Golub ćukan pripada porodici golubovki (Myliobatidae), a od drugih jadranskih golubova razlikujemo ga po desetak poprečnih pruga na leđima i izduženoj njušci sličnoj pačjem kljunu.
Tijelo mu je romboidnog oblika s bičastim repom dvostruko dužim od tijela, leđna strana mu je smeđe-zelena, a trbuh svijetlo siv. Naraste do 2,6 metara duljine (zajedno s repom) i dosegne masu do 83 kilograma. Ima glatku, sluzavu kožu, a glava mu je izdignuta iznad tjelesne ploče koja je za oko trećinu šira nego duža. Usta i pet pari škržnih pukotina smješteni su s donje strane glave.
Razmnožava se ovoviviparno (živorodan je – mladunci izlaze iz jaja još u tijelu majke), a spolno sazriju u dobi od četiri do šest godina. Vrijeme skotnosti traje oko šest mjeseci nakon čega ženke okote svega četiri do šest mladunaca. U Jadranu ženke spolno sazriju pri širini diska od 154 centimetra, a mužjaci pri širini diska od 74,5 do 113,5 centimetara. Okoćeni mladunci imaju širinu diska od 37 do 45 centimetara. Vrijeme razmnožavanja traje od ožujka do kraja listopada.
Kasno spolno sazrijevanje, duga skotnost, mali broj mladunaca i mala gustoća populacije čini ovu vrstu ranjivom te je uvršten u Crvenu knjigu morskih riba Hrvatske gdje je svrstana u DD kategoriju ugroženosti (nedovoljno poznata vrsta). U ustima ima sedam redova ravnih zuba i hrani se bentoskim životinjama kao što su školjkaši, puževi, glavonošci, rakovi, ribe i mnogočetinaši.
Semipelagična je vrsta koja obitava u priobalnim područjima istočnog Atlantika i Sredozemnog mora, a u Jadranu je rijetka vrsta. Nalazimo ga na dubinama od 10 do 150 metara. Kad se smiri na dnu moguće mu je pažljivo prići u neposrednu blizinu potrebnu za snimanje (posebno ako ronimo na dah) pri čemu ne treba zaboraviti kako je prošao nesretni Steve Irwin u kobnom susretu s ražom.
Juvenilni primjerak na slikama snimljen je uz istočnu obalu Istre na dubini od oko 10 metara što potvrđuje mišljenje da je sjeverni Jadran reproduktivno stanište ove vrste u Jadranskom moru.
Napomena
Harpunasto nazubljena bodlja na bazalnom dijelu repa je otrovna i služi za obranu. Otrgnuta bodlja može ponovo izrasti, a umjesto otrgnute često izrastu njih dvije ili više. Ubod izaziva jak osjećaj bola, crvenilo i oteklinu na mjestu uboda. Težina povrede ovisi o dubini uboda i veličini ribe. Zbog nazubljenog oblika bodlje rana je nepravilnog oblika, a kako se otrov nalazi i u ovojnici, otrov je raspoređen cijelom dužinom razderotine.
Prva pomoć se sastoji od čišćenja rane (uklanjane zaostalih komadića bodlji i nečistoće), zaustavljanja krvarenja i dezinfekcije. Ubrzo se javljaju ozbiljni opći simptomi trovanja (vrtoglavica, vrućica, tahikardija, otežano disanje, grčevi mišića, povraćanje, proljev) te treba što prije potražiti liječničku pomoć. Rana teško zarasta, često se javlja gnojenje i nekroza okolnog tkiva. Budući da je otrov termolabilan dobro je što prije, dok se otrov još nije proširio krvotokom, uroniti ozlijeđeni dio tijela u toplu vodu (45 – 50 stupnjeva Celzija). Djelotvornost ovog postupka je dvojbena, ali vrijedi pokušati.
Marinko Babić zaslužan je za neke od najatraktivnijih materijala o podvodnoj biologiji koje objavljujemo u SCUBAlifeu. Prvu ronilačku kategoriju stekao je još 1979., a kasnije je bio pripadnik specijalnih postrojbi u kojima je ronjenje bilo značajan element obuke i borbene spremnosti. Profesor je kineziologije, a zanimljivo je da roni na dah pa su sve podvodne fotografije iz njegovog opusa nastale upravo ronjenjem na dah.
