Belocrkvanska jezera nalaze se u južnom dijelu Banata, u Vojvodini, stotinjak kilometara istočno od Beograda, a nastala su iskapanjem pijeska i šljunka. Zbog toga im je dno prepuno sprudova i uglavnom su vrlo dobre vidljivosti pa je prava poslastica za sve koji se bave podvodnom fotografijom.

U radijusu od dva kilometra postoji sedam jezera pa se do svakoga može stići za par minuta. Ujedno su jednostavno dostupna automobilom. Time je ovo područje vrlo zanimljivo jer u vrlo kratkom vremenu možete promijeniti nekoliko destinacija i provjeriti svoje fotografske vještine na svakom od obližnjih jezera. A od njih treba izdvojiti tri koja su najzanimljivija za podvodnu fotografiju jer zbog svojih prirodnih izvora pružaju najbolje uvjete. To su poimence Vračevgajsko, zatim Šaransko te jezero Šljunkara.

Na jezerima se roni sve češće pa su i zmije već navikle na ronioce / Foto by Jovan Petrovski

Vračevgajsko jezero je vjerojatno najprimamljivije za podvodnu fotografiju. Maksimalna dubina je pet metara, širine je oko 100 metara i dužine oko kilometra. Ovo je i najčistije i najbistrije jezero jer se na njemu nalazi vodovodna stanica koja konstantno crpi vodu iz jezera pa iz jezerskih izvora nadolazi svježa i čista voda. No, ujedno je zbog navedenog i najhladnije, ali i obiluje svim vrstama riba.

Slatkovodni rak je uobičajen u Belocrkvanskim jezerima / Foto by Jovan Petrovski

Šaransko jezero je nešto dublje, do desetak metara, širine oko 200 i dužine oko 600 metara. Ovo jezero ima specifično dno jer se sredinom proteže kanal dubine do 10 metara gdje možete naći somove koji obitavaju na kosini kanala. U ovom jezeru također možete naći i ostale vrste riba.

Klenovi inače baš i ne vole “pozirati” podvodnim fotografima / Foto by Jovan Petrovski

Treće jezero je Šljunkara, dubine također do 10 metara, širine oko 300 i dužine oko 500 metara. Ovo jezero ima vrlo interesantnu konfiguraciju dna jer su česte nagle promjene dubine. Nakon zarona na tri do četiri metra, za koju minutu ste već na sedam do devet metara, da biste se odmah zatim penjali na sprud na dubini od dva metra. Inače, ovo je jezero pored svih vrsta riba jedinstveno po jezerskoj meduzici, rjeđoj slatkovodnoj vrsti koje ima u velikom broju.

Štuke su uglavnom vrlo radoznale / Foto by Jovan Petrovski

Na sprudovima svih jezera možete naići na mnoge sićušne organizme zanimljive za makro fotografiju. Valja spomenuti da u Belocrkvanskim jezerima od ribljih vrsta žive štuke, somovi, bulje (bandari), karašice-sunčice, zatim smuđ, tolstolobik, amur, dunavska ruža te šnajderi i kederi. U jezerima se mogu naći čak i slatkovodne kornjače, meduzice te dosta primjeraka domaćih vrsta zmija, banatske bjelouške i banatske ribarice. Obje vrste su neotrovne, a ribarica je vrlo zanimljiva za fotografiranje.

Više o ronjenju u ovim jezerima uz mnoštvo nevjerojatnih fotografija potražite u četrnaestom broju SCUBAlife magazina (prosinac 2013.).