U Jadranu nalazimo tri vrste morskih kornjača: glavata želva (Caretta caretta), zelena želva (Chelonia mydas) i sedmopruga usminjača (Dermochelys coriacea).

To su ujedno i jedini gmazovi koji naseljavaju Jadransko more. Pretpostavlja se da su morske kornjače prvenstveno bile kopnene životinje koje su naknadno prešle u more. Razvile su peraje, a oklop je poprimio hidrodinamičan oblik. Prednje peraje koriste za plivanje, dok stražnjim perajama održavaju smjer kretanja.

Prosječna brzina plivanja glavate želve je oko pet kilometara na sat, ali po potrebi zapliva i znatno brže tako da će je čovjek s perajama vrlo teško sustići. Pošto koncentracija soli u tjelesnim tekućinama iznosi jednu trećinu koncentracije soli u morskoj vodi, morske kornjače su razvile Harderianove (orbitalne) žlijezde pomoću kojih izlučuju višak soli kroz “suze” koje imaju koncentraciju soli dva puta veću od okolne morske vode.

Glavata želva pripada porodici želvi (Cheloniidae), ima veliku glavu i jake čeljusti po čemu je i dobila ime. Može narasti preko 100 centimetara, težiti preko 100 kilograma i doseći starost od 80 i više godina. Kod odraslih jedinki leđni oklop (karapaks) je ovalnog oblika, crvenkasto-smeđe boje, građen je od velikih proširenih rebrenih kostiju prekrivenih rožnatim pločama. Na grebenu se nalazi pet ploča, isto toliko s obje strane i puno manjih pločica duž ruba oklopa. Trbušni dio oklopa (plastron) je svijetložućkast.

Glavata želva je mesojed koji se hrani doista širokom lepezom morskih organizama. Svojim jakim i oštrim čeljustima s lakoćom lomi oklope rakova, ježinaca, puževa i školjkaša. Pored njih, na jelovniku su joj spužve, meduze, moruzgve, glavonošci, trpovi, zvjezdače i ribe, ako ih uspije uloviti. Iako na početku života ima puno predatora (rakovi, morske ptice, mali sisavci), kada odrastu, jedini predatori glavate želve su morski psi. Kada osjeti da joj se iz dubine približava opasnost, zauzima obrambeni položaj (privuče peraje i glavu uz oklop) kako bi si povećala izglede za preživljavanje.

Pored Jadranskog i Sredozemnog mora glavata želva rasprostranjena je duž umjerenog i tropskog pojasa Atlantskog, Tihog i Indijskog oceana. Upravo Sredozemno more jedno je od najvećih gnjezdišta glavatih želvi na svijetu. Kolonizirale su ga jedinke iz Atlantskog oceana prije otprilike 12.000 godina. Plitko područje sjevernog Jadrana s dubinama manjim od 100 metara i bogatim pridnenim zajednicama pokazalo se kao značajno staništa ishrane glavate želve, zimovalište i mjesto odrastanja mladih jedinki. Populacija koja naseljava Jadran dio je populacije koja se razmnožava u Grčkoj.

Iako je glavata želva stalni stanovnik Jadrana, ona se u Jadranu u pravilu ne gnijezdi. Populacija glavatih želvi koja obitava u Jadranskom moru pripada populaciji koja se gnijezdi na grčkim otocima. To se odvija se na pješčanim plažama na koje izlaze tijekom noći gdje na području iznad pojasa plime i oseke kopaju rupe u pijesku koristeći se perajama. U rupe polažu oko 100 jaja veličine loptice za golf. Nakon toga ženke se vraćaju u more ostavljajući svoje potomstvo zauvijek. Ženke morskih kornjača se gotovo uvijek vraćaju na iste plaže na kojima su se i same izlegle. Ta odanost prema mjestu gniježđenja naziva se filopatrija. Inkubacija jaja traje minimalno 60 dana. Pivotalna temperatura za vrstu je 28 stupnjeva Celzija (tada je omjer spolova 50% – 50%). Pri višim temperaturama bit će veći udio ženskih, a pri nižim veći udio muških potomka. Mlade kornjače iz jaja izlaze noću kada je opasnost od opeklina od vrućeg pijeska, ali i od predatora, manja. Kada se izlegu, velike su svega 50 milimetara i teške tek 20 grama.

Čovjek – neprijatelj No. 1

S obzirom na to da se radi o životinjama koje dišu plućima, kornjače moraju izlaziti na površinu da bi udahnule zrak. Iako su razmaci između dvaju udisaja u normalnim uvjetima relativno dugi, kada su ulovljene u mreže, koče ili na parangal, zbog stresa vrlo brzo potroše kisik i utapaju se.

U stvari, negativan utjecaj čovjeka prisutan je u raznim oblicima kroz cijeli život glavate želve. Često se desi da ženke odustanu od gniježđenja jer su ljudi jednostavno okupirali njihovu pješčanu plažu. Ako i uspiju položiti jaja, tu su buka i svjetlosno zagađenje koji dezorijentiraju izlegle mladunce. Njihova jaja i meso još uvijek neki ljudi smatraju delikatesom.

Pored ostalih vrsta zagađenja, more je puno plastičnih vrećica koje kornjača zamijeni s meduzom, što često bude pogubno za nju. Brojni primjerci imaju na tijelu ožiljke kao uspomenu na bliski susret (ako ga prežive) s brodskim propelerom. I na kraju, globalno zatopljenje može dovesti do toga da se legu samo ženke, a podizanje razine mora može jednostavno potopiti njihova gnjezdilišta.

Najveća prepreka opstanku glavatih želvi danas je čovjek. On ih je svojim sebičnim i neodgovornim odnosom prema prirodi doveo na rub opstanka. Stoga su u Hrvatskoj strogo zaštićene zakonom, kao i brojnim međunarodnim konvencijama. Strogo je zabranjen svaki namjerni izlov, uništavanje, uznemiravanje ili trgovina ovim vrstama.

Više o ovim gmazovima u Jadranu pročitajte u 33. broju SCUBAlife magazina.

+ posts

Marinko Babić zaslužan je za neke od najatraktivnijih materijala o podvodnoj biologiji koje objavljujemo u SCUBAlifeu. Prvu ronilačku kategoriju stekao je još 1979., a kasnije je bio pripadnik specijalnih postrojbi u kojima je ronjenje bilo značajan element obuke i borbene spremnosti. Profesor je kineziologije, a zanimljivo je da roni na dah pa su sve podvodne fotografije iz njegovog opusa nastale upravo ronjenjem na dah.