Ronioci i podvodni arheolozi vratili su se potopljenim ostacima srednjovjekovnog naselja na dnu jezera Issyk-Kul u Kirgistanu te izvukli ulomke keramike i životinjske kosti.

Dok istraživači nastavljaju slagati povijest zajednice koja se nekoć nalazila na jednom od velikih trgovačkih putova između istoka i zapada, najnoviji podvodni radovi usmjereni su na arheološki kompleks Toru-Aygyr u sjeverozapadnom dijelu golemog planinskog jezera Issyk-Kul okruženog gorjem Tian Shan.

Ovo nalazište nije novo otkriće. Za arheološke ostatke na dnu jezera znalo se generacijama, no sustavno podvodno istraživanje intenziviralo se posljednjih godina. Rusko geografsko društvo najavilo je najnoviju fazu terenskog rada u rujnu 2026. tijekom koje istraživači nastavljaju proučavati srednjovjekovno naselje i promjene krajolika u njegovoj okolici. Tijekom ronjenja članovi ekspedicije iznijeli su s dna jezera životinjske kosti i komade keramike radi daljnje analize.

Iako se nalazi mogu činiti skromnima u usporedbi sa spektakularnim otkrićima brodskih olupina, arheolozima ovi nalazi pružaju važne dokaze o razdoblju nastanjenosti naselja, prehrani njegovih stanovnika te podrijetlu robe koju je zajednica koristila. Keramika bi istraživačima mogla pomoći u preciznijem određivanju kronologije nalazišta te u prepoznavanju tehnika izrade ili veza s drugim regijama. Ostaci životinja mogu pružiti informacije o prehrani i svakodnevnom životu.

Među predmetima prethodno izvučenima iz kompleksa nalazi se i iznimno dobro očuvana dječja noćna posuda, odnosno *tuvaq* – predmet za koji voditelj ekspedicije i arheolog Maksim Menšikov napominje da je i danas poznat u dijelovima Srednje Azije i na Kavkazu.

Grad ispod jezera Issyk-Kul

Toru-Aygyr je znatno složeniji lokalitet od romantične predodžbe o jednom izgubljenom gradu koji se iznenada pojavljuje ispod vode. Istraživanja Instituta za arheologiju Ruske akademije znanosti otkrila su arheološke ostatke rasprostranjene na velikom području južno od suvremenog naselja Toru-Aygyr. Podvodna zona obuhvaća dokaze o postojanju groblja, građevina i znatnog srednjovjekovnog naselja. Ranija su istraživanja zabilježila pravokutne građevine od pečene opeke, kao i druge strukture koje bi mogle predstavljati peći za pečenje keramike ili tradicionalne peći.

Arheološki lokalitet proteže se nekoliko kilometara duž obale, a potopljeni ostaci nalaze se u relativno plitkoj vodi. Istraživanja provedena tijekom sezone 2025. godine pružila su dodatne dokaze o važnosti ovog lokaliteta. Rusko geografsko društvo izvijestilo je o otkriću muslimanske nekropole iz 13. i 14. stoljeća, uz velike keramičke posude i ostatke građevina od pečene opeke. Čini se da je naselje doživjelo procvat u srednjem vijeku kad su putovi kroz ovaj dio Srednje Azije činili dio šire mreže Puta svile koji je povezivao Kinu, Srednju Aziju, Bliski istok i Europu. Istraživači povezuju razdoblje naseljenosti s erom Karahanida, turkijske dinastije koja je vladala prostranim dijelovima Srednje Azije otprilike od 9. do početka 13. stoljeća.

Izvorni naziv ovog naselja ostaje nepoznat, a podvodno istraživanje provode stručnjaci iz Kirgistana i Rusije. Kirgiski istraživač Valerij Kolčenko izjavio je na početku sezone 2026. u lipnju da arheolozi postupno utvrđuju granice lokaliteta. Istraživači su već utvrdili da su naselje i jedno od njegovih grobnih područja nekoć bili razdvojeni rijekom. Širi projekt kombinira tradicionalno arheološko ronjenje s modernim tehnikama snimanja i mjerenja. Prethodne ekspedicije koristile su podvodne dronove, hidroakustičku navigaciju i fotogrametriju kako bi dokumentirale strukture bez njihova nepotrebnog uznemiravanja. Taj je pristup osobito važan na lokalitetu Toru-Aygyr. Istraživači ističu da namjerno nastoje ukloniti što manje materijala s dna jezera, istovremeno prikupljajući dovoljno dokaza za razumijevanje lokaliteta.

Što se dogodilo s naseljem? Kako je točno Toru-Aygyr završio pod vodom, ostaje jedno od glavnih pitanja vezanih uz ovaj projekt. Jezero Issyk-Kul nalazi se u seizmički aktivnom području, a istraživači ispituju je li potres ili s njim povezan geološki događaj pridonio uništenju i potapanju naselja. Jedna od mogućnosti uključuje klizište ili iznenadnu seizmičku katastrofu. Druga je da su tektonske aktivnosti stvorile prirodnu branu koja je uzrokovala porast razine jezera postupno potapajući naselja uz njegovu obalu.

Dosadašnja arheološka istraživanja smještaju znatne dijelove naselja u razdoblje između 10. i 13. stoljeća, dok dokazi upućuju na to da su dijelovi kompleksa naknadno nestali pod vodom jezera. Precizna kronologija još se utvrđuje, zbog čega su najnoviji nalazi keramike i biološkog materijala te rezultati kartiranja od posebne važnosti.

Za ronioce koji rade tek nekoliko metara ispod površine jezera Issyk-Kul to znači istraživanje nečega što je znatno veće od pukog skupa izoliranih ruševina. Pod vodom se nalazi potopljeni kulturni krajolik koji obuhvaća domove, groblja i tragove svakodnevnog života uz jednu od najvažnijih mreža trgovine i kulturne razmjene u srednjovjekovnoj Euroaziji.