Korzika

Korzika je jedan od posljednjih bisera Sredozemlja u skladnoj harmoniji između prirodnih čuda i bogatog kulturnog naslijeđa.

Ovaj otok nalazi se nešto zapadnije od Italije i južno od francuske Azurne obale pa nam je i bliža nego što mislite. Najjednostavnije putovanje iz naših krajeva do Korzike je ono do talijanske luke Livorno koja je od Zagreba udaljena samo 700 kilometara pa se nakon toga ukrcavate na jedan od onih mega trajekata koji vas za četiri do pet sati vožnje prebacuje na Korziku.

Korzika je smještena u srcu Sredozemnog mora, u Tirenskom moru. To je francuski otok (francuski: Corse; korzikanski: Corsica) koji očarava svojom sirovom prirodnom ljepotom, bogatom poviješću te jedinstvenom kulturom.

Iako je otok formalno dio Francuske, Korzikance krasi snažan osjećaj identiteta i kulturne posebnosti, čuvajući jezik, običaje i tradiciju koji su duboko ukorijenjeni u njenom burnom povijesnom razvoju. To se osjeća na svakom koraku i pri svakoj pa i najobičnijoj komunikaciji s otočanima. Stavljanje Korzike i Francuske u istu rečenicu već graniči s bezobraznim ponašanjem, a kamoli pokušaj da se Korzikance nazove Francuzima, to je već blasfemija.  

Otok je idealna destinacija za ljubitelje prirode, planinarenja, povijesti i arhitekture, ali i onih koji traže autentična i nesvakidašnja iskustva. To, naravno, umnogome važi i za nas ronioce.

Odlazak automobilom na otok je odličan izbor već i zbog toga što na Korzici treba posjetiti mnogo toga, a otok je sve, samo ne malen s uzdužnih dvjestotinjak kilometara cesta. Vrlo često se naprosto teško odlučiti za pojedinu rutu i točke od interesa jer ih ima mnogo, od prirodnih ljepota pa do kulturnih znamenitosti.

Planinski masivi i GR20 – raj za planinare

Korzika je pretežno planinski otok s čak dvije trećine površine pod planinskim i brdovitim terenima. Centralni planinski masiv prostire se cijelom dužinom otoka i dom je najpoznatije planinarske staze u Europi – “GR20“.

Ova staza duga preko 180 kilometara proteže se od sjeverozapadnog mjesta Calenzana do jugoistočnog Conca i smatra se jednom od najzahtjevnijih, ali i najljepših pješačkih ruta u Europi.

Na GR20 stazi planinari prelaze impozantne grebene, ledenjačka jezera poput Lac de Nino i Lac de Capitellu, kao i guste borove šume i visoke planinske vrhove, uključujući Monte Cinto (2.706 metara), najviši vrh Korzike. Ova ruta je izazov za fizičku izdržljivost, ali nagrada dolazi u vidu spektakularnih pogleda i potpune povezanosti s prirodom.

Rezervat prirode Scandola

Na zapadnoj obali otoka nalazi se Rezervat prirode Scandola pod zaštitom UNESCO-a. Ovaj rezervat je primjer netaknute mediteranske prirode, kombinacije dramatičnih crvenih litica, vulkanskih formacija i kristalno čistog mora. Do Scandole se može pristupiti isključivo brodom, što dodatno doprinosi njenoj očuvanosti.

Flora i fauna rezervata su bogate i raznovrsne. U ovom području se mogu uočiti rijetke ptice grabljivice poput bjeloglavog supa, kao i morski sisavci poput dupina i sredozemne medvjedice. Scandola je savršeno mjesto za ljubitelje fotografije i prirode, ali i za ronjenje i istraživanje podvodnog svijeta.

Općenito, Korzika ima neke od najljepših plaža u Europi. Na jugu se ističu Palombaggia i Santa Giulia koje su često uvrštavane u svjetske top liste zbog bijelog pijeska i tirkiznog mora. S druge strane, na sjevernoj i zapadnoj obali mogu se pronaći skrivene, manje dostupne plaže kao što su Saleccia i Ostriconi koje oduzimaju dah svojom divljom ljepotom. Ono što je karakteristično za korzikanske plaže jest njihova raznolikost – od pješčanih do kamenitih, od obiteljskih do gotovo pustih. U neposrednoj blizini mnogih plaža nalaze se borove šume, što pruža prirodan hlad i osjećaj potpunog mira.

Nacionalni park Lavezzi

Na krajnjem jugu Korzike, pored mjesta Bonifacio, nalazi se Nacionalni park Lavezzi. Sastoji se od stotinjak otočića i grebena u prolazu Bonifacio koji razdvaja Korziku od Sardinije.

Otočje se nalazi deset kilometara južno od Bonifacija, a upravno je dio Korzike, to jest Francuske. Ovo je radi nepredvidivih i jakih morskih struja i čestih vjetrova jedan od najopasnijih putova za plovidbu u Sredozemnom moru.

Otočje ujedno obilježava najjužniju točku europske Francuske. Lavezzi je i poznata ronilačka destinacija, ali kako i pretpostavljate, potrebna je doza sreće da se poklope uvjeti koji dozvoljavaju obilazak otočja.

S druge strane, gradić Bonifacio je naprosto čaroban pa čak i ako ne uspijete zaroniti, bit ćete oduševljeni boravkom ovdje.  

Ajaccio – rodni grad Napoleona Bonapartea

Od kulturnih znamenitosti Korzike prvo mjesto nesumnjivo zauzima Ajaccio, glavni grad Korzike. Ajaccio (izgovara se pomalo netipično za naš vokabular – “ažaksio“) je također i neodvojivo povezan s imenom Napoleona Bonapartea.

Rodna kuća ovog slavnog vojskovođe pretvorena je u “Maison Bonaparte“, muzej koji prikazuje njegov život i utjecaj na europsku povijest. Osim njega, grad nudi i brojne druge kulturne sadržaje: katedralu Notre-Dame-de-l’Assomption u kojoj je Napoleon kršten, kao i Fesch muzej koji sadrži jednu od najvrjednijih kolekcija talijanske umjetnosti u Francuskoj izvan Louvrea.

Ulice u Ajacciu obogaćene su tradicionalnim tržnicama, šetalištima uz more i restoranima koji nude specijalitete korzikanske kuhinje kao što su pršut (prisuttu), sir (brocciu) te vina iz lokalnih vinograda.

Corte – simbol korzikanskog otpora i identiteta

Corte je povijesno i kulturno srce Korzike, nekadašnja prijestolnica otoka tijekom kratkotrajne neovisnosti pod vodstvom Pasqualea Paolija u 18. stoljeću. Grad je dom Sveučilišta Korzike koji je osnovao upravo Paoli i koji danas igra ključnu ulogu u očuvanju korzikanske kulture i jezika. U samom središtu Cortea nalazi se “citadela na stijeni“ s koje se pruža veličanstven pogled na doline Restonice i Tavignana. U okviru citadele nalazi se i Muzej Korzike koji prikazuje povijest, etnologiju i svakodnevni život Korzikanaca kroz stoljeća.

Bastia – trgovi, crkve i barokna arhitektura

Bastia, drugi po veličini grad otoka i glavni grad sjeverne Korzike odiše baroknom ljepotom. U Bastiu ćete i stići trajektom iz Livorna, ili pak iz Genove ili Nice. Njena stara luka, Vieux Port, okružena je restoranima i barovima, dok se iznad nje uzdiže “citadela Terra Nova“, ogromna utvrda koja je stoljećima bila sjedište i simbol genoveške vlasti nad čitavom Korzikom. Grad se ponosi i nizom crkvi među kojima se izdvaja crkva Svetog Ivana Krstitelja, najveća na Korzici. Bastia je dinamičan grad s bogatim kulturnim životom, uključujući glazbene festivale, kazališta i mnoge lokalne kulturne događaje. Zbog toga u Bastiji gotovo nikad ne znate kako najbolje provesti vrijeme jer je broj događaja koji vam se odvijaju pred očima gotovo nemoguće pratiti.

Ronjenje na Korzici

Kako je Korzika ipak povelik otok, s planiranjem ronjenja treba biti pomalo oprezan, pogotovo ako imate vremensko ograničenje koje je ipak neminovnost.

Sve se naprosto ne može obići jer i po samoj logici velikih brojeva (to jest velikoj dužini korzikanske obale) postaje jasno da se ronjenje i željene destinacije moraju isplanirati unaprijed, a potom i dogovoriti ronjenja u tamošnjim centrima. Zbog svega navedenog naš ronilački obilazak bazirali smo na dvije glavne točke. Prva od njih je gradić Calvi na sjeverozapadu Korzike u čijoj blizini se nalazi jedna od najatraktivnijih olupina na Korzici – ona američkog teškog bombardera B 17 – leteće tvrđave (flying fortress).

Druga destinacija je bio već spomenuti Nacionalni park Lavezzi na samom jugu Korzike s također poznatim atraktivnim lokacijama. Naravno, na odluku o lokacijama utjecala je i želja da posjetimo i “zemaljske“ znamenitosti Korzike, što se spojilo na sretan način jer smo i samim putovanjem od Bastie Preko Calvija pa do Bonifacia na jugu obišli većinu otoka.

B 17 Flying fortress, Calvi

Calvi je fantastičan gradić na sjeverozapadu Korzike koji je čak i bez svoje najpoznatije ronilačke meke izvanredno mjesto i za odmor, ali i za ronjenje. Gradom dominira velika citadela, srednjovjekovno utvrđenje na brdu odmah na zapadnoj obali grada. Igrom slučaja, upravo kod poznate citadele nalazi se olupina američke leteće tvrđave.

Povijest aviona neodoljivo podsjeća na one naše viške “Amerikance“. 1944. godine fašistička Italija je već pripadala povijesti (kapitulacija 1943. godine), a savezničke snage drže južni dio Italije gdje se nalaze i brojne američke zračne snage. “Korzikanski“ bombarder imena “Her did“ pripada 97. bombarderskoj grupi stacioniranoj u zračnoj bazi Amendola na jugu Italije. 14. 2. 1944. sudjeluje u zračnoj kampanji napada na strateški važno željezničko čvorište u Veroni. Tijekom i neposredno nakon bombardiranja “Her did“ biva teže oštećen od strane njemačkih lovaca pa je bilo očigledno da je povratak u Amendolu nemoguć. Od četiri moćna motora dva su bila uništena, a treći je pomalo otkazivao. Korzika je ustvari neobično blizu talijanskom kopnu (bliže nego francuskom) pa je jedina logična odluka pilota bila da pokuša doletjeti do Korzike i aterirati na mali aerodrom u Calviju. Iako je avion doletio do zone Calvija, kapetanu je iz kontrolnog tornja priopćeno da je pista na aerodromu prekratka za prihvat tako velikog aviona. Kapetanu nije preostalo ništa drugo već da izvrši prisilno slijetanje na morsku površinu, što je i učinio neposredno uz obalu na već spomenutoj lokaciji pored tvrđave Calvi. Letjelica je, naravno, ubrzo potonula, a od 10 članova posade (standardnog broja posade za takav avion) misiju je preživjelo njih sedam, dok je troje članova posade poginulo.

Pozicija potonuća aviona nalazi se kojih stotinjak metara od obale i naravno da je najpoznatija ronilačka lokacija u široj okolici, pogotovo zbog dubine dna od samo 28 metara, čime je dostupna gotovo svim kategorijama ronilaca pa nije rijetkost da na njoj zbog atraktivnosti uz pratnju rone i razmjerno neiskusni ronioci.

Dimenzije olupine su dvadesetak metara trupa aviona te raspona krila preko tridesetak metara. Olupina je uglavnom vrlo dobro očuvana: glavna struktura i mnogi dijelovi aviona su i danas na mjestu, dakle trup, krila i motori, no neke strukture su ipak znatno oštećene, i to prvenstveno zbog slijetanja na more.

Tako je prednja kabina potpuno smrskana, elise motora su uništene (a postoje kuloarske priče i da su ih nekada davno otuđili nesavjesni ronioci), a repni dio je nastradao uglavnom zbog propadanja pod morem.

Generalno, ronjenje je fantastično, nadasve jednostavno i pruža vam onaj nezaboravni “x faktor“ doživljaja obilaska tako fascinantnog komadića povijesti sačuvanog u obliku ove olupine.

Naravno, kao i uvijek, posebno je nezaboravan momenat kad se plavetnilo polako pretopi u obrise velike čelične ptice koja leži na pješčanom morskom dnu.

Nacionalni park Lavezzi

Lavezzi je prethodno djelomice opisan u dijelu prirodnih ljepota Korzike. Ukratko, nalazi se na samom jugu u predjelu Bonifacio tjesnaca između Korzike i talijanske Sardinije. Park je zaštićeno morsko područje (marine reserve) od 1982. godine.

U gradiću Bonifacio postoji odličan ronilački centar Bonifacio plongee koji je preporuka za ronjenja unutar parka. Kao i u sličnim morskim rezervatima na Mediteranu, pravila ronjenja su podosta stroga, no s opravdanjem. Ne smije se ništa dodirivati, nema sidrenja, a o izlovu ribe da i ne govorimo. Zbog toga je ronjenje ovdje poseban doživljaj.

Riblji svijet je vidljivo smiren i pitom i gotovo uopće nije uznemiren prisustvom ronilaca. Već sam dosadan, ali ponovit ću po stoti put, ovakvi prizori na Jadranu su nemogući dok i mi konačno jednom ne odlučimo da želimo nešto ostaviti našim potomcima. No opet, to je tema za neki potpuno drugačiji članak. Kirnje, zubaci, barakude i ostale ribe bezbrižno “rone“ zajedno s nama i kao da zajedno uživamo u jedinstvenom doživljaju.

Neke od lokacija valja posebno istaknuti. Prva od njih je Merouville. Ujedno je to i najpoznatija lokacija na Lavezziju. U prijevodu – “kirnjograd“. Radi se o jednoj ovećoj siki, a na svakom koraku nalazi se pokoja kirnja, i to upečatljivih dimenzija i težine dobrano preko desetak kilograma. Gotovo da ih možete dotaknuti, uostalom kao i u sličnim očuvanim područjima na Mediteranu (osim u Hrvatskoj). Do Lavezzija se isplati potegnuti samo radi ove lokacije, iako ih ima još desetak koje su jednako dojmljive.

Nadalje, slijedi nam Lavezzi rock. Ovo je isprepletena serija velikih stijena, blokova granita te mnogih manjih kanjona, pukotina i prolaza kao u nekom ovećem labirintu. Konstantne struje privlače veću količinu ribe od kojih prednjače veliki i čini se potpuno pitomi zubaci, a koji ustvari nisu nimalo uznemireni prisutnošću ronilaca koje svako malo dolaze “provjeriti“.

U blizini se nalazi i Pilone di Lavezzi, lokacija s neobičnim granitnim formacijama u obliku uspravnih stupova koji se izdižu iz dubljeg dna tvoreći tako “šumu“ velikih stijena u kojima je ronjenje također izuzetno atraktivno.

Za kraj treba spomenuti i Tete de cheval (konjska glava), podvodni reljef sa špiljama, pukotinama, jako razvedenim granitnim formacijama te posljedično raznovrsnom florom i faunom.

Više o Napoleonovom otoku i ronjenju oko njega možete pročitati u 56. broju SCUBAlife magazina.