Neki ljudi su genetski predodređeni za ronjenje

542

Znanstvenici su nedavno pronašli dokaze da su neki ljudi genetski prilagođeni ronjenju.

Radi se o znanstvenoj studiji u kojoj su stručnjaci iz raznih područja znanosti proučavali skupine starosjedilaca u nekim dijelovima Indonezije. Poznato je da ljudi (ronioci) naroda Bajau noseći samo koplje, nešto utega i drvene naočale (masku) mogu ostati pod vodom bez posebnog napora više od 10 minuta. Također je izmjereno da rutinski rone na dah preko 40 metara dubine. Naime, tisućama godina ljudi iz te skupine žive takvim lovačko-sakupljačkim načinom života. Tu skupinu indonezijskih starosjedilaca nazivaju “morski nomadi”, a znanstvenici su pretpostavili da su genetski predodređeni za ronjenje.

Uzimajući genetske uzorke i ultrazvučno skenirajući slezene naroda Bajau (“morski nomadi”) i njihovih kopnenih susjeda Saluana ustanovili su da su se Bajau genetski prilagodili kako bi mogli roniti do nevjerojatnih dubina. Studija je prvo pokazala da Bajau imaju prosječnu veličinu slezene 50% veću od Saluana. Uvećane slezene bile su vidljive i kod Bajau osoba koje nisu ronile, kao i kod onih koje redovito rone na dah, što je eliminiralo mogućnost da se radi o prilagodbi pojedinaca na dugogodišnja ronjenja. Genetičko sekvenciranje Bajau jedinki otkrilo je da nose gen koji se zove PDE10A, a ljudi koji pripadaju narodu Saluan nemaju taj gen. Gen PDE10A kontrolira razine hormona štitnjače T4. Upravo te povišene razine hormona štitnjače uzrokuju da slezena naraste puno više.

Slezena je izravno povezana s time koliko dugo osoba može roniti. Kada je ljudsko tijelo uronjeno u hladnu vodu, čak i na samo nekoliko sekundi, aktivira se takozvani “ljudski odgovor na ronjenje”. Tijekom tog stanja otkucaji srca usporavaju, krvne žile u ekstremitetima se skupljaju, a slezena se steže. Stezanje slezene daje tijelu dodatni kisik izbacivanjem oksigeniranih crvenih krvnih zrnaca u krvotok i tako se produljuje moguće vrijeme ronjenja. Iako nema puno informacija o ljudskim slezenama u smislu fiziologije i genetike koja ih povezuje s ronjenjem, znamo da vrste tuljana koji rone duboko imaju neproporcionalno velike slezene u odnosu na ostale vrste tuljana.

Osim Bajau morskih nomada iz Indonezije postoje i neke druge populacije sa sličnim ronilačkim sposobnostima. To su ljudi iz skupine naroda Moken s Tajlanda i žene Haenyeo iz Jejua u Južnoj Koreji. Planirano je isto istraživanje i na tim populacijama da bi se konačno mogla potvrditi genetska predodređenost za ronjenje.