Morske cvjetnice imaju iznimnu ekološku vrijednost, a malo tko zna za njih.
Jedine cvjetajuće biljke u moru koje su se s kopna u vodeni svijet “preselile” prije više od 70 milijuna godina su morske cvjetnice. To su morske biljke koje su se prilagodile životu u moru, pripadaju velikoj skupini kritosjemenjača (Angiospermae) te, za razliku od algi, imaju razvijen korijen, stabljiku, list i cvijet – baš poput kopnenih biljaka. Prisutne su u gotovo cijelom svijetu, točnije, u obalnim područjima 159 zemalja i na šest kontinenata, a pokrivaju ukupnu površinu od otprilike 300.000 kilometara kvadratnih i smatraju se jednim od najvrjednijih ekosustava na svijetu.
Tako važne, a tako slabo zaštićene
Morske cvjetnice imaju ključnu ulogu u održavanju zdravlja oceana i mora. One poboljšavaju kemijske uvjete u moru apsorbirajući CO2 i otpuštajući kisik, stabiliziraju morsko dno svojim korijenjem te stvaraju skloništa i mrijestilišta za brojne morske vrste. Njihovi listovi usporavaju struju i omogućuju taloženje čestica, što doprinosi bistrijem moru i manjoj eroziji obale. Ove morske biljke nisu korisne samo za more, već i za kopno! Zbog sve češćih i jačih oluja, njihova uloga u zaštiti obale postaje još važnija zato što upravo morske cvjetnice ublažavaju udare valova i štite priobalne zajednice. Time postaju prirodno rješenje za ublažavanje posljedica klimatskih promjena i razlog više za njihovo očuvanje i obnovu.
Nažalost, od kraja 19. stoljeća izgubljeno je gotovo 30 posto svjetskih površina prekrivenih morskim cvjetnicama. Razlozi tome su razni: od urbanog, industrijskog i poljoprivrednog otjecanja, razvoja obale i jaružanja, do nereguliranog ribolova i slobodnog sidrenja te klimatskih promjena. Prema podacima UN-a livade morskih cvjetnica spadaju među najmanje zaštićene obalne ekosustave. Tek 26 posto livada spada u zaštićena morska područja, što je u usporedbi s 40 posto koraljnih grebena i 43 posto mangrova izuzetno malo.
Iako su napori Sunca usmjereni na onu, za naše krajeve, najznačajniju i najrasprostranjeniju među njima, posidoniju ili oceanski porost (Posidonia oceanica), u Jadranskom moru prisutne su još tri vrste morskih cvjetnica: čvorasta morska resa (Cymodocea nodosa), morska svilina (Zostera marina) i patuljasta svilina (Zostera noltii). U svijetu ih inače ima ukupno 72 vrste!
Posidonija
Posidonija (Posidonia oceanica), poznata i kao oceanski porost, endemska je vrsta Sredozemnog mora i jedna od najvažnijih morskih cvjetnica Jadrana. Ime je dobila po grčkom bogu mora, Posejdonu, a često se naziva i “plućima Jadrana” zbog velike količine kisika koju proizvodi. To je višegodišnja, podvodna biljka s dugačkim, vrpčastim listovima (dugim 30 do 120 centimetara, širokim 1 do 1,5 centimetar) tamnozelene boje koji rastu u gustim snopovima iz podvodnog stabla – rizoma. Rizomi se šire vodoravno ispod sedimenta, ali i okomito te stvaraju guste livade koje mogu trajati tisućama godina. Posidonija se pojavljuje od površine do 40 metara dubine, na pjeskovitom, muljevitom ili miješanom dnu gdje tvori guste i stabilne livade koje ublažavaju djelovanje valova, sprječavaju eroziju obale i pružaju utočište tisućama morskih organizama. Cvjeta rijetko, a njezino razmnožavanje uglavnom je vegetativno. U Jadranu ima važnu ekološku ulogu: pročišćava vodu, pohranjuje ugljik i pridonosi očuvanju bioraznolikosti. Vrlo je osjetljiva na fizička oštećenja poput sidrenja i koćarenja te na zagađenje i rast temperature mora, a njezina prisutnost izravan je pokazatelj čistog i zdravog morskog okoliša. Zbog svoje važnosti posidonija je strogo zaštićena vrsta u mnogim zemljama Mediterana, uključujući i Hrvatsku.
Čvorasta morska resa
Čvorasta morska resa (Cymodocea nodosa) je mediteransko-atlantska morska cvjetnica. Naziv Cymodocea dolazi od imena Nereide, morske nimfe zvane Cymodoce i latinske riječi nodus što znači čvor. Ima razgranato korijenje debljine tek nekoliko milimetara te tanke listove (duge 15 do 40 centimetara te široke tri do četiri milimetra) nazubljenih rubova. Savitljivo i glatko stabalce razvija se paralelno uz morsko dno i često je prekriveno sedimentom. Na stabalcu su karakteristični gusto formirani “čvorovi“ po kojima je i dobila ime. Vrsta se pojavljuje na pjeskovito-muljevitom dnu s organskim ostacima, od površine mora do 10 metara dubine. Ponegdje oblikuje podmorske livade zajedno s vrstom Zostera noltei. Cvjeta između travnja i kolovoza, no to se događa rijetko i puno je češće vegetativno razmnožavanje brzim širenjem vodoravnog rizoma. Raste par metara godišnje u dužinu. Ova biljka otpornija je na hidrodinamičke utjecaje od posidonije. Dosta dobro podnosi određenu količinu organskog opterećenja, zagađenja i redukciju svjetlosti. No ipak više voli čisto more, puno svjetlosti i temperaturu između +10 do +30 stupnjeva Celzija.
Morska svilina
Morska svilina (Zostera marina) naziva se još i morska resa, perje, aliga mala, porost, podvodni jermen. Naziv zostera dolazi od grčke riječi zoster, što znači pojas, remen, vojni opasač te se odnosi na izgled listova. Listovi su joj žarko zelene boje (30 do 100 centimetara duge i tri do devet milimetara široke), uski i trakasti kao i kod Cymodocea nodosa, no krajevi su im zaobljeni i čupavi (nisu nazubljeni). Ova cvjetnica ima puzajuće rizome debele dva do šest milimetara te korjenčiće duge do 20 centimetara i debele tek 0,2 do jednog milimetra s korijenskim dlačicama. Kad sazru plodovi tada se cvjetna stabljika odvaja od matične biljke i slobodno pluta te tako rasprostranjuje zrele plodove. Naseljava i pjeskovito i muljevito dno, pod utjecajem slatke vode, od područja plima/oseka do nekoliko metara dubine. Češća je u Sjevernom Jadranu i Novigradskom i Karinskom moru, dok je u Srednjem i Južnom Jadranu iznimno rijetka. Posebnost ove vrste je što može izdržat kratko vrijeme van vode. Podnosi nešto niže temperature i bočatije vode.
Patuljasta svilina
Patuljasta svilina (Zostera noltei) naziva se još i voga ili malo perje. Listovi su od svijetlo do tamnozelene boje, vrlo su uski (do jednog milimetra), a dužina im je od pet do 30 centimetara. Na vrhovima su srcoliki. Raste u pjeskovito-muljevitom dnu, pod utjecajem slatke vode, od površine do pet metara dubine. Mladi listovi razvijaju se u proljeće, a stari odumiru u jesen te preko zime opstane samo rizom ukopan u sediment. Razmnožava se sjemenkama i vegetativno, s time da je češća pojava vegetativno. Zostera noltii nije otporna na vodene turbulencije (pojačanu hidrodinamiku valova), zamućenja ili zagađenja, stoga naseljava čiste, plitke ,slane (do bočate) vode u mirnim lagunama ili estuarijima rijeka muljevitog dna. Može živjeti i u području plima/oseka, to jest od srednje razine plime do donje razine plime. Ima ulogu kao i ostale morske cvjetnice, naročito u pročišćavanju vode, stabilizaciji supstrata te pružanju utočišta brojnim morskim vrstama.
A di se ti sidriš?
Morske cvjetnice imaju veliku ekološku vrijednost te ih je potrebno zaštiti kako bismo očuvali naše more. Zato ćemo ovog ljeta kampanjom ”A di se ti sidriš?” nastojati pojačano osvještavati lokalne zajednice uz more, ali i njihove posjetitelje jer neznanje je često glavni uzrok neodgovornog ponašanja prema prirodi.
Zahvaljujući sredstvima projekta Interreg Italy-Croatia BIOPRESSADRIA, u sklopu kojega u partnerstvu s Javnom ustanovom More i krš, Javnom ustanovom Nacionalni park Kornati, Javnom ustanovom za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije, općinom Monfalcone (voditelj projekta), SELC, Corila i MPA Porto Cesareo, udruga Sunce razvija strategije i predlaže moguća rješenja usmjerena na smanjenje negativnog utjecaja obalnog i nautičkog turizma na morsku i obalnu bioraznolikost, izradili su informativne letke o posidoniji i uputama za sidrenje. Letke možete preuzeti na njihovoj mrežnoj stranici, a ako radite s nautičarima, potičemo vas da nam pošaljete upit za dostavu materijala na info@sunce-st.org.
