U našim krajevima mnogi ronioci tijekom kasne jeseni, zime i ranog proljeća ne rone ili manje rone, a u tom periodu često im se događa gubitak tjelesne snage i izdržljivosti što povećava frekvenciju disanja i potrošnju disajnog medija, srce ubrzava svoj rad, brže se troše tjelesne tekućine znojenjem i mokrenjem. Stoga svaku sezonu intenzivnijeg ronjenja treba započeti pregledom i pripremom kompletne opreme, ali i provjerom vlastitog zdravstvenog stanja. Poželjno je održavati kontinuitet kako se ne bi zaboravile ronilačke procedure te kako se organizam ne bi odvikao od ronilačkog stresa.

Nakon višemjesečne pauze poželjno je započeti s ronjenjem oprezno i postupno. Iako ponekada (vrlo rijetko) ne znamo što je uzrok akutne disbarične ronilačke bolesti, uglavnom se radi o propustima ronilaca iz neukosti ili nepažnje, a ponekada i bahatosti. Kad se pojavi makar i samo sumnja na neku od disbaričnih ronilačkih bolesti, bez odlaganja se treba javiti liječniku i potražiti pomoć u rekompresijskom centru.

Osnovna pravila za sigurno ronjenje:

Rone oni koji znaju i mogu jer su dobro educirani
Rone oni koji se dobro osjećaju
Roni se zdrav, odmoran, naspavan, dobro hidriran
Roni se s ispravnom i održavanom opremom
Roni se maksimalno sigurno, izbjegavajući same granice
Roni se u skupini ili barem s još jednim roniocem (nikada sam) i svi u skupini trebaju voditi računa o ostalima
Ne roniti odmah po dolasku na more iz udaljene destinacije, a osobito ne odlaziti na put avionom ili automobilom preko planina nekoliko sati nakon zadnjeg ronjenja
Svaki zdravstveni problem tijekom i nakon ronjenja je disbarična bolest dok se ne dokaže da nije
Provjeriti dostupnost rekompresijskih centara blizu mjesta ronjenja

Dr. Mario Franolic 2
+ posts

Dr. Mario Franolić je specijalist hitne medicine, liječnik podvodne i hiperbarične medicine, mentor u Zavodu za podvodnu i hiperbaričnu medicinu KBC Rijeka i pripadnik HGSS-a sa zvanjem gorskog spašavatelja te instruktor Komisije za medicinu spašavanja HGSS-a.