Svaki tjedan novi ronilački instruktori ponosno završavaju svoj tečaj za instruktore vjerujući da su ušli na globalno tržište karijera punih avanture, putovanja i podučavanja podvodnih aktivnosti.
No, malo tko se zaustavi i postavi očito pitanje: koliko ronilačkih instruktora industriji ronjenja zaista treba? Neugodan odgovor je da industrija treba daleko manje instruktora ronjenja nego što ih sustav za obuku nastavlja proizvoditi. Tako recimo samo PADI kao najveća ronilačka asocijacija na svijetu ima oko128.000 profesionalnih članova i oko 6600 ronilačkih centara i resorta diljem svijeta. Jednostavna matematika kaže da je to u prosjeku 19 PADI ronilačkih profesionalaca po jednom PADI ronilačkom centru. Roniocima je potpuno jasno da je ovaj omjer nerealan. Tipični ronilački centar zapošljava jednog ili dva instruktora ronjenja s punim radnim vremenom, možda i trećeg tijekom glavne sezone i nekoliko “vikend instruktora” s nepunim radnim vremenom. Veća odmarališta s 10 do 20 zaposlenika s punim radnim vremenom su iznimka, a ne pravilo.
Promatrajući i ostale ronilačke asocijacije i brojke koju su dostupne dolazimo do zaključka da je jedva jedan od pet instruktora ronjenja stalno aktivan (zaposlen), a ostali su neaktivni, rade skraćeno ili samo povremeno. Ova neravnoteža (daleko više instruktora od dostupnih radnih mjesta) stvara stalnu prepreku rastu ronilačkog tržišta.
Naime, cilj ronilačkog usavršavanja do instruktora ronjenja najčešće zapravo jest zapošljavanje i stvaranje prihoda (osnovnih ili dodatnih), a predodžba o potrebnom broju instruktora gotovo uvijek je iskrivljena. Ovdje se primjenjuje osnovna ekonomija koja kaže da, kada ponuda nadmašuje potražnju, plaće padaju. Tako ronilački operateri znaju da postoji stalan dotok novokvalificiranih instruktora ronjenja željnih rada bilo gdje za vrlo malu naknadu pa su sukladno tome i plaće niske. Naravno, postoje i dobro plaćeni ronilački instruktori, postoje oni koji su sami pokrenuli svoj ronilački centar ili imaju ronilački safari brod i slično, ali takvi su u manjini. O konkretnim brojkama se ne može govoriti jer plaće (a i troškovi života) variraju ovisno o kojoj državi na svijetu se radi, ali generalno situacija nije blistava za instruktore ronjenja.
Dakle, ako ste na putu da postanete ronilački instruktor, znajte da je sama certifikacija prilično skupa (bez obzira na ronilačku asocijaciju), a povrat uloženog novca prilično dugotrajan i nesiguran. Mit o stilu života instruktora ronjenja s punim radnim vremenom postoji, ali često ga održavaju sezonski ugovori, mnogobrojni prekovremeni radni sati i sekundarni prihodi. Naravno, SCUBAlife svakako nastoji poticati ronioce da se usavršavaju i rone što više – usavršavajte se, postanite instruktor ronjenja, ali imajte na umu da sama strast ne plaća račune!
