Davida Simsa sa Sveučilišta u Southamptonu film Ralje potaknuo je da postane znanstvenik i proučava upravo morske pse pa je tako proučavao i učinak ovog prikaza morskih pasa kao serijskih ubojica na ljude i opću populaciju morskih pasa 50 godina nakon premijere filma.

Spielbergov film Ralje premijerno je prikazan u 1975. godine i odmah je dotaknuo iskonski ljudski strah od toga da ga lovi ogroman, lukav grabežljivac. Radnja filma smještena je na izmišljenom otoku uz obalu Nove Engleske, a film prikazuje epsku bitku između trojice muškaraca na brodu i ogromne velike bijele psine. Ralje su bile izuzetno popularne zaradivši rekordnih 100 milijuna američkih dolara u prvih 59 dana.

Mlad i već lud za morskim psima Sims je napustio film želeći saznati više o njihovom ponašanju i ekologiji. Ali filmovi utječu na ljude na različite načine, a film je od tada izazvao ono što društveni znanstvenici nazivaju “efektom Ralja”. Tako postoji tvrdnja da su morski psi postali široko demonizirani zbog toga što ih je film prikazao kao nemilosrdne ubojice opsjednute napadanjem ljudi. Ta demonizacija morskih pasa korijene vuče iz Spielbergovih kadrova pogleda na peraje morskog psa koje se probijaju kroz vodu, uz zlokobnu i nezaboravnu glazbu filma, što pojačava osjećaje straha kod ljudi. Tako su na nas utjecale Ralje. Ali 50 godina kasnije, kako su se populacije morskih pasa razvijale?

I Spielberg i Peter Benchley, autor i suradnik na scenariju za Ralje, žalili su zbog utjecaja filma na javnu percepciju morskih pasa. Doista, Benchley je postao zagovornik očuvanja morskih pasa koji je uživao u suradnji sa znanstvenicima. U godinama nakon izlaska filma sve veći broj morskih pasa (uključujući i filmsku veliku bijelu psinu) navodno je ubijen na turnirima u lovu na morske pse koji su postali popularni. Morski psi rastu sporo, dugo im treba da dosegnu spolnu zrelost i imaju relativno malo potomstva. Zbog toga su mnoge vrste ranjive na prekomjerni ribolov. Ribolov na ovoj razini prebrzo uklanja previše morskih pasa iz populacije tako da ih preostali morski psi ne mogu dovoljno brzo zamijeniti pa populacija opada. Zabilježeni pad može biti relativno velik, ako je početna veličina populacije već mala kao kod glavnih predatora poput velike bijele psine.

Nekoliko izvora podataka ukazuje na značajan pad brojnosti velikih bijelih u razdoblju od 1970-ih i 1980-ih . No, jedan konkretan izvor sugerira da su populacije velikih bijelih morskih pasa počele opadati od sredine 1950-ih, dakle 20 godina prije filma Ralje. Dodatni čimbenici, poput komercijalnog prekomjernog izlova, očito su bili prisutni, a utjecaj filma vjerojatno je pogoršao već postojeći pad broja velikih bijelih morskih pasa.

Globalno, konzervatori su veliku bijelu morsku psinu ocijenili kao ranjivu, s trendom smanjenja populacije. Srećom, postoje znakovi oporavka. Nacionalne mjere zaštite morskih pasa provedene su 1990-ih tamo gdje su te životinje prije bile brojne, poput SAD-a, Južne Afrike i Australije, a svjetska zaštita uslijedila je nekoliko godina kasnije. Od 1990-ih je došlo do očitog povećanja brojnosti uz istočnu obalu SAD-a (kada su populacije tako male, a podaci tako rijetki, kratkoročno povećanje možda neće biti trajni trend). No, ova je vrsta je i dalje ranjiva na slučajni ulov, stoga se mjere zaštite moraju održavati i provoditi kako bi se održao bilo kakav oporavak.

Učinak filma Ralje nije bio ograničen samo na velike bijele morske pse. Mnogi drugi veliki morski psi uhvaćeni su i ubijeni na turnirima u lovu na morske pse koji su postali češći nakon filma. Nažalost, ubijanje se nastavlja na preostalim turnirima i danas. No tijekom posljednjih nekoliko desetljeća glavni uzrok smanjenja broja morskih pasa u svijetu, posebno na otvorenom oceanu daleko od obale, bilo je širenje komercijalnog ribolova industrijskih razmjera usmjerenog na morske pse zbog njihovih peraja i mesa. Procijenjeno je da su 2024. godine ribarski brodovi ubili oko 100 milijuna morskih pasa godišnje pa je gotovo trećina vrsta morskih pasa sada ugrožena.