Bali

Bali je najpoznatiji otok u Indoneziji, nalazi se između Lomboka i Jave i istoimena je indonezijska pokrajina.

Ovaj otok bogat je rižom, kokosovom palmom, kukuruzom, duhanom, kavom, različitim voćem i stokom pa izvozi mnogo riže, kave i stoke, ali danas je najjača industrija na Baliju turizam.

Najveći i glavni grad na Baliju je Denpasar, stanovnici su Malajci do kojih je prodro islam već u 15. stoljeću, ali su sve do danas sačuvali brahmanizam te stari način življenja kroz podjelu na četiri kaste (sudre, wesije, satrije, brahmane), drevno pismo, hramove i rezbarije životinjskih likova u drvu.

Indonezija je zemlji koja živi na rubu geofizički nestabilne hiperaktivne euroazijske tektonske ploče, a Agung na Baliju jedan je od 130 indonezijskih aktivnih vulkana. Vulkani vas na cijelom tom području mogu ubiti na cijeli niz različitih načina: užarenom lavom, blatom, vulkanskom prašinom, otrovnim plinovima, katapultiranim užarenim kamenjem ili tsunamijima.

Brahma je jedan od tri glavna boga u hinduističkoj mitologiji. Taj Trimurti tvori Brahma (bog stvaranja), Šiva (bog uništenja) i Višnu (bog ujedinjenja). Pri usponu na vulkan Batur, negdje na pola puta prema vrhu, nalazi se malo i skromno svetište Brahmi gdje se zaustavljaju svi vodiči koji prinose darove i mole se. Nikako nisam mogao shvatiti kako to da se mole bogu stvaranja, a ne Šivi (bogu uništenja) jer po mom, naravno potpuno krivom razmišljanju sazdanom na iskustvu druge vjere i druge civilizacije, vulkani uništavaju, a ne stvaraju. Međutim, vulkani stvarno nakon svoje erupcije stvaraju neki drugi, novi poredak i svijet. Zemlja je nakon erupcije jako plodna te je u njihovim podnožjima moguće imati čak tri berbe riže godišnje.

Vulkani se u Indoneziji smatraju svetima, bez obzira na vjeroispovijest. Islam, hinduizam, katoličanstvo, protestantizam, budizam i konfucijanizam kao priznate vjere u Indoneziji duboko su prožeti misticizmom, ali i drevnim animističkim korijenima. U brojnim razgovorima s Balinežanima uvijek se protezalo, u najmanju ruku poštovanje prema Agungu, njegovoj mističnoj snazi i svetosti. Iz nekog razloga i danas mnogi na Baliju pozicioniraju svoje krevete tako da im je glava okrenuta prema Agungu dok spavaju. Također je uvriježeno vjerovanje da je Agung replika kozmološke planine Meru, svete hinduističke planine koja prema hinduističkim, budističkim i đanaističkim vjerovanjima predstavlja središte fizičkog, metafizičkog i duhovnog svemira s pet vrhova.

Na susjednom otoku Lomboku pri pogrebu se u grobove stavljaju blatne kuglice “luhluh” jer muslimanski narod Wetu Telu vjeruje da te kuglice neutraliziraju pokojnikov miris kako ne bi smetao duhovima vulkana Rinjani. Na ostalim otocima nije nikakvo čudo da političari iz dnevnopolitičkih razloga žrtvuju koze kako bi umilostivili duhove vulkana ili pridobili pučanstvo da glasa za njih.

Bali je u Indoneziji jedini otok na kojem je značajno pretežita vjera hinduizam, što mnogi ne gledaju s odobravanjem u ovoj najmnogoljudnijoj muslimanskoj zemlji na svijetu. Upravo zato su ekstremisti izveli bombaški napad 2002. godine u turističkoj četvrti Kuta. U dvije koordinirane eksplozije poginulo je 202 ljudi, a ozlijeđeno ih je još 240. Jedna bomba koju je u ruksaku nosio bombaš samoubojica i velika autobomba eksplodirale su ispred noćnih klubova, dok je treća eksplodirala ispred američkog veleposlanstva. Na žalost, krvavi scenarij se ponovio i 2005. pri čemu je život izgubilo još 20 ljudi. Prema ovim strahotama se strah od prirodnih katastrofa zaista čini kao nevina igra u kojoj je ipak moguće na neki način reagirati i u kojoj ipak postoji i plan b. Svi ti strahovi od poludjelih ekstremista i prirodnih katastrofa zapravo nikako nisu razlog da se ne otputuje na Bali, predivan otok dragih ljudi, prekrasnih prirodnih ljepota koje uključuju jezera, rijeke, vodopade, bujne šume, tropsku vegetaciju, vulkane, kaskadna rižina polja, veličanstvene hinduističke hramove, kamene i pješčane plaže i predivan Indijski ocean koji sve to okružuje.

Indonezija se kao otočna zemlja sastoji od čak 17.504 otoka. Bali svakako nije jedan od najvećih te s površinom od 5636 kilometara kvadratnih, što je gotovo desetina površine Hrvatske, dužinom u smjeru zapad – istok od 145 kilometara i širinom u smjeru sjever – jug od 80 kilometara stvarno ne djeluje kao prevelik otok. Međutim, prometno je jako loše povezan, što zbog ogromnih gužvi na cestama oko Denpasara, što zbog rijetkih i zaobilaznih cesta u drugom, pretežito planinskom dijelu otoka gdje razmještaj vrhova i dolina definira položaj i izgradnju cesta.

Upravo je zbog toga brojne ronilačke lokacije razasute diljem otoka nemoguće obići smještajem iz jednog centra. Na sjeveroistoku otoka se nalazi Palau Menjangan, mali otočić pod zaštitom poznat po predivnim koraljnim zidovima, pećinama i uglavnom odličnoj vidljivosti.

Na suprotnoj, jugoistočnoj strani nalaze se otoci Nusa Lembongan i Nusa Penida s mnoštvom izvanrednih ronilačkih lokacija gdje se mogu vidjeti mante, ali i ogromni bucnji što predstavlja istinski doživljaj. Ako biste željeli spojiti ove dvije lokacije u jednom danu, treba vam, ovisno o prometu, šest do osam sati vožnje autom, uz dodatne vožnje brodom do otoka što je praktički neizvedivo.

Najbolja ronjenja na olupinama na Baliju su na Tulambenu na teretnom brodu Liberty koji se nasukao tijekom Drugog svjetskog rata, a ova lokacija se nalazi na sjeveroistoku otoka, što dodatno komplicira mogućnost ronjenja iz jednog ronilačkog centra.

Tijekom godine temperatura mora varira od 24 do 31 stupanj Celzijev, s tim da su najniže temperature u rujnu, a najviše od studenog do travnja. Na svojim najboljim lokacijama Bali nudi odlične zarone na prostranim koraljnim grebenima uz bogat i šaren životinjski i biljni svijet. Ronilačkih centara ima stvarno mnogo i razasuti su duž cijele obale, a najveći broj koncentriran je na jugoistoku otoka, na obali preko puta Nusa Penide u blizini glavnog grada Denpasara te Kute, mjesta gdje je najveća koncentracija turista. Sjeveroistok otoka pokrivaju ronilački centri u Amedu i Tulambenu, a sjeverozapad u Permuteranu i Lovini. Svi ronilački centri u cijeni ronjenja imaju standardno uključenu i ronilačku opremu tako da nema neke velike potrebe vući petnaestak i više kila s drugog kraja svijeta, no, ako ponesete svoju opremu, dobit ćete popust na zaron.

Što se tiče sigurnosti zaroni nisu duboki, centri su uglavnom dobro opremljeni i imaju kvalitetne voditelje ronjenja, a u Sanuru se nalazi i hiperbarična komora. Većina voditelja jako pazi da pažljivo ronite na koraljnim grebenima kako ih ne biste neopreznim pokretima i nepažnjom oštetili ili odlomili i na to će vas stalno upozoravati prije ronjenja, a po potrebi i za vrijeme zarona.

Amed

Atlantis Bali Diving nalazi se u Sanuru koji je praktički predgrađe glavnog grada Denpasara i koji se nalazi nasuprot Nusa Lembongana i Nusa Penide. Kao i na skoro svim ostalim razvijenim ronilačkim destinacijama Atlantis ima minibuseve kojima sakuplja ronioce po hotelima i vozi ih prvo do ronilačkog centra gdje se rade brifinzi i priprema oprema te ih nakon toga vozi do mjesta zarona. Transport od ronilačkog centra do mjesta ronjenja svi ronilački centri rade minibusevima, mada bi se moglo i brzim brodovima, no trošak bi tako bio znatno veći, a zbog valova često i nemoguć.

Cijene zarona na Baliju nisu niske. Međutim, u cijenu je uračunat prijevoz od vašeg hotela do ronilačkog centra i do ronilačke lokacije što je ponekad i više od šest sati vožnje, ručak, napitci, najčešće jedan voditelj ronjenja na dva ronioca te oprema. Na primjer: za ronjenje na Amedu koji se nalazi na krajnjem sjeveroistoku otoka trebalo mi je pola sata vožnje od hotela do ronilačkog centra, zatim dva i pol sata vožnje minibusom te dvije minute vožnje jukungom, da bi konačno smočio odijelo. Naravno, treba se i vratiti.

U Amedu su plaže od crnog vulkanskog pijeska i šljunka. Struje su često jake, a vidljivost prilično loša. S plaže se ulazi u male jukunge koji sa svoja dva bočna stabilizatora djeluju kao neki ogromni šareni kukci. To su zapravo relativno mali drveni kanui koji bi se bez tih stabilizatora istog trena prevrnuli. Drugo ime na Baliju za jukuk je cadik. Izvorne verzije ovih plovila su imale i jarbol s jedrom, ali to bi u tako i tako skučenom prostoru za ronioce bilo stvarno previše pa su jedra zamijenili izvanbrodski motori. Roni se vrlo blizu obale. Crni pijesak radi iznimno neobičan kontrast sa šarenim koraljima i životinjskim svijetom.

Amed je poznat kao odlično mjesto za makro fotografiju. Od brojnih lokacija vrijedi istaknuti Jemeluk bay, Bunutan, Amed Reef, Amed Wall, kao i Ghost Bay (umjetno stvoren greben od boca, kotača i sličnih stvari) te Japanese Wreck (20 metarski japanski patrolni brod iz Drugog svjetskog rata).

U Jemeluk bayu postoji više lokacija kao što su Drop Off i Pyramid. Drop off se sastoji od niza malih, kao Djedu Mrazu ispalih iz torbe, koraljnih grebena bogatih živim svijetom svih vrsta. Pyramid je umjetni greben na kojem je pobacano u more desetak čeličnih konstrukcija (nazovimo ih kao i oni – piramide) koje su se pretvorile u umjetne koraljne grebene krcate životom.

Pri prvom zaronu s jukunga zaranjamo u crni pijesak, a ispod nas se nalazi više desetaka raža kojima samo oči vire iz pijeska. Čim im se približite na pola metra izvlače se iz pijeska, bježe i ukopavaju se na drugo “sigurno” mjesto. Nakon njihovog bijega dno izgleda kao meta nasumične topovske paljbe, prepuno rupa u kojima su se skrivale ove i ne pretjerano drage životinje. U svakom slučaju ovdje je dobra plovnost vrlo važna kako ne bi došlo do neželjenog kontakta dva, budimo iskreni, nekompatibilna svijeta. Osim toga, pri svakom njihovom bijegu more se zamuti crnim sedimentom koji kvari i onako prilično lošu vidljivost. Ovdje se mogu vidjeti i “polja” špageti jegulja (Gorgasia maculata) iz porodice vrtnih jegulja koje vrlo senzitivno reagiraju na sve kretnje i brzo se uvlače u svoje sigurne rupe u pijesku. One tvore velike kolonije na pješčanom dnu, najčešće tamo gdje su konstantna strujanja koja im donose plankton kojim se hrane, pri čemu im iz pijeska gotovo vertikalno viri polovina tijela.

Dolaskom na “otoke” od tvrdih i mekih koralja nije teško zapaziti uvijek razigrane ribe klaunove. Roza riba klaun (Amphiprion perideraion) je kao i sve ribe iz ove porodice u simbiozi s anemonama u čijem okrilju pronalazi sigurnu zaštitu. Ove ribe su sekvencijalni hermafroditi gdje se dominacijska hijerarhija odvija po veličini jedinke. Ženka je kao najveća na vrhu ove hijerarhije, zatim slijedi rasplodni mužjak, a nakon toga dolaze ostale jedinke. U slučaju kad ženka umre, rasplodni mužjak se pretvara u ženku, a najveća muška jedinka iz najniže kaste postaje rasplodni mužjak. Sva sreća da toga nema i među ljudima! Uz rozu ribu klaun u velikom se broju može vidjeti i narančasta riba klaun (Amphiprion percula) koja je poznata kao riba koju ljubitelji akvarija obožavaju.

Oni koji vole ribe leptire ovdje će doći na svoje zbog prisustva velikog broja različitih vrsta: vagabund riba leptir (Chaetodon vagabundus), smeđa riba leptir (Chaetodon kleinii), riba leptir s crnim leđima (Chaetodon melannotus) i dugonosa riba leptir (Forcipiger flavissimus).

Uz klasične škarpine, jedna od relativno rjeđih riba koja se uopće mogu vidjeti, a ovdje je prisutna, je bijela papirnata škarpina (Taenianotus triacanthus), vrlo nespretna riba koju struje mogu prevrnuti i koja prednjim perajama hoda po dnu kao na rukama.

Ono što je pravo bogatstvo Ameda zapravo su one sitne male životinjice koji mnogi u potrazi za ogromnim ribama i u ubrzanom traženju nečeg još neviđenog i nedoživljenog niti ne primijete. Između ostalog, to su i puževi golaći kao: Hypseldoris tyroni bijelog stopala i smeđeg tijela prekrivenog ljubičastim točkama s bijelim razlivenim obrubom, Phyllidiella pustulosa crnog tijela s bradavicama koje mogu biti u bijeloj, zelenoj ili roza boji ovisno o tome čime se hrane te Chromodoris quadricolor koji je dobio ime po četiri boje koje ga razlikuju od svih ostalih puževa, a to su crna, bijela, plava i narančasta.

Svi ti šareni puževi golaći su od grabežljivaca zaštićeni svojim žarkim bojama i neugodnim okusom. Ovi gološkržnjaci pri parenju moraju postaviti glave u suprotnim smjerovima kako bi im spolni organi bili u ravnini. Kako su oni dvospolci, pri parenju obje životinje stvaraju spermije koje izmjene tijekom parenja, a nakon toga obje daju oplođena jaja.

Sjeverozapadno od Ameda u sjeni vulkana Agung nalazi se malo ribarsko mjesto Tulamben koje je 80-ih godina postalo izuzetno popularna ronilačka lokacija nakon što je u njegovoj blizini otkrivena olupina USS Liberty. Liberty je najpoznatija i najbolja olupina za ronjenje na cijelom Baliju, no kako čovjek snuje, a Brahma određuje, u vrijeme dok sam bio na Baliju zbog opasnosti od erupcije vulkana evakuirana je cijela njegova okolina te je na žalost zabranjeno ronjenje u Tulambenu. Uz ovaj razvikani brod ovdje se roni i na cijelom nizu drugih ronilačkih lokacija.

Nusa Penida

Područje otoka Nusa Penida zajedno s dva manja otoka Nusa Ceningan i Nusa Lembongan zajedno čini zaštićenu zonu u kojoj su definirana područja u kojima lokalno stanovništvo smije ribariti, zone u kojima se smije baviti turističkim djelatnostima, uzgajati alge za industriju i zone u kojima se smije roniti.

Ovo područje površine 20.057 hektara u sebi skriva 296 vrsti koralja i 576 vrsti riba od kojih je čak pet bilo do sada potpuno nepoznato znanosti. Kao takvo, ronilačke lokacije na ovom otočju su najsjajniji dragulji u kraljevskoj kruni ronjenja na Baliju. Ovo otočje je od Balija udaljeno 12 milja i nalazi se usred Lomboškog tjesnaca. Ovaj tjesnac je dio Indonezijskog pretoka, ključne točke miješanja voda Indijskog oceana i Pacifika.

Nusa Lembongan se nalazi točno na Wallaceovoj liniji (nazvanoj po britanskom biologu Sir Alfredi Wallaceu) koja označava biološku podjelu između Azije i Australije / Oceanije. Upravo zato struje ovdje znaju biti ekstremno jake pa ovdje mnoge ronilačke lokacije često nisu preporučljive za početnike. Zahvaljujući tim strujama koje znaju dizati hladnu vodu iz dubina promjene u temperaturi vode tijekom ronjenja mogu biti znatne. Termokline ovdje znaju stvarno biti drastične.

Crystal Bay je na ovom otočju najpoznatija ronilačka lokacija, a poznata je po tome što se ovdje najlakše mogu vidjeti ogromni bucnjevi ili, kako ih ovdje zovu, Mola Mola. Bucnjevi su najteže koštunjače na svijetu i narastu do veličine od četiri metra. Jedna od specifičnosti im je ta da umjesto repne peraje imaju malu izraslinu u obliku kormila.

Manta point je lokacija čije ime dovoljno govori samo za sebe. Ostale popularne lokacije su Sental, PED, SD, Toyapakeh, Blue Corner, Malibu Point, Gamat Bay i Vertigo Point.

Na ovaj ronilački izlet krećemo iz Sanura koji ima prelijepu pješčanu plažu obrubljenu palmama. Kako je more dugo vrlo plitko, a zbog koraljnog grebena nije moguće prići obali, hodamo od obale s opremom prilično dugo do broda. Nakon toga slijedi ugodna i brza vožnja u trajanju od oko sat vremena do Crystal Baya gdje se brodovi vežu za muringe. Kako je ovo strašno popularna ronilačka lokacija, brodova i ronilaca je iznimno puno, ali to se pod morem ipak na svu sreću ne osjeti.

Kao što i samo ime kaže Crystal Bay nudi senzacionalno, kristalno čisto more s izvrsnom vidljivošću. Ovdje se nalazi zid koji nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Na njemu se ribe raznih vrsta izmjenjuju kao u video spotovima. Podvodno šarenilo predvodi carski anđeo (Pomacanthus imperator) u svojoj plavo žutoj kombinaciji koji je sasvim zasluženo dobio takvo ime jer je bez konkurencije najljepša riba iz porodice anđela.

Oštru konkurenciju mu čini i ovdje prisutna kraljevska riba anđeo (Pygoplites diacanthus) gdje je priroda plavo žutoj kombinaciji dodala još i bijelu boju. Fantastično izgleda i plavolici anđeo (Pomacanthus xanthometopon), jedan od većih anđela koji kao da je preko cijelog lica prebacio plavu mrežicu, a preko očiju žutu masku. Brojne ribe anđele predstavlja i polukružna riba anđeo (Pomachantus semicirculatus) koji je ime dobio po plavim i bijelim polukružnim šarama na crnoj podlozi koje ova riba ima u prvoj fazi razvoja, nakon čega joj se šare pretvore u plave točkice na sivom tijelu te riba anđeo s tri točke (Apolemichthys trimaculatus) koja je praktički cijela žute boje, ali su joj usne kao napadno namazane pariškoplavim ružem.

Maorski idol (Zanclus cornutus) sa svojom dugom vitkom leđnom perajom također spada u najatraktivnije “šarene” ribe ovog podmorja. Ribe leptire zastupaju riba leptir s navojnom perajom (Chaetodon auriga), rakun riba leptir (Chaetodon lunula) s maskom na licu identičnoj onoj od rakuna, mala žuto bijela piramidalna riba leptir (Hemitaurichthys polylepsis), prilično neugledne fantomska riba zastava (Heniochus pleurotaenia) te grbavoglava riba zastava (Heniochus varius).

Kad se s lepršavog, šarenog svijeta zaviri u rupe i otvore vide se bjelousne murine (Gymnothorax meleagris) koje se od žutousnih murina razlikuje samo po boji usne šupljine te znatno veća žutorubna murina (Gymnothorax flavimarginatus) smeđežute boje. Iz drugih rupa vire velike pokretne oči paunastog ustonožca (Odontodactylusscyallarus) raka koji može narasti do veličine od čak 18 centimetara. Ovaj šareni rak je srodnik hlapa i škampa. Njegove nevjerojatne pokretne oči imaju specifičan steroskopski vid u bojama. To mu služi u lovu dok mirno stoji poput bogomoljke i čeka da mu žrtva dođe u doseg pa napada svojim drugim parom nogu koje su oblikovane kao kliješta. Te noge imaju izuzetnu snagu i brzinu zahvaljujući posebno oblikovanim sedlastim zglobovima koji djeluju kao opruga. Tako bez problema lomi ljušture puževa i drugih rakova, a napada čak i plijen veći od sebe samoga.

Ispod prevjesa se skrivaju crvene bezgrešne ribe vojnici (Myripristis vittata) i ribe vojnici s epoletama (Myripristis kuntee). Koliko god se zbog bogatstva oblika i boja približavali zidu i koraljima, svakako vrijedi biti oprezan jer ovdje nisu rijetke vrlo otrovne žutousne morske zmije krait (Laticauda colubrina) koje je lako zamijeniti s potpuno bezopasnom povezanom zmijolikom jeguljom (Myrichthys colubrinus). Obje životinje odlikuje sivobijelo tijelo s crnim prugama, kreću se praktički isto, samo što ugriz žutousne zmije može završiti fatalno čak i za čovjeka – gušenjem pod vodom. A to je svakako podsvjesna trauma većine ronilaca. Opasnost ipak nije tako realna jer ova zmija nije agresivna i rijetko grize čak i kada ju se ometa.

Kraitovi imaju veće trbušne ljuske što im daje dobro uporište dok gmižu i omogućuje im lakše kretanje i po kopnu. Zanimljivo da ove zmije legu jaja na kopnu. U vrijeme perioda razmnožavanja u mnoštvu izlaze na obalu kako bi se parili. Nakon što se izvuku iz jaja, mladi se kao i kornjače kreću prema plićacima i raspršuju duž obale i prema otvorenom moru.

Kad smo već kod kornjača, one su redovni gost u ovim vodama i teško da ih nećete vidjeti. Ovako veliko bogatstvo podvodnog svijeta je upravo nevjerojatno te je teško naći neku riblju porodicu koja ovdje nije zastupljena. Od kostoroga, tu je najljepši od svih, klaun kostorog (Balistoides conspicillum) sa svojim karakterističnim trbuhom s velikim bijelim točkama te plavi kostorog (Odonus niger). Ribe kirurge predstavlja tankocrtna riba kirurg (Acanthurus dussumieri) i puderastoplava riba kirurg (Acanthurus leucosternon).

Sa sjeverne strane Nusa Penide uz koraljni greben koji se proteže duž otoka nalaze se lokacije Sental, PED i SD koje nude tipično drift dive ronjenje na grebenu s dubinom od tri do 25 metara. Skačemo u uzavrelo more uz dogovor da potonemo i primimo se za stijene dok se svi ne skupimo kako bismo zajedno krenuli niz struju od istoka prema zapadu. Osjećamo se kao na nekoj poludjeloj pokretnoj traci u zračnoj luci, samo što je stvarno teško držati bilo kakvu kontrolu. Svako opiranje, pokušaj zaustavljanja i skretanja oduzima strašno puno energije. Mjestimice struja oslabi pa je moguće sakriti i odmoriti se iza većih kamenih gromada, tek toliko da bi se sakupili kao razbacana vojska i dalje krenuli u nezaustavljivi vrtlog. Struja je toliko jaka da se svatko u jednom trenu zapita: “što ako nas baci negdje potpuno van kontrole naglo van ili negdje na pučinu, ili odnese negdje u dubinu? Osim toga, kako u ovakvim uvjetima napraviti sigurnosni zastanak?” Međutim, sve je ipak bilo potpuno pod kontrolom. Voditelji ronjenja su znali što rade i pri kraju ronjenja smo došli u područje praktički bez struje gdje smo se polako svi skupili, odradili sigurnosni zastanak i mirno izronili van. Na ovom smo ronjenju prolazili pored grebena, riba, koralja i sveg ostalog podvodnog čuda velikom brzinom, ali nije teško primijetiti da je i ovdje zaštita ovog područja bila vrlo učinkovita. Bojim se da je to nešto što se u Hrvatskoj nikada neće ostvariti, a ako se i ostvari da će biti prekasno jer se na zaštićena područja neće imati tko vratiti.

Padangbai

Padangbai se nalazi negdje na pola puta između Sanura i Ameda. To je uvala u kojoj se nalazi trajektno pristanište iz kojeg isplovljavaju trajekti za Lombok, ali i mjesto od kuda se odvija lokalni brodski promet za Nusa Penidu. Iza pješčane plaže u hladu bujnog zelenila skriveni su brojni restorani i ronilački centri, mjesto je potpuno prilagođeno ronilačkom turizmu. Uz samu obalu ovdje se roni na lokacijama Jepun, Baung Penyu, Blue Lagoon, Tanjung Sari i Bias Tugai, a nešto dalje se roni i na otočićima Gili Mimpang, Gili Tepekong i Gili Biaha.

Plava Laguna je mjesto gdje se zaranja u pijesak, no ubrzo se dolazi do prekrasnog zida koji vrvi životom. Dubina ronjenja je od pet do 25 metara. Ovdje se u rupama u pijesku skrivaju crne vrpčaste murine (Rihinomuraena quaesita). Mada narastu do dužine preko metra, rijetko ih se vidi kako izlaze iz svojih pješčanih rupa iz kojih im najčešće viri samo glava dok su u lovu na male ribice koje su im glavna hrana.

S druge strane, iz kamenih procjepa vire žute murine s pjegama na licu koje djeluju mnogo ozbiljnije, no narastu tek do 80 centimetara dužine. One, kao i većina murina, dane provode po rupama iz kojih im viri samo glava, a tek u sumrak izlaze u lov. Oslanjaju se na svoj odličan osjet mirisa kojim traže ribe koje se odmaraju u procjepima između stijena i koralja.

Uz mnogobrojne druge puževe na dnu se po mrtvim koraljima vuku pariško plavi puž Tambja morosa kojem za cjelokupni utisak nedostaje tek Dinamov grb i prekrasni plavi puž Chromodoris annae s crnim, bijelim i žutim obrubom te narančastim ticalima i škržnom rozetom. Svojim, gotovo ljudskim grimasama na licu pažnju izazivaju ribe žabe kao što je štrafasto točkasta osedlana riba žaba (Canthigaster valentini), ogromna zvjezdasta riba žaba (Arothron stellatus) koja brodi iznad svih kao neka bespilotna svemirska letjelica, prugastozvjezdasta riba žaba (Arothron hispidus), kao i plava riba žaba s crnim pjegama (Arothron nigropuncatatus).

Zvjezdasta riba žaba je u usporedbi s ostalim ribama ove porodice pravi golijat i naraste do dužine od preko metra. Njena je koža prekrivena malim bodljama, a kad osjeti da je u opasnosti proguta ogromnu količinu vode te se napuhne kako bi izgledala što veća. Da su ovi koraljni grebeni stvarno zdravi i čisti dokazuje i prisustvo zaokružene napuhače (Cyclichthys orbicularis) koja nastanjuje samo koraljne grebene gdje je more čisto i nastanjeno spužvama i algama.

Trumpetače (Alostomus chinesis) raznih boja se drže potpuno nezainteresirano dok se mirno prikradaju malim ribicama koje su im najčešći plijen. Staklenooka riba (Priacanthus blochii) se skriva u sjeni prevjesa, a osvijetljena se presijava crveno srebrnom fluorescentnom bojom i stvarno se čini čudna sa svojim nesrazmjerno velikim okom. Među one najmanje ribice koje rijetko i zamjećujemo spadaju ribe kardinali prepoznatljivi po dvije crte koje im prelaze preko oka. Ovdje su prisutni obični kardinal (Apogon apogonides) žutog tijela i plavih crta te kardinal s crnim linijama (Apogon nigrofasciatis) crno bijelih vodoravnih linija.

Od malih riba uočljive su još i plavo žute djevojke (Pomacentrus caeruleus) te prugasti somovi (Plotosus lineatus). Mladi somovi se okupljaju u kuglaste plove u kojima se grupiraju iznad grebena. Odrasle jedinke žive pojedinačno ili u manjim grupama. Zaštićene su otrovnim nazubljenim bodljama smještenim ispred prve leđne te svake prsne peraje. Ubod odraslog prugastog soma može biti čak i opasan za ljude, ali ne i koban. U otvorenim pećinama u velikim rupama moguće je pronaći prilično rijetku, veliku udičarku (Antennarius commersoni). Kako joj njene parne peraje ne trebaju davati uzgon razvile su se u gibljive ekstremitete pomoću kojih se pentra po morskom dnu. Ona ima izuzetno kvalitetnu mimikriju gdje svojom bojom i uzorcima po tijelu imitira spužve praktički do savršenstva pa ju je stoga vrlo teško zapaziti.

Od rakova najveću pozornost je izazvao mali orangutanski rak (Achaeus japonicus) promjera tijela od najviše dva centimetra i ogromnih nogu koje su obrasle smeđe narančastom dugom dlakom kao u orangutana.

Na kraju, teško se oteti dojmu da gdje god zaronite na Baliju nećete pogriješiti. Vidljivost je ponekad stvarno loša, no to svakako nije najgora stvar na svijetu. More je relativno toplo i ugodno za ronjenje, ronilačkih centara je bezbroj i dobro su opremljeni. Ako vam se ne roni ili imate neronilačku obitelj, oni će biti više nego zadovoljni prirodnim, povijesnim, sakralnim i ljudskim ljepotama kojima obiluje ovaj otok.

Više o Baliju i ronjenju u sjeni podivljalog vulkana pročitajte u ronilačkom putopisu “Ispod površine”!