Za što bi trebao biti odgovoran polaznik tečaja ronjenja, a što je odgovornost instruktora ronjenja i kluba ili centra koji pruža usluge polaganja ronilačkog tečaja?
Dakle, ovo pitanje već dugo je predmet rasprava u ronilačkim krugovima, a problem obično nisu “loši tečajci” ili “loši instruktori”. Problem stvaraju neusklađena očekivanja. Mnogi polaznici tečaja ronjenja ulaze u ronilačku zajednicu misleći “platio sam pa moram položiti taj tečaj” ili “zadaća instruktora je da me nekako progura”. Također, tečaj ronjenja u većoj grupi često znači i da je jeftiniji, ali se instruktor ronjenja ne može dugo posvetiti samo jednom polazniku tečaja. Tako tečajci često očekuju da im instruktor sklapa i nosi ronilačku opremu, a instruktor ih samo treba naučiti i kontrolirati te nikako nije plaćen da bi teglio ronilačku opremu svakog tečajca do mjesta zarona.
Isto tako, mnogi instruktori ronjenja pretpostavljaju da su polaznici ronilačkog tečaja već pročitali sve materijale i potpisali potrebne obrasce jer ih ronjenje jako zanima, a vjeruju i da će polaznici tečaja reći ako se boje vode, loše plivaju ili ne znaju plivati.
Obje strane se osjećaju opravdano, a onda se frustracija pojavi prvog dana ronilačkog tečaja. Potpisani obrasci ne znače da je polaznik tečaja razumio što je potpisao. Mnoge agencije prebacile su papirologiju na internet pa se polaznicima tečaja često kaže “kreiraj račun, klikni na sve, potpiši i vidimo se na nastavi.” To je učinkovito, ali također znači da se najvažnije postavljanje očekivanja događa nasamo, na web stranici, bez ljudskog objašnjenja. Digitalno dovršavanje nije isto što i razumijevanje.
Važno je reći i da je udobnost u vodi važnija nego što većina ljudi priznaje. Najčešći “uzrok neuspjeha” koji su ljudi spominjali nije bio akademski, već nemogućnost plivanja, reakcije panike i straha, nelagoda koju polaznici tečaja nisu iskomunicirali s instruktorom (ili nisu ni shvatili da je važna).
To ne znači da ronjenje “nije za svakoga”. To znači da je ronjenje partnerstvo i da određena spremnost i trud mora doći od polaznika tečaja. Neki tečajci biraju grupni tečaj zbog cijene, ali očekuju pažnju na privatnoj razini. Iako neki instruktori nastoje individualno pomoći onome za koga procijene da treba više pažnje, često ne mogu žrtvovati tempo cijele grupe zbog jedne osobe.
U toj neusklađenosti živi razočaranje. Dobro instruktori rade jednu stvar na početku tečaja ronjenja – kreiraju zajedničku stvarnost jednostavnim jezikom. Kažu stvari poput “ovo je obuka temeljena na učinku i plaćanje ne jamči certifikaciju.“ Također normaliziraju nešto što nikada ni ne bi trebalo biti sramotno – potrebu za više vremena i više pomoći te mogu predložiti dodatne sate ili dodatne urone u individualnoj varijanti, a dobri polaznici ronilačkih tečajeva informiraju se o tečaju prije nego započne te iskreno komuniciraju sa svojim instruktorom.