Zahvaljujući svojim iznimno velikim, raskošno obojenim prsnim perajama kokota letača smatraju jednom od najljepših jadranskih riba.
Kokot letač fascinantna je riba jedinstvenog izgleda i ponašanja, a pripada porodici Dactylopteridae (kokoti letači) koja je zajedno s morskim konjićima, šilima, šljukama i trumpetačama svrstana u red Syngnathiformes.
Izgled, građa i veličina
Tijelo mu je izduženo, u presjeku gotovo kvadratno. Glava je krupna, potpuno oklopljena koštanim pločama s velikim, visoko položenim očima i malim ustima. Dominantna značajka su masivne, lepezaste prsne peraje koje su, kada su raširene, znatno veće od samog tijela. Naraste do 50 centimetara dužine i oko 1,8 kilograma težine.
Stanište i rasprostranjenost
Kokot letač je pridnena priobalna vrsta koja preferira pješčana, muljevita i kamenita dna u blizini grebena ili morskih livada na dubinama od tri do 80 metara. Rasprostranjen je uz istočne i zapadne obale Atlantika, u sredozemnom moru (osim Mramornog i Crnog mora), a u Jadranu je rijetka vrsta.
Način života i prehrana
Živi pojedinačno ili u manjim skupinama. Mrijesti se krajem proljeća i početkom ljeta. Trbušne peraje koristi za “hodanje“ po dnu, a prednjim odvojenim dijelom prsnih peraja nalik na prste prekopava dno u potrazi za hranom (rakovi, školjkaši, riba). Kada je u opasnosti raširi prsne peraje kako bi njihovom veličinom i žarkim bojama zastrašio i odvratio predatore. Može doživjeti četiri do pet godina.
Kada je uznemiren ispušta kratke, pulsirajuće zvukove niske frekvencije nalik na “roktanje ili gunđanje“. Proizvodi ih brzim kontrakcijama zvučnih mišića pričvršćenih za plivački mjehur, što dovodi to titranja mjehura koje se prenosi u okolnu vodu kao zvučni valovi. Pretpostavlja se da zvukove koriste u za odvraćanje predatora i međusobnu komunikaciju.
Ugroženost i Zaštita
Prema IUCN-ovoj Crvenoj listi ugroženih vrsta ubraja se u kategoriju najmanje zabrinjavajućih (Least Concern) i nema specifičnih mjera zaštite usmjerenih samo na ovu vrstu.
Marinko Babić zaslužan je za neke od najatraktivnijih materijala o podvodnoj biologiji koje objavljujemo u SCUBAlifeu. Prvu ronilačku kategoriju stekao je još 1979., a kasnije je bio pripadnik specijalnih postrojbi u kojima je ronjenje bilo značajan element obuke i borbene spremnosti. Profesor je kineziologije, a zanimljivo je da roni na dah pa su sve podvodne fotografije iz njegovog opusa nastale upravo ronjenjem na dah.