Podvodni arheolozi u egipatskoj luci otkrili su masivne blokove drevnog Svjetionika u Aleksandriji teške preko 70 tona.
Ovi blokovi stoljećima su bili skriveni pod morem, ali projekt PHAROS koji koristi napredno 3D skeniranje kako bi stvorio digitalnu rekonstrukciju ovog izgubljenog svjetskog čuda uspio je identificirati jedno od sedam čuda antičkog svijeta.
Stoljećima je Svjetionik u Aleksandriji bio obavijen mitovima, fragmentiranim pričama i ruševinama skrivenim duboko pod morem. Njegova veličanstvenost bila je tek sjena u povijesnim zapisima sve do danas. Novo otkriće ponovno osvjetljava njegovo nasljeđe – međunarodni tim stručnjaka locirao je ogromne arhitektonske blokove koji su pripadali originalnoj strukturi, dijelove koji su više od tisućljeća ležali potopljeni u istočnoj luci Egipta. Ovo otkriće predstavlja jedan od najvažnijih arheoloških napredaka godine i otvara posve novi prozor u helenističku prošlost Mediterana. Svjetionik je bio razoren uzastopnim potresima između 13. i 14. stoljeća pa je gotovo u potpunosti nestao s lica zemlje, ali ispod morske površine ostali su ležati kolosalni elementi: nadvratnici, dovratnici, ploče i blokovi teški više od 70.000 kilograma koji su nekoć činili monumentalni ulaz u toranj. Ovi komadi, izrađeni tehnikama koje su kombinirale egipatsku tradiciju i grčku arhitekturu, danas predstavljaju najčvršći fizički dokaz koji je pronađen u posljednjim desetljećima.
Stručnjaci ističu da pronađeni blokovi odgovaraju opisima antičkih povjesničara, a kombinacija stilova potvrđuje kulturni sinkretizam Ptolomejskog Egipta. Veličina blokova svjedoči o nevjerojatnim inženjerskim sposobnostima tog doba.
Ovo spektakularno otkriće izravno se integrira u PHAROS, zajedničku inicijativu između francuskog Nacionalnog centra za znanstvena istraživanja (CNRS), egipatskog Ministarstva turizma i starina te Zaklade Dassault Systèmes. Cilj je jasan i ambiciozan: stvoriti digitalnog blizanca legendarnog svjetionika precizno rekonstruirajući kako je izgledala najemblematičnija građevina drevne Aleksandrije. Zahvaljujući trodimenzionalnom skeniranju svakog pronađenog fragmenta, istraživači mogu rekreirati detalje za koje se vjerovalo da su zauvijek izgubljeni pa se tako znaju točne proporcije građevine, vrste korištenih materijala, izgled pristupa i ulaza pa čak i dio unutarnjeg dizajna konstrukcije.
