Spasilački tim koji je izvukao tijela petero talijanskih ronilaca stradalih u podvodnoj špilji na Maldivima objavio je prve fotografije iz unutrašnjosti špiljskog sustava.

Skupina od pet ronilaca krenula je 15. svibnja u istraživanje dubokomorskih špilja kod atola Vaavu, no nikad se nisu vratili na površinu. Ronilačka organizacija Dan Europe po prvi je put objavila snimke koje prikazuju uske podvodne prolaze u kojima su ronioci stradali, gdje se svjetlost brzo gubi u gotovo potpunom mraku. Na fotografijama se vide i oblaci uzburkanog koraljnog sedimenta, što pokazuje kako se vidljivost unutar skučenih tunela može naglo smanjiti.

Prilikom objave slika na društvenim mrežama iz organizacije Dan Europe opisali su kako serija fotografija “dokumentira uže, unutarnje dijelove špilje gdje vidljivost može brzo nestati zbog podignutog sedimenta, a onda snalaženje postaje složenije. To je okruženje u kojem je spasilački tim djelovao tijekom misije potrage i izvlačenja tijela proteklih dana. Prirodno svjetlo još prodire kroz ulaz na početku špiljskog sustava, a nakon nekoliko metara je potpuni u mrak.”

Misterij najgore ronilačke nesreće na Maldivima

U ovoj strašnoj ronilačkoj tragediji živote su izgubili Monica Montefalcone, iskusna profesorica morske biologije, njezina kći Giorgia Sommacal, dvoje mladih istraživača, Federico Gualtieri i Muriel Oddenino te njihov maldivski vodič Gianluca Benedetti. Tijelo voditelja ronjenja pronađeno je u blizini ulaza u špilju Thinwana Kandu na dan nestanka, dok su tijela preostalih četvero ronilaca pronađena tek 19. svibnja u trećoj (posljednjoj) komori špilje na dubini od oko 50 metara.

Ova tragedija, koja je opisana kao najgora ronilačka nesreća u povijesti Maldiva, još je obavijena velom tajne, a istražitelji pokušavaju utvrditi kako je iskusna skupina ronilaca doživjela takvu sudbinu.

Finski ronilački tim koji je izvukao tijela sugerirao je da su talijanski ronioci pri izlasku iz podvodne špilje možda skrenuli u pogrešan tunel. Pronađeni su u slijepom hodniku unutar špiljskog kompleksa, a izvršna direktorica organizacije Dan Europe, Laura Marroni, izjavila je: “Odatle nije bilo izlaza!” Marroni je objasnila da špilja u blizini Alimathe počinje velikom i vrlo svijetlom prvom komorom s pješčanim dnom. Na kraju te prostorije nalazi se hodnik dug gotovo 30 i širok oko tri metra u kojem je malo svjetla, ali je “vidljivost uz korištenje umjetne rasvjete bila izvrsna”. Taj hodnik vodi do druge, velike i okrugle komore bez prirodnog svjetla. Između hodnika i druge komore nalazi se pješčani nasip. Prijeći preko toga nasipa u drugu komoru prilično je lako, no pri povratku nasip izgleda gotovo kao zid pa zapravo skriva pravi hodnik prema izlazu. Lijevo od pješčanog nasipa nalazi se drugi hodnik. Tijela stradalih ronilaca pronađena su unutra, u slijepom hodniku pa je vjerojatno da su taj prolaz zamijenili za pravi hodnik povezan s izlazom. “Ako su greškom ušli u taj hodnik, onda bi povratak bio vrlo težak, pogotovo s ograničenom zalihom zraka.”, rekla je Laura Marroni.

Član stručnog tima koji je izvukao tijela sugerirao je i da stradala skupina ronilaca nije imala odgovarajuću opremu za istraživanje dubokih morskih špilja. “Oprema s kojom smo ih zatekli nije bila optimalna. Nisu koristili speleoronilačku opremu”, izjavio je profesionalni ronilac Sami Paakkarinen za La Repubblicu. Dodao je: “Na tim se dubinama roni čak i s rekreativnom ronilačkom opremom, no u kombinaciji s tom dubinom i špiljskim okruženjem, vrijeme im je bilo vrlo ograničeno. Mogli su sigurno izroniti, no ponestalo im je vremena.”

Istražitelji su utvrdili da su ronioci koristili standardne boce od 12 litara, što im je na toj dubini davalo vrlo malo vremena za posjet drugoj komori špilje, najvjerojatnije manje od ukupno 10 minuta za penetraciju i povratak. Dodatno je stradala profesorica Montefalcone nosila kratko ronilačko odijelo, što se također smatra neprikladnim za te dubine zbog brzog gubitka tjelesne temperature.

Akcija izvlačenja tijela

U operaciji potrage za tijelima stradalih ronilaca i njihovom izvlačenju ključnu ulogu odigrao je finski tim koji su činila tri ronioca: jedan zadužen za izvlačenje, drugi za operativnu sigurnost, a treći za dokumentiranje. “Visoko uvježbani ronioci proveli su s nama opsežno izviđanje i razradili oprezan plan zarona, s obzirom na to da nitko nije dobro poznavao špilju”, rekla je Laura Marroni. “Takva operacija uvijek podrazumijeva veliku odgovornost, emocionalni teret i snažnu želju da se tijela vrate obiteljima.”

Jedan od ronilaca, 54-godišnji Patrik Gronqvist, ispričao je da su ih do tijela doveli tragovi na dnu. “Tijela su bila razbacana unutar područja od dva do tri metra. Troje ih je bilo na dnu špilje, a jedno na stropu”, rekao je. Misija, kako kaže, nije bila tehnički zahtjevna kao neke prijašnje. “No ova je operacija bila jako tužna. Nikad je neću zaboraviti.”

Vlasti na Maldivima istražuju još kako je Talijanima dopušteno roniti na dubini od gotovo 60 metara, iako je za turiste dopuštena maksimalna dubina do 30 metara. Spasioci su izvukli i tehničku opremu, uključujući GoPro kamere za koje se dužnosnici nadaju da će im pomoći u rekonstrukciji događaja, a turoperator koji je organizirao putovanje zanijekao je da je odobrio ili znao za zaron koji je kršio lokalna ograničenja.