Ronioci za potrage i spašavanja prošlog su petka otkrili beživotno tijelo instruktora ronjenja u poznatoj olupini Zenobia na Cipru.

Ovo stradavanje ronioca u Zenobiji najmanje je šesti smrtni slučaj zabilježen tijekom ronjenja na ovoj popularnoj olupini od kad je brod potonuo.

Radi se o olupini švedskog trajekta koji je izgrađen 1979. godine, a na svoje prvo i jedino putovanje krenuo je iz Malmöa 4. svibnja 1980. s ciljnom lukom Tartous u Siriji. Brod je, uz ostali teret, prevozio 104 teretna vozila, a u Larnacu na Cipru pristao je 2. lipnja 1980. Tijekom plovidbe otkriveno je da ima problem s upumpavanjem vode u balastne rezervoare (zbog programske pogreške) pa je dva dana kasnije brod otegljen i usidren oko milju i pol ispred luke u Larnaci da u slučaju potonuća ne bi potpuno blokirao luku. Dana 5. lipnja 1980. brod se nagnuo pod kutem od 45 stupnjeva na lijevi bok, ali su zahtjevi kapetana da se brod vrati u luku odbijeni. U noći 7. lipnja u 2:30 Zenobia je potonula zajedno s teretom koji je bio procijenjen na 200 milijuna funti.

Zenobia je postala popularna ronilačka lokacija na Cipru i godišnje na njoj zaroni više od 30.000 ronilaca, a ovaj incident prvi je takve vrste ove godine. Većina ronilaca i dolazi na Cipar upravo zbog Zenobije, 178 metara duge olupine koja leži na maksimalnoj dubini od 42 metra. Olupinu broda Zenobia često nazivaju “Titanicom Mediterana”, a redovito se nalazi na popisima među deset najboljih svjetskih lokacija za wreck diving.

No, ronilački incidenti koji su se događali na ovoj olupini potaknuli su rasprave o sigurnosti ronjenja na njoj, a postoji dugogodišnji spor između vlasnika olupine (AAK Larnaca Napa Sea Cruises) i udruge ronilaca koja i dalje inzistira na slobodnom ronjenju na olupini. Vlasnik je prethodno tvrdio da na lokaciji vlada “anarhija i nezakonitost”, dok ronilačka udruga tvrdi da se radi o jednoj od sigurnosno najbolje nadziranih ronilačkih lokacija na svijetu te da svi centri koji vode ronioce na Zenobiju strogo poštuju sve ronilačke procedure i propise i sigurnosne zahtjeve ovakvog zarona.

Naime, na Zenobiji postoji i dio u koji je roniocima zabranjen ulazak (zbog sigurnosti), ali ovaj stradali instruktor ronjenja nije pronađen u zabranjenom dijelu olupine. On je, navodno, na zaron vodio par ronilaca koji su uspješno izronili, ali su oni nakon ronjenja izjavili da su uvjeti unutar olupine bili vrlo izazovni. Istražiteljima su ispričali da su imali poteškoća u pronalaženju izlaza iz olupine te da su stradalog instruktora izgubili iz vida.

Istraga o ovoj nesreći još traje, a rasprava o sigurnosti ronjenja na Cipru i eventualnoj zabrani ulaska ronilaca u popularnu Zenobiju već dugo je prisutna u ronilačkim krugovima.