Recenzirana studija objavljena u časopisu Environmental Pollution potvrdila je da morski psi na Bahamima nose tragove lijekova za ljude, uključujući kokain.
Ako zanemarimo buku, ono što se pojavljuje je ozbiljnija i daleko relevantnija priča o zagađenju koje dopire do mjesta koja mnogi ronioci još uvijek smatraju netaknutima. Istraživanje pod nazivom “Droge u raju: kofein, kokain i lijekovi protiv bolova otkriveni u morskim psima s Bahama“ analiziralo je uzorke tkiva 85 morskih pasa oko Eleuthere. Ovo istraživanje potvrdio je da je 28 jedinki nosilo mjerljive razine spojeva ljudskog podrijetla koji uključuju kofein, acetaminofen, diklofenak i kokain. Ta mješavina je važna. Kokain je ono što privlači pažnju, ali nije bio dominantan nalaz. Svakodnevne tvari, one o kojima većina ljudi ne bi dvaput razmislila, pojavljivale su se daleko dosljednije.
Ovdje nema dokaza o “drogiranim“ morskim psima koji se ponašaju nepravilno. Studija ne sugerira promijenjenu agresiju, neobično ponašanje ili bilo što što bi promijenilo način na koji bi ronioci trebali pristupati tim životinjama. Otkrivanje kokaina bilo je ograničeno. Širi obrazac bio je jasna kontaminacija rutinskom ljudskom aktivnošću.
Iako ovo zapravo nije priča o morskim psima na drogama, svima nam ukazuje na to što sve završava u oceanu. Studija ukazuje i na poznate izvore ovih spojeva. Otpadne vode su najvjerojatniji put, posebno u područjima s intenzivnom upotrebom obale. Turizam, plovidba i razvoj obale doprinose tome. Kemikalije prolaze kroz ljude, ulaze u kanalizacijske sustave i na kraju dospijevaju u more, često s ograničenom filtracijom.
No, ono što je upečatljivo nije to što se to događa, već gdje je otkriveno. Naime, Bahami nisu industrijska obala. To je jedno od najprepoznatljivijih ronilačkih odredišta na svijetu, često reklamirano na temelju kvalitete vode i morskog života. Pronalaženje ovih spojeva u vrhunskim predatorima tamo sugerira da je problem daleko rašireniji nego što mnogi pretpostavljaju. Morski psi nalaze se na vrhu hranidbenog lanca. Kada prenose onečišćujuće tvari, rijetko je to izoliran problem. To sugerira da se te tvari već kreću kroz ekosustav od manjih organizama prema gore. Dugoročni učinci se još uvijek proučavaju, ali rana istraživanja u morskoj znanosti već su povezala farmaceutsku izloženost drugih vrsta s promjenama u ponašanju i fiziologiji. To ne znači da će se isti ishodi dogoditi i kod morskih pasa. To znači da je pitanje sada na stolu.
Za ronioce ovo mijenja mnogo toga. More i ocean se često doživljavaju kao mjesto u koje bježimo, nešto odvojeno od svakodnevnog života. Studije poput ove podsjetnik su da je razlika tanja nego što mislimo. Naime, postoji tendencija fokusiranja na vidljive probleme u oceanu. Plastika privlači pažnju jer je očita. Kemijsko onečišćenje ne privlači pažnju jer ga je teško vidjeti, još teže objasniti, a lakše ignorirati. Ali već je tamo, tiho se kreće kroz morske okoliše koji još uvijek izgledaju besprijekorno na površini.
Morski psi nisu naslovnica. Oni su signal, a signal se ne odnosi samo na kokain, radi se o kumulativnom utjecaju ljudske prisutnosti, čak i na mjestima koja se čine daleko od intenzivnog utjecaja ljudskog ponašanja.