ruku, bez povlačenja po konopu, ili promjene opterećenja. Dozvoljeno je jedno hvatanje za konop u cilju zaustavljanja zarona i početka izrona. Constant Weight (uron s konstantnim opterećenjem) je uobičajena natjecateljska disciplina u ronjenju na dah jer se koriste specifične peraje ili monoperaja. Constant Weight je uz statiku i dinamiku s perajama jedna od tri discipline koje se uzimaju u obzir na međunarodnim ekipnim natjecanjima.

Dinamika bez peraja (DNF)
Ronilac se kreće horizontalno i pokušava preroniti što veću daljinu. Zabranjena je upotreba bilo kakve potiskujuće opreme. Dynamic Without Fins (dinamika bez peraja) je prirodnija disciplina od dviju dinamika jer se ne koristi potiskujuća oprema nego dobra tehnika. Izvedba može biti priznata u bazenu minimalne duljine 25 metara.

Dinamika s perajama (DYN)
Ronilac se kreće horizontalno i pokušava preroniti što veću daljinu. Dozvoljena je upotreba peraja ili monoperaje i ruku. Dynamic With Fins (dinamika s perajama) je tipičnija disciplina od dvije discipline kojima se mjeri daljina jer se koristi specifična oprema: duge peraje ili monoperaja. Izvedba može biti priznata u bazenu minimalne duljine 25 metara. Kombinira se sa statikom na bazenskim natjecanjima.

Statična apnea (STA)
Ronilac zadržava dah što je duže moguće uronjenih dišnih organa, tijelom u vodi, ili na površini vode. Static Apnea (statika) je jedina disciplina u kojoj se mjeri trajanje zarona i uz constant weight i dinamiku s perajama jedna je od tri discipline koje se uzimaju u obzir u međunarodnim ekipnim natjecanjima. Izvedba može biti priznata u bazenu, ili na otvorenim vodama (more, jezero, rijeka itd.).

Slobodno poniranje (FIM)
Ronilac zaranja i izranja povlačeći se po konopu bez korištenja potiskujuće opreme. Izvodi se s glavom dolje ili gore prilikom zarona ovisno o sposobnosti izjednačavanja pritiska ronioca. Koristi se i kombinacija.

Ronjenje s promjenjivim opterećenjem (VWT)
Ronilac zaranja uz pomoć utega, a izranja vlastitom snagom, koristeći se pri tome rukama i\ili nogama bilo povlačenjem po konopu ili bez povlačenja. Variable Weight (uron s promjenjivim opterećenjem) je jedna od dvije discipline koja koristi «sled» kao pomoć pri uronu. Stariji modeli “sleda” su bili dizajnirani da ronilac zaranja glavom prema dolje, kao u slavnom filmu Luca Bessona Veliko Plavetnilo. Sada su u upotrebi nove verzije gdje ronilac zaranja nogama prema dolje. Variable Weight nije natjecateljska disciplina.

Bez ograničenja (NLT)
Ronilac zaranja uz pomoć utega (“sleda”), a izranja metodom po svom odabiru. Najčešće je to balon ili ronilački prsluk. No Limit (uron bez ograničenja) je disciplina u kojoj se postižu najveće dubine. Nije natjecateljska disciplina.

+ posts