Poljski špiljski ronilac Bartłomiej Pitala oborio je svjetski rekord u najdubljem zaronu u podvodnu špilju zaronivši s rebreatherom na 338 metara dubine.

Poljak je rekord oborio dosegnuvši dubinu od 338 metara u špiljskom sustavu Matka Vrelo u Sjevernoj Makedoniji. Iako postignuće još nije službeno potvrđeno kao Guinnessov svjetski rekord, dubina zabilježena na njegovom ronilačkom računalu nadmašuje prethodni rekord u špiljskom ronjenju od 312 metara koji je 2024. godine postavio francuski ronilac Xavier Méniscus. Također, ovaj je rezultat gotovo šest metara dublji od službenog svjetskog rekorda u dubini zarona u otvorenim vodama (332,35 metara) koji je 2014. godine u Crvenom moru postavio egipatski ronilac Ahmed Gabr.

Ovaj Pitalin zaron također nadmašuje njegov prethodni rekord u špilji Matka Vrelo za 51 metar. Naime, tijekom ranije ekspedicije 2025. godine dosegnuo je dubinu od 287 metara. Rekord je postignut tijekom zajedničke ekspedicije Pitalinog poljskog tima “BAD Exploration Team” i lokalne organizacije za špiljsko ronjenje “Club Vrelo”, a uslijedio je nakon višemjesečnih priprema. Uz pomoć svog pratećeg tima, kolega špiljskih ronilaca Michała Sojke, Bartosza Zdziebela i Tomasza Wciórke, Pitala je izveo četiri pripremna zarona na dubine od 150, 190, 240 i 290 metara. Cilj je bio precizno odrediti raspored dekompresije, postupke za hitne slučajeve i raspored opreme. Postupno sve dublji zaroni također su služili za provjeru Pitaline reakcije na sindrom živčanog sustava uzrokovan visokim tlakom (engl. *High Pressure Nervous Syndrome* – HPNS). Riječ je o stanju koje nastaje uslijed udisanja plinske mješavine s helijem pod visokim tlakom, a može uzrokovati drhtavicu, vrtoglavicu i poremećaje koordinacije. Više od 25 boca s plinom za disanje u nuždi postavljeno je na različitim lokacijama unutar špilje, sve do dubine od 180 metara, a sedam ronilaca za podršku bilo je raspoređeno kako bi pomogli Pitali tijekom njegova dugotrajnog izrona.

Tim iz ronilačkog kluba Vrelo pripremio je podvodno stanište na dubini od osam metara kako bi Pitala mogao odraditi znatan dio svoje dekompresije u toplom okruženju ispunjenom zrakom – za slučaj da mu suho odijelo otkaže ili da naiđe na probleme tijekom dekompresije. Ekspedicija je dobila počasno pokroviteljstvo predsjednice Sjeverne Makedonije, Gordane Siljanovske-Davkove, čija je podrška omogućila angažiranje helikoptera u pripravnosti, medicinskog osoblja i pristup hiperbaričnoj komori u Skoplju.

Rekordni zaron započeo je 16. listopada, nedugo nakon 10 sati ujutro. Pitalu su do točke 350 metara unutar špilje, na dubini od 24 metra, pratili ronioci za podršku. Kao primarni izvor plina za disanje koristio je rebreather (CCR) tipa Liberty na leđima, dok mu je kao rezervni sustav (*bailout*) služio isti tip uređaja, ali montiran bočno (*sidemount*). Na dubini od 140 metara jedan od ronilaca za podršku dostavio mu je još jedan bočno montirani Liberty CCR, kao dodatnu sigurnosnu mjeru u slučaju problema s primarnim i rezervnim uređajem.

Za kretanje kroz glavni kanal špilje Pitala je koristio podvodne skutere (DPV) marke Seacraft Ghost. Do dubine od 212 metara stigao je za manje od pet minuta, a zatim je prešao još 100 metara vodoravno kako bi došao do gotovo okomitog prolaza u kojem je postavio rekord. Dvadeset sekundi kasnije prošao je pokraj kraja vodećeg užeta i koluta koje je ostavio u kanalu tijekom ekspedicije 2025. godine, dok se špilja nastavila strmo spuštati u dubinu. “Trenutak kasnije našao sam se na rubu okomitog ponora koji vodi u veliku dvoranu”, napisao je Pitala u detaljnom izvještaju o ekspediciji objavljenom na Facebooku. “Dok sam se spuštao, morao sam u svega nekoliko sekundi procijeniti koji od tamnih otvora na stijenkama dvorane vodi dalje. Obećavajućim se činio onaj s moje lijeve strane, točno ispod mene. Nekoliko sekundi kasnije prošao sam oznaku od 300 metara. Matka Vrelo tako je postala tek druga podvodna špilja na svijetu koju je ljudski ronilac istražio na dubini većoj od 300 metara! Osjećao sam se vrlo dobro. Nisam osjetio nikakve vizualne ni druge smetnje uzrokovane HPNS-om (sindromom visokog tlaka), a ni gustoća plina nije mi stvarala probleme. No, ponor se nastavljao spuštati. Ispod sebe već sam mogao nazrijeti potpuno crn otvor nekog drugog prolaza. U tom sam se novootkrivenom dijelu nalazio tek petnaestak sekundi, a osjećao sam da u potpunosti vladam situacijom. Odlučio sam krenuti tim putem maksimalno iskorištavajući brzinu svojih dvaju podvodnih skutera (DPV-a) marke Seacraft Ghost. Nekoliko sekundi kasnije bio sam na 315 metara. Matka Vrelo time je postala najdublja podvodna špilja koju je ikada istražio ljudski ronilac – a prolaz se i dalje strmo spuštao. Naši pripremni izračuni bili su takvi da mogu provesti do 45 sekundi istražujući novi dio prije nego što krenem natrag, čime bi ukupno trajanje zarona ostalo unutar onoga što smo smatrali razumnom granicom od oko osam sati. U tom trenutku imao sam na raspolaganju još otprilike 20 sekundi da odem dalje. Sjećam se da sam pomislio: ’Špilja uvijek određuje put. Sada ti pruža priliku koja se možda ukazuje samo jednom u životu. Nikada se nećeš osjećati spremnijim.’ Na dubini od 338 metara odlučio sam da više neću iskušavati granice opreme. Prolaz se i dalje strmo spuštao. Put prema naprijed bio je sasvim jasan. Bio sam najdublji čovjek na Zemlji.”

Nakon što je dosegnuo dubinu veću od one zabilježene u bilo kojem prethodnom ronjenju s autonomnom opremom, Pitalu je čekao znatno duži zadatak – siguran povratak na površinu. Umjesto izravnog uspona do prve planirane dekompresijske postaje na dubini od 150 metara, Pitala je primijenio pristup koji naziva “individualnim” temeljen na proučavanju iskustava drugih istraživača dubokih špilja poput Gigija Casatija i prethodnog rekordera Xaviera Méniscusa te je znatno usporio uspon počevši od dubine od 210 metara. Ta je strategija produljila obvezno dekompresijsko vrijeme za otprilike sat i pol, ali nije imao nikakvih problema s dekompresijom, ni dok je bio u vodi, a ni nakon izlaska na površinu.

Tijekom dugotrajne dekompresije, koja je trajala više od osam sati, pratili su ga ronioci iz potpornog tima. Na kraju, podvodno stanište mu nije bilo potrebno te je iz vode izašao samostalno bez ičije pomoći.

Pitala u svojoj objavi piše kako nije očekivao da će ishod biti toliko značajan. “Kada sam kretao u završni zaron, nitko od nas nije očekivao da će ishod biti ovoliko značajan”, napisao je. “Cilj naše ekspedicije bio je istražiti špilju Matka Vrelo dublje od 300 metara. Već bi i to samo po sebi bilo veliko postignuće. U svojim sam predviđanjima zamišljao da će špilja dosegnuti dno negdje između 305 i 315 metara ili da će završiti velikim odronom stijena koji bi onemogućio daljnje napredovanje. Umjesto toga, nismo samo premašili značajnu dubinsku granicu. Pomaknuli smo okvire onoga što se smatralo dostižnim, kako u pogledu ljudskih sposobnosti, tako i u pogledu opreme. A špilja se i dalje nastavlja u dubinu…” Pitala također napominje da postoji još mnogo priča koje treba ispričati, no njih će sačuvati za svoja izlaganja, između ostalog, na konferenciji Baltictech 2026. i sajmu Dive-Expo u Antwerpenu.