Dr. sc. Ivan Drviš, najtrofejniji trener ronjenja na dah na svijetu i dugogodišnji trener hrvatske reprezentacije ronjenja na dah, predavač na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, organizator i voditelj obrazovnog programa za trenere ronjenja na dah i podvodnog ribolova na Sportskom učilištu u Zagrebu te autor i koautor četrdesetak stručnih i tridesetak znanstvenih radova objavljenih u visokoindeksiranim međunarodnim časopisima iz područja fiziologije i kineziologije ronjenja na dah poslao je otvoreno pismo Kamilu Čuljku, bivšem predsjedniku HRS-a koje prenosimo u cijelosti i bez izmjena.
Ivan Drviš
U Zagrebu, 21. travnja 25.
KAMILU ČULJKU – bivšem predsjedniku HRS-a
SVIM ČLANICAMA HRS-a
HRVATSKOM RONILAČKOM SAVEZU
Otvoreno pismo bivšem predsjedniku Hrvatskog ronilačkog saveza, gospodinu Kamilu Čujku
Dragi Kamilo,
Sretan Uskrs tebi i tvojima, sretan Uskrs svima koji ovo čitaju!
Obraćam ti se vođen isključivo željom za dobrobiti cjelokupne ronilačke zajednice u Republici Hrvatskoj.
U ovom otvorenom pismu postavljam ti pitanja na koja, kao dugogodišnji vodeći čovjek hrvatskog ronjenja, imaš dužnost odgovoriti pred svim članovima i dionicima Saveza. Već gotovo dvadeset godina agresivno i putem nedemokratskih metoda namećeš se kao neprikosnoveni vođa svih ronilačkih aktivnosti u zemlji. Budući da ponovno tražiš povjerenje za svoj reizbor, tvoja je obaveza opravdati ga konkretnim rezultatima, odgovornim djelovanjem i jasnom vizijom razvoja hrvatskog ronjenja.
S druge strane, želim jasno ponovno istaknuti da osobno nemam nikakvih ambicija preuzimanja upravljačkih funkcija u Savezu. Moj fokus je isključivo na razvoju natjecateljskog ronjenja na dah i radu sa sportašima. Upravo zbog toga imam i pravo – a kao stručnjak i obavezu – javno i argumentirano iznijeti kritiku tvog dosadašnjeg načina vođenja Saveza. Naime, kvaliteta tvog upravljanja izravno utječe na uspjeh rada mene i mojih kolega trenera, kao i na rezultate sportaša koje predstavljamo.
Ako želiš i dalje biti prva osoba hrvatskog ronjenja, tada to moraš zaslužiti djelima, a ne pukim političkim manevrima. Demokratsko upravljanje Savezom podrazumijeva odgovornost i otvorenost prema pitanjima koja ti postavljaju članovi zajednice – osobito kada se nastojiš po svaku cijenu zadržati na čelnoj funkciji, ne obazirući se na činjenicu da je dvadeset godina na čelu jednog nacionalnog sportskog saveza iznimka u civiliziranom svijetu, a ne pravilo.
U nastavku iznosim konkretne primjedbe i pitanja na koja očekujem javan i argumentiran odgovor:
- Izostanak tvoje tužbe
Već sam te više puta teško optužio – između ostalog i za ozbiljne sumnje u pronevjeru više milijuna kuna na štetu državnog proračuna, Hrvatskog ronilačkog saveza, pa čak i – što je posebno degutantno – na štetu hrvatskih branitelja i ratnih vojnih invalida.
Godinama si, primjerice, izvlačio novac putem fiktivnih ekoloških akcija, poput navodnog uništavanja invazivnih algi. Lažno si prikazivao radove na rekonstrukciji broda koji je, barem formalno, bio namijenjen rehabilitaciji ratnih invalida. Otuđio si kompresor koji je bio predviđen za interventnu postrojbu za krizne situacije. Sustavno si zloupotrebljavao svoju poziciju radi osobne koristi, krivotvorio dokumente i izvješća, lažirao putne naloge, protupravno i nenamjenski trošio novac Saveza, bavio se izbornim inženjeringom, nepotistički pogodovao lojalnim pojedincima na štetu Saveza i svih ronilačkih sportova, protuzakonito i nemoralno si svojim suradnicima dodjeljivao novčane nagrade za izmišljene zasluge, itd.
Neću ovdje ponavljati sve te već poznate optužbe – one su, kao što znaš, već više puta javno iznesene i dokumentirane. Umjesto toga, u ovom pismu želim ukazati na nove činjenice koje potvrđuju kontinuitet tvojeg štetnog djelovanja na račun Saveza.
S obzirom na to da si više puta javno izjavio kako ćeš me tužiti zbog mojih izjava, pitam te – zašto to još uvijek nisi učinio? Umjesto da potražiš pravnu satisfakciju, odlučio si me pokušati ušutkati zloupotrebom institucija Saveza, konkretno Suda časti, putem nestatutarne i netransparentne procedure. U toj farsi nisam imao pravo na obranu, a prije odlučivanja su o meni bile iznesene laži, kojima si nastojao manipulirati članovima tijela koje je odlučivalo o mojoj sudbini.
Za razliku od tebe, ja sam protiv tebe podnio kaznenu prijavu i tužbu za klevetu – a u pripremi je i nova kaznena prijava zbog , tvojeg izvlačenja sredstava iz Saveza i krivotvorenja dokumenata.
Ovim otvorenim pismom ti sada dajem i novi poticaj da me tužiš – ako, kako tvrdiš, iznosim neistine. No nećeš to učiniti. I ti i ja dobro znamo zašto: jer se bojiš suda i bojiš se službenog utvrđivanja istine.
- Nastavak neovlaštenog djelovanja
Nakon isteka tvog mandata 7. studenog 2024. godine, nastavio si se ponašati kao da si još uvijek zakoniti predsjednik Hrvatskog ronilačkog saveza, iako ti je ta ovlast jasno istekla – što je potvrđeno i rješenjem Gradskog ureda za opću upravu u Zagrebu. Pa onda, na temelju koje pravne ili statutarne osnove se i dalje potpisuješ kao predsjednik HRS-a?
Zašto protupravno potpisuješ službene dokumente, ugovore, dopise i akte Saveza, iako više nemaš zakonsku niti statutarno priznatu ovlast za to? Takvo ponašanje predstavlja krivotvorenje službenih isprava – kazneno djelo za koje postoji osobna kaznena odgovornost.
Nadalje, bez ikakve ovlasti angažirao si novo računovodstvo, zapošljavao si osobe, predlagao delegate u međunarodnim tijelima poput CMAS-a, slao dopise u ime Saveza, raspolagao sredstvima Saveza, ulazio u službene prostorije HRS-a bez najave i suglasnosti, koristio službenu e-mail adresu Saveza, te manipulirao službenom dokumentacijom, a vjerujem da i dalje neovlašteno potpisuješ nezakonite putne naloge za svoje potrebe, što sve zajedno predstavlja niz teških kršenja Statuta HRS-a, Zakona o udrugama i kaznenih propisa Republike Hrvatske.
U skladu s člankom 50., stavkom 8. Statuta HRS-a, nakon isteka mandata ti nisi predsjednik Saveza, već samo njegov član, s jedinom mogućom funkcionalnom ulogom – da, ukoliko to želiš, sazoveš novi Sabor. Ništa više. Sve ostalo što si radio i još uvijek radiš predstavlja uzurpaciju ovlasti, grubo kršenje demokratskih načela upravljanja i štetno djelovanje po Savez.
Pitam te stoga javno:
- Po kojem si to osnovu zadržao pristup dokumentaciji, komunikacijskim kanalima i prostorijama Saveza?
- Tko te je za to ovlastio i uz čiju dozvolu si donosio odluke i potpisivao dokumente u ime Saveza nakon isteka mandata?
- Po kojem zakonskom ili statutarno valjanom aktu si imao pravo na bilo kakvo dalje odlučivanje i djelovanje u ime Saveza?
U situaciji kada nisi ovlašten za zastupanje, tvoje daljnje potpisivanje dokumenata i korištenje resursa Saveza je ne samo protupravno, već i izravno kazneno djelo.
Očekujem da o svemu ovome izneseš javan i argumentiran odgovor, jer tvoja eventualna šutnja u ovom slučaju nije izraz dostojanstva, već bježanja od odgovornosti.
- Ponovno sazivanje Sabora HRS-a u Metkoviću – financijska netransparentnost i sumnje u pogodovanje
Kamilo, sazvao si Sabor HRS-a za 10. svibnja 2025. godine u Metkoviću lažno se potpisujući kao predsjednik Saveza, iako ti je mandat istekao. Ostavimo sad po strani pravnu legitimnost tog poteza jer će to biti posao za pravnike koji će zbog toga i ostalog dići tužbu protiv tebe, umjesto toga postavljam ti pitanje: zašto opet Metković? Odluka o održavanju Sabora u Metkoviću je nelogična i nepravedna prema većini članica Saveza. Metković je najskuplja i najkompliciranija opcija za predstavnike klubova iz primjerice Istre, Slavonije i sjeverne Hrvatske, s obzirom na troškove putovanja i izdvojeno vrijeme potrebno za dolazak. Unatoč tome, ti uvijek tvrdiš da je organizacija Sabora u Metkoviću najjeftinija varijanta za Savez te da je to glavni razlog. I u pozivu navodiš dodatni argument: “Za smještaj sudionika Sabora HRS-a u hotelu Narona dogovorena je povoljna cijena.“
Međutim, stvarnost je drugačija. Troškovi putovanja i smještaja za većinu zastupnika klubova su znatno veći nego što bi bili u Zagrebu ili nekom drugom središnjem mjestu. Činjenica je da je zadnji Sabor u Zagrebu koji je organizirao “DPS Zagreb“ koštao HRS nula eura. Nasuprot tome, tvoja tvrdnja o “povoljnoj cijeni” organizacije Sabora u Metkoviću nije potkrijepljena nikakvim konkretnim podacima.
Uvijek na Saborima plasiraš financijska izvješća koja su toliko nejasna i netransparentna da se iz njih ne može iščitati ni elementarni podatak – primjerice, koliko je Savez zapravo platio organizaciju Sabora u Metkoviću. Takvo prikrivanje osnovnih informacija otvara ozbiljna pitanja o tvom načinu upravljanja sredstvima HRS-a.
Normalna, tržišno prihvatljiva cijena za uslugu hotela izvan sezone za jednodnevni događaj poput Sabora – uključujući salu, nekoliko obroka i noćenje – ne bi trebala prelaziti 2.000 do maksimalno 2.500 eura. No, s obzirom da si ti navodno blizak prijatelj s vlasnikom hotela u kojem redovito organiziraš Sabore i poznajući tvoj modus operandi s novcem Saveza, kladio bih se da je ta cijena bila napuhana i barem dva do tri puta viša.
Zato te ovim putem javno pozivam: demantiraj me. Prikaži originalni račun troškova zadnjeg Sabora u Metkoviću za kojeg tvrdiš da je proveden po povoljnoj cijeni – što si po zakonu i tako dužan učiniti. Ako se pokaže da griješim, ja ću ti se pred svima javno ispričati i možda čak prvi put ozbiljno razmotriti tvoju inače potpuno apsurdnu tezu da je Metković optimalno mjesto za održavanje Sabora HRS-a.
Ali, ako to ne učiniš, a znamo da nećeš, tada se tvoja šutnja može shvatiti samo na jedan način – kao potvrda sumnji u manipulaciju troškovima i moguće pogodovanje u poznatom obrascu koji mnogi već prepoznaju.
4. Međunarodni incident s elementima mogućeg obavještajnog djelovanja
Nadalje, molim te da objasniš svoju ulogu u međunarodnom incidentu koji nosi obilježja obavještajnog djelovanja na štetu Republike Hrvatske. Nakon tvojih sastanaka u Beogradu i Grčkoj s Božanom Ostojić, predsjednicom Saveza organizacija podvodnih aktivnosti Republike Srbije (SOPAS), došlo je do ozbiljnih i nedopustivih pritisaka na hrvatske reprezentativce u ronjenju na dah.
Gospođa Ostojić, inače bliska prijateljica predsjednice Vlade Srbije Ane Brnabić, više je puta kontaktirala hrvatske sportaše, prijeteći im i zahtijevajući od njih da slijede tvoje upute te da prekinu svaku sportsku suradnju sa mnom i predsjednikom DPS-a i tajnikom Zagrebačkog ronilačkog saveza Slavenom Čubrićem. Jednom reprezentativcu je izravno zaprijetila suspenzijom od najmanje dvije godine ako nastavi iznositi kritike na tvoj račun. Drugima je, u tvoje ime, nudila visoke dužnosničke pozicije u HRS-u, ako pristanu surađivati s tobom i prestanu te kritizirati. Kada su sportaši odbili takve ponude, uslijedile su prijetnje s njene strane suspenzijom većine njih, hrvatskih reprezentativaca koji su potpisivali prijave protiv tebe.
Nakon tih prijetnji ti si zaista pokrenuo disciplinske postupke protiv devetero najuspješnijih hrvatskih reprezentativaca i trenera u ronilačkim sportovima, neposredno pred svjetsko prvenstvo. Ove suspenzije su poništene samo zahvaljujući intervenciji Hrvatskog olimpijskog odbora i Sportske inspekcije, koji su zaključili da su tvoje odluke bile neutemeljene, protivne Statutu HRS-a i suprotne hrvatskim interesima. U suprotnom, da te oni nisu spriječili da to učiniš ti bi bio eliminirao naše reprezentativce, osvajače zlatnih medalja i svjetskih rekorda sa tog svjetskog prvenstva. Dakle, da si uspio u svojem naumu kojeg si započeo provoditi, Hrvatska bi bila uskračena za te medalje.
Osim toga, gospođa Ostojić je iznijela neistine predsjednici CMAS-a, gospođi Anni Arzhanovoj, tvrdeći da ja želim smijeniti tebe i osobno preuzeti tvoju funkciju predsjednika HRS-a, a potom ugroziti i njenu poziciju u CMAS-u. Istovremeno je u izravnom kontaktu s jednim visokim sportskim dužnosnikom u RH urigirala da institucija koju on predstavlja stane na tvoju stranu bez obzira na to za što te se sve optužuje. Postavlja se pitanje koji je motiv gospođe Božane da se toliko trudi održati te na poziciji predsjednika HRS-a i eliminirati sve tvoje kritičare. Ovakvo ponašanje je nedvosmisleni pokušaj jedne strane države (Republike Srbije) da izravno se miješajući u unutarnje stvari i institucije države Hrvatske, a kako izgleda, u suradnji s tobom, eliminira hrvatske sportaše s glavnih međunarodnih natjecanja, što predstavlja ozbiljan pokušaj udara na hrvatske nacionalne interese.
Kada sam te upitao zašto ideš na svjetsko prvenstvo u Beograd gdje nemaš nikakvu službenu ulogu na Svjetskom prvenstvu, odgovorio si da ideš “politički” nadzirati naše natjecatelje. Možeš li sad objasniti što je to konkretno značilo?
Važno je napomenuti da je prijateljica Božane Ostojić, predsjednica Vlade Srbije, Ana Brnabić, nedavno, u vrijeme studentskih nemira u Srbiji, izjavila da Hrvatska pokušava destabilizirati Srbiju putem organizacijske, logističke, obavještajne i financijske podrške, s ciljem smjene predsjednika Aleksandra Vučića. Ove optužbe dolaze u trenutku kada se iz Srbije, kroz tvoje djelovanje i očitom suradnjom s gospođom Ostojić, vrši pritisak na hrvatske sportaše, što ukazuje na dvostruke standarde i pokušaj destabilizacije hrvatske reprezentacije, jedne od svijetski najuspješnijih i najkonkurentnijih u ronjenju na dah.
Stoga te javno pitam:
- Što si u vezi s navedenim dogovarao s Božanom Ostojić?
- Zašto ona u tvoje ime i tvojem interesu uporno prijeti ili nudi privilegije našim reprezentativcima? Činjenica je da telefonski pozivi iz Srbije u Hrvatsku nisu baš jeftini, za što gosp. Božana ne mari, a iz čega se može zaključiti da je posvećena svom naumu održati te na čelnoj poziciji u HRS-u.
- Jesi li po nalogu iz Beograda suspendirao naše reprezentativce, uključujući i mene?
- Zašto si istovremeno s pritiskom iz Srbije, svjesno iznio neistinu predstavnicima klubova HRS-a tvrdeći da je tvoj protukandidat za predsjednika Saveza, dr. Darko Kovačević, Crnogorac koji uz moju pomoć pokušava progurati u vodstvo Saveza tzv. „jugoslavensku opciju“? Na temelju čega si izgradio takvu manipulativnu tezu, ili ti je ona servirana iz Beograda kao politička strategija kojom se pokušava diskreditirati kandidatura dr. Kovačevića?
Darko Kovačević je Hrvat, i to je lako provjerljiva činjenica, iako u demokratskom i civiliziranom društvu nacionalnost ne bi smjela imati nikakvu ulogu u ocjeni nečije stručnosti, legitimnosti i prava na kandidaturu.
S druge strane, ja sam postao ratni vojni invalid braneći Hrvatsku upravo od takve autoritarne „jugoslavenske opcije“ koju nam sada pokušavaš podmetnuti – a apsurd postaje groteskan kad se prisjetimo da si ti, u trenutku kada me je JNA u ratnim napadačkim akcijama učinila invalidom, bio njen pripadnik. Dakle, tko je ovdje uistinu bio dio tog sustava? Nije li upravo to tvoj pokušaj zamjene teza kojim nastojiš prikriti vlastitu lojalnost opciji za koju nas optužuješ i istovremeno udovoljiti pritiscima i interesima koji dolaze iz Srbije?
Ako već govoriš o domoljublju i interesima hrvatskog sporta, kreni od istine i prestani manipulirati činjenicama kako bi sebi osigurao poziciju moći pod svaku cijenu.
Nedavno si me klevetao tvrdeći da sam i predstavnik obavještajnog podzemlja (zbog čega sam te između ostalog tužio za klevetu). Istina je da sam službeno obnašao dužnost načelnika operative Uprave protuobavještajne službe te stoga znam prepoznati obavještajne aktivnosti. Prema dostupnim informacijama, tvoje djelovanje zahtijeva odgovore ne samo ronilačkoj zajednici, već i nadležnim institucijama Republike Hrvatske koje se bave ovakvom problematikom.
Završno
Na kraju, Kamilo, ne tražim od tebe ništa više nego ono što bi svaki pošten i odgovoran dužnosnik Saveza trebao učiniti – iznijeti istinu pred zajednicom kojoj polaže račune. Šutnja više nije opcija. Došlo je vrijeme da preuzmeš odgovornost za svoje postupke i omogućiš hrvatskom ronjenju da konačno prodiše slobodno i transparentno.
S poštovanjem prema svim poštenim članovima hrvatske ronilačke zajednice,
Dr. sc. Ivan Drviš
