Iskusni ronilac iz Wellingtona preminuo je nakon ronjenja oko Barrettovog grebena kod Eastbournea.
Dva iskusna ronioca krenula su na ronjenje kako bi skupljali školjke kod Barrettovog grebena na Novom Zelandu. Uvjeti su bili tipični za to područje i ništa na površini nije ukazivalo na poteškoće. Nakon otprilike dvadeset minuta pod vodom jedan ronilac (60 godina) izronio je u nevolji i počeo iskašljavati krv. Njegov buddy ga je izvukao na brod i vratili su se na obalu što je brže moguće, ali unatoč neposrednim naporima prolaznika i hitnih službi, nesretni ronilac nije preživio.
Istraga nakon ovog događaja ukazuje na to da se uzrok smrti ne može pripisati jednoj pogrešci ili događaju. Naime, radilo se o kombiniranom i kumulativnom učinku nekoliko čimbenika. Preminuli ronilac bolovao je od kronične hipertenzivne aterosklerotske kardiovaskularne bolesti koja ga je izlagala povećanom riziku pri napornom radu pod vodom. Dok je skupljao školjke, fizički napor rukovanja teškim vrećama za ulov povećao je njegov napor i potrebu za kisikom, što je uzrokovalo brže smanjenje zaliha zraka od očekivanog.
Policijski ronilački stručnjaci pregledali su njegovu opremu i utvrdili nekoliko problema koji su mogli doprinijeti pogoršanju situacije. Njegova boca sa zrakom nije bila atestirana, a drugi stupanj na regulatoru nije ispravno radio. Iako nijedan od ovih problema sam po sebi najvjerojatnije ne bi doveo do katastrofalne nesreće, zajedno su smanjili marginu sigurnosti kako se povećavalo opterećenje. Mrtvozornik je ustanovio da je ronilac brzo izronio kad mu se stanje pogoršalo uslijed velikog napora, ograničenog zraka i postojeće bolesti srca. Upravo je ta eskalirajuća kombinacija navela istražitelje da za ovu nesreću upotrijebe izraz domino efekt.
Tragično stradali bio je iskusan ronilac koji je dobro poznavao lokalne vode, a njegova smrt rezultat je nekoliko upravljivih rizika koji su se istovremeno poklopili. Ova tragedija stoga bi trebala potaknuti ronioce da pažljivo prate svoju zdravstvenu sposobnost, posebno kako stare ili razvijaju zdravstvena stanja koja nisu bila prisutna ranije. Također, opomena je to svim roniocima da je održavanja ronilačke opreme preduvjet za sigurno ronjenje, a prilikom fizičkog rada pod vodom nužno je donošenja konzervativnih odluka koje se tiču sigurnosti ronjenja.
More rijetko oprašta nagomilane propuste, a ovaj incident naglašava koliko je važno da ronioci uzmu u obzir svoju fizičku kondiciju, održavanje opreme i planiranje ronjenja kao međusobno povezan sigurnosni sustav, a ne kao odvojene zadatke.
