Jedna od najzanimljivijih jadranskih olupina svakako je američki avion B-24 Liberator Le Petite Fleur iz Drugog svjetskog rata koji leži na dnu Neretvanskog kanala.
B-24 Liberator nadimka “Le Petit Fleur” proizveden je 1942. godine u tvornici Ford u Willow Runu, a u Italiju je stigao 7. rujna 1944. godine gdje je raspoređen u 727. eskadrilu 451. bombarderske grupe. Ta skupina bila je specijalizirana za dalekometno strateško bombardiranje nacističkih industrijskih kompleksa u srednjoj i istočnoj Europi.
Bombarder B-24, nadimak “Le Petit Fleur” (serijski broj 42-51874), poletio je 20. studenog 1944. iz baze 15. zračnih snaga u talijanskom Amendolu te napao rafineriju nafte u Blechhammeru u Njemačkoj. Tijekom misije bacili su bombe na metu, ali zrakoplov je teško oštećen protuavionskim topom Flakom kalibra 105 milimetara. Nije se zapalio, ali je počeo gubiti gorivo kroz velike otvore na krilima pa su gubili visinu, a vidjevši da neće stići do baze u Italiji iznad otoka Hvara pilot je naredio da napuste avion skačući s padobranima pa je avion završio u moru u 14:50 sati. Svi članovi posade su iskočili, osim pilota Eddieja Dohertyja i inžinjer leta, narednika Raya Hugheya čiji je padobran bio oštećen od šrapnela. Pilot je odlučio da zajedno slete na more da bi ga spasio, a pri slijetanju je avion puknuo na dva dijela. Njih dvojica su isplivali i doplivali do obale, a avion je potonuo na dno okrenuvši se trbuhom prema gore.
Na Hvaru su partizani pronašli sve članove posade, okupili ih i držali neko vrijeme na otoku dok se nije pokazala prilika da ih otpreme na Vis koji je bio pod kontrolom Britanaca, odakle su ih transportnim avionom C-47 vratili nazad u Italiju. Osim posjekotina i modrica, nitko od posade nije bio ozbiljnije ozlijeđen. Nakon dolaska u Italiju kao nagradu dobili su tjedan dana odmora na otoku Capri na jugu Italije. Nakon toga svi su se vratili i djelovali dalje u misijama do kraja rata.
Ronjenje na olupini “Le Petit Fleur”
Olupina se nalazi između rta Lovište na Pelješcu i Sućurja na otoku Hvaru na dubini od 41 metra tako da je za uron dovoljno imati malo iskustva i naprednu ronilačku kategoriju (Adwance open water diver).
Le Petite Fleur je zaštićeno kulturno dobro, a donedavno ova olupina nije bila dostupna za ronjenje. No na zahtjev Igora Đuričića, predsjednika Ekološko ronilačkog kluba Lanterna, uvrštena je u program obavljanja podvodnih aktivnosti te je ERK Lanterna jedini ovlašteni koncesionar za obavljanje ronilačkih izleta na toj lokaciji.
Sama olupina je jako interesantna ronilačka lokacija, a na njoj i oko nje ima mnogo raznovrsnog morskog života. Avion je na dnu razlomljen u dva dijela koji se nalaze u neposrednoj blizini jedan drugog, položeni su na morskom dnu trbuhom prema gore.
Prednji dio su krila, motori s propelerima, kabinom i dijelom trupa, a repni dio su okomiti stabilizatori i repna kupola s duplim mitraljezom.
Inače, taj američki teški bombarder bio je dužine 20 metara, raspona krila 33 metra i težine 25 tona, s pogonom na četiri motora Whittney & Pratt jačine po 1217 konjskih snaga kojima je razvijao brzinu od 467 kilometara na sat.
Ovi teški bombarderi, uz jednako poznate avione B-17 Flying Fortress, činili su okosnicu američkog bombarderskog zrakoplovstva u Europi.
B-24 LIBERATOR – TEHNIČKI PODACI
Vrsta: teški bombarder
Izgradnja: 1942. godine u tvornici Ford u Willow Runu
Pripadnost: SAD
Dužina: 20 metara
Raspon krila: 33 metra
Težina: 25 tona
Pogon: četiri motora Whittney & Pratt jačine po 1217 konjskih snaga
Maksimalna brzina: 467 km/h
Stradavanje: 20.11.1944. – teško oštećen prisilno sletio na morsku površinu
Više o olupini aviona Le Petite Fleur i ronjenju u okolici Lovišta na Pelješcu pročitajte u 54. broju SCUBAlife magazina.
Stanko Borić je iskusni novinar i urednik web portal www.scubalife.hr, a piše o svim ronilačkim temama, od ronilačke opreme, putovanja, fotografije, povijesti ronjenja, asocijacijama, lokacijama...