Ronjenje na olupinama posebno je zadovoljstvo za većinu ronilaca, ali mnogi ronioci ne znaju kako sigurno uživati u wreck divingu.

U najvećem broju slučajeva olupine nose i neku priču vezanu uz sebe, a nerijetko su i povijesno važne. Zbog toga su omiljena meta profesionalaca, ali i rekreativnih ronilaca. Najčešće se roniocima zanimljive olupine ne nalaze u blizini obale, a obično nisu ni plitko. Upravo stoga potrebno je obratiti pozornost na nekoliko važnih stvari prilikom ronjenja na olupinama.

Ronilačke kvalifikacije – brevet

Često se događa da rekreativci požele zaroniti na nekoj olupini koja je izvan dosega njihovog ronilačkog certifikata. Recimo, ako se olupina nalazi na dubini od 20 do 26 metara, a imate ronilačku kvalifikaciju početnika (OWD), ne biste smjeli roniti na toj olupini. Ipak, voditelji ronjenja ponekad će vas neoprezno (bez prethodne provjere vaših ronilačkih sposobnosti) pustiti na zaron na dotičnu olupinu. Takva situacija može biti izuzetno riskantna za neiskusne ronioce i nikako se ne preporučuje. Naravno, postoji velika razlika u sposobnostima i iskustvu i među roniocima koji imaju iste ronilačke kategorije. Nije isto imati 10 ili 80 zarona (pri tome još i nekoliko zarona na olupinama). Ipak, bez obzira na iskustvo, pri ronjenju na olupinama izuzetno je važno držati se vlastitih ronilačkih kvalifikacija i u skladu s njima roniti na olupinama.

Iskustvo

Iako se neke olupine nalaze u okviru dubinskih granica vašeg ronilačkog certifikata, to nije jamstvo da na njima možete sigurno roniti. Naime, ronjenje na nekim olupinama nije zahtjevno zbog dubine, već zbog morskih struja, otvora u olupinama kroz koje ulaze ronioci te sedimenta koji se diže mahanjem perajama. U takvim slučajevima izuzetno je važno vaše iskustvo, posebno iskustvo ronjenja na olupinama. Dakle, ako niste ronili na olupinama ili imate vrlo malo iskustva s njima, radije skupljajte iskustvo na manje zahtjevnim olupinama bez obzira na ronilački certifikat.

Spuštanje na olupinu

Prilikom zarona na olupinu često se ponire niz uže koje je jednim krajem pričvršćeno za samu olupinu, a na površini ga drži plutača. Ako nema jačih morskih struja i vidljivost je dobra, polako se spuštajte niz uže i pokušajte pogledom obuhvatiti olupinu odozgo. Često je to najbolji pogled na olupinu koji ostaje u sjećanju. Ako pak nema uža i spuštate se “u plavo” (bez vizualnog kontakta s olupinom na dnu), imajte na oku svog buddy-ja i ronilački kompjuter (kontrolirajte dubinu i brzinu zaranjanja) te pratite kakve su morske struje. Kada dođete na olupinu, ustanovite kakve su morske struje i sukladno tome isplanirajte obilazak i izron.

Obilazak olupine

Najbolju sliku o olupini dobit ćete pogledom odozgo, ali i ako se malo odmaknete od nje te je pogledate sa strane. Pokušajte stvoriti sliku olupine i onda krenite u razgledavanje. Uzmite u obzir morske struje i, ako kanite obići cijelu olupinu (ovisi o veličini olupine) te završiti ronjenje na polaznoj točki (najčešća varijanta), krenite u suprotnom smjeru od struje kako bi vam na povratku morska struja bila od pomoći. Uvijek ostanite blizu olupine i nikako se ne udaljavajte tako daleko da izgubite olupinu iz vida. Najzanimljiviji dijelovi olupine svakako su njena oprema, eventualno oružje ili teret koji je prevožen, zatim motori, sidra, propeleri, upravljačka kabina i slično. Prije zarona na pojedinu olupinu bilo bi uputno informirati se o tome što trebate pogledati i gdje se to nalazi. Također, obratite pažnju na živi svijet na olupini. Naime, potonuli objekti najčešće su pravi umjetni grebeni prepuni života.

Ulazak u olupinu

Nakon stvaranja slike o olupini i njenim gabaritima ronioci vole zaviriti i ući (ako je moguće) u kabine ili tovarne prostore olupine. Treba imati na umu da je penetracija u olupine dozvoljena samo tehničkim roniocima, dok rekreativci imaju certifikat koji podrazumijeva samo obilazak olupine. Ipak, jasno je da u neke, dovoljno osvijetljene olupine sa širokim otvorima i prolazima, mogu ući i rekreativni ronioci. Pri tome treba obratiti pozornost na širinu prostora u koji ulazite te na svjetlost. Naime, ako nemate vlastitu ronilačku svjetiljku, ne ulazite u mračne odaje olupine! Mahanje perajama podignut će talog s dna i potpuno smanjiti vidljivost, često na samo nekoliko centimetara. Takva situacija potencijalno je opasna i stradavanja ronilaca na olupinama najčešće su vezana upravo za takve slučajeve. Osim toga, ako ulazite u mračne prostorije neke olupine i imate ronilačku svjetiljku, poželjno bi bilo privezati Arijadninu nit za ulaz i kretati se držeći ju u ruci kako biste se sigurno mogli vratiti nazad kad se talog podigne i smanji vidljivost. Važno je napomenuti i da ronjenje na olupinama i ulazak u prostorije olupine zahtijeva odličnu kontrolu plovnosti.

Fotografiranje na olupinama

Danas sve više ronilaca koristi podvodne fotoaparate kako bi ovjekovječili svoj boravak pod vodom. Prilikom fotografiranja olupine najbolje bi bilo imati širokokutni objektiv da biste mogli zahvatiti cijelu olupinu u jedan kadar (odozgo ili sa strane). Također, za fotografiranje unutar olupine sigurno ćete trebati dodatnu rasvjetu pa imajte to na umu prije zarona. Želite li napraviti dobre fotografije u olupini, morat ćete se potruditi da prvi stignete na ulaz prostorije koju namjeravate fotografirati jer će nakon nekoliko ronilaca u prostoriji vidljivost drastično opasti.

Povratak na površinu

Prilikom ronjenja na olupinama važno je imati na umu da ćete većinu vremena provesti na maksimalnoj dubini svog zarona (osim kod tehničkog ronjenja na dubokim olupinama kada se najviše vremena provede na povratku na površinu zbog dugih dekompresijskih stanki) i najčešće treba poštovati pravilo “tri trećine”. To znači da jednu trećinu zraka u boci koristite za zaron i obilazak olupine, drugu za povratak na mjesto s kojeg ćete krenuti u izron (najčešće je to mjesto na koje ste se spustili na olupinu), a treću ostavite za nepredviđene situacije, izron i sigurnosne zastanke. Naravno, ovo pravilo treba uskladiti s dubinom i vremenom ronjenja te s vašom potrošnjom zraka. Ako se radi o dubokim olupinama i ponovljenim ronjenjima dekompresijski zastanci će biti duži i to treba uzeti u obzir. Također, treba računati i na morske struje te na moguće valove na površini (olupine su često daleko od obale) i otežano približavanje brodu s kojeg ste zaronili.