Većina ljudi će najpoznatijom olupinom na svijetu imenovati Titanik, ali ronioci će bez razmišljanja tu titulu dodijeliti olupini broda SS (steam ship) Thistlegorm.

Na njoj se danas roni vrlo često, čak i stotine ronilaca dnevno, što je rijetko zabilježeno igdje drugdje u svijetu. Razloga za to ima mnogo, počev od dobro dokumentiranih podataka o izgradnji, rutama i potonuću broda pa nadalje zbog zanimljivih činjenica vezanih za otkriće podrtine te na kraju i zbog velike vizualne atraktivnosti olupine i relativno sigurnog ronjenja koje je dostupno gotovo svim kategorijama ronilaca, osim baš najvećih početnika.

Iako se nalazi debelo van svih plovnih ruta ronilačkih brodova koji vas prevoze na uobičajene egipatske ronilačke lokacije, ipak se gotovo svakodnevno organiziraju i rute namijenjene ronjenju isključivo na Thistlegormu. Bilo da se nalazite u Sharm el Sheikhu na Sinaju, Hurghadi na afričkoj obali Egipta, ili na kakvom ronilačkom krstarenju, u svim slučajevima ćete biti u prilici zaroniti i na ovoj neponovljivoj olupini.

Povijest Thistlegorma

Thistlegorm je izgrađen 1940. godine u Velikoj Britaniji u brodogradilištu “Joseph Thompson & Sons” u Sunderlandu za naručitelja Albyn Line kompaniju. Zaplovio je krajem travnja iste godine, a bio je pogonjen trocilindričnim parnim strojem trostruke ekspanzije koji mu je omogućavao razvijanje oko 1700 konjskih snaga te krajnje putne brzine od 11 čvorova. Bio je u privatnom vlasništvu spomenute kompanije, ali je financiran i od države pa je odmah služio i unutar sastava naoružanih brodova Kraljevske trgovačke mornarice kao teretni brod. Bio je naoružan protuavionskim topom od 120 milimetara te teškim mitraljezima ugrađenim na palubi neposredno nakon izgradnje. Dužina je iznosila 128 metara, a imao je i impozantnih 18 metara visine. Thistlegorm je odmah po izgradnji stavljen u službu Krune pa je tijekom 1940. i 1941. godine već odrađivao trgovačke rute prema Sjevernoj Americi i Argentini. Svoje četvrto i posljednje putovanje Thistlegorm je započeo iz Glasgowa u Škotskoj s ciljem dopreme vojne opreme za britanske trupe u Egiptu, to jest u Aleksandriji. Kako je rat bio u punom tijeku, ruta Thistlegorma nije išla Mediteranom, već oko cijele Afrike, preko Cape Towna gdje se Thistlegorm zadržava nekoliko dana prije odlaska prema Crvenom moru i Sueskom kanalu. Na područje oko Sinaja, nekoliko stotina milja prije krajnjeg odredišta u Aleksandriji, Thistlegorm stiže u rujnu 1941. godine gdje se sidri na neodređeno vrijeme radi borbi oko Sueskog kanala. Teret Thistlegorma, iako uobičajen za ratno vrijeme, nama roniocima je iz poznatih razloga vrlo zanimljiv. U utrobi broda nalazili su se Bedford vojni kamioni, Norton i BSA vojni motocikli, Lee Enfield MK III puške i municija, topovske granate, Wellington vojne čizme, radijska oprema, dijelovi za ratne avione, a također i dvije Steiner parne lokomotive namijenjene egipatskoj željeznici.

Početkom listopada 1941. godine područje sjeverne Afrike bilo je u smislu ratnih operacija vrlo aktivno te su bila česta i nadlijetanja njemačkih ratnih aviona, u to doba stacioniranih na okupiranoj Kreti u Mediteranu. Tako su područje oko Sueskog kanala redovno nadlijetali njemački HE-111 Heinkel bombarderi u potrazi za britanskim ratnim i opskrbnim brodovljem. Spazili su slabo naoružanog Thistlegorma na sidrištu te ga relativno lako potopili bombaškim napadom. Pouzdano se zna da su barem dvije bombe pale na palubu prema zadnjoj trećini broda i Thistlegormova sudbina nakon masivnih eksplozija bila je zapečaćena 6. listopada 1941. kada je potonuo uz požar i desetak poginulih članova posade.

Otkriće Thistlegorma

Ranih pedesetih godina dvadesetog stoljeća legendarni Jacques Cousteau otkriva točnu lokaciju Thistlegorma na jednom od svojih ranijih putovanja prema Sudanu. Na olupini provodi i istraživanja te vadi jedan od motocikala, brodski sef i zvono. Ova otkrića su čak i zorno potkrijepljena u njegovoj kasnije izdanoj knjizi “Živo more”. Nakon Cousteauovog otkrića olupina ponovno pada u zaborav jer tada nije bilo niti pretjeranih razloga za daljnji interes cjelokupne javnosti prema ovoj olupini koja će tek kasnije postati “legendarna”, pogotovo u ronilačkoj populaciji.

Ponovno otkriće i zanimanje svjetske javnosti za olupinu desilo se i spletom političkih okolnosti. Krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća današnja “perjanica” egipatskog turizma, Sharm el Sheikh je, kao i cijeli Sinaj, bio pod izraelskom okupacijom. Koliko god to Egipćani danas ne žele priznati, ustvari su začetnici ronilačkog turizma u Crvenom moru bili Izraelci koji su za vrijeme okupacije poduzimali i manja i veća istraživanja ronilačkih pozicija u sjevernom Crvenom moru, isključivo radi potreba rekreacije i razonode što se gotovo pa poklapa i s ekspanzijom ronilačkog turizma u svjetskim razmjerima. Dakle, prve organizirane turističke ronilačke ture poduzimane su iz Sharm el Sheikha od strane izraelskih ronilačkih centara. Nakon što je ćud politike ponovno promiješala karte, a Sinaj ponovno potpao pod egipatsku kontrolu, u Sharm el Sheikhu se ronilački turizam samo nastavio, ali ovaj put u organizaciji egipatskih centara. Tako od devedesetih godina imamo više – manje konstantan porast broja ronilačkih tura, ne samo iz Sharma.

Zaron na najpoznatiju olupinu svijeta

Iako je lokacija olupine Thistlegorma na ne baš “zgodnom” mjestu pa do nje nije nimalo jednostavno doći, ipak je popularnost učinila svoje tako da su danas dosta česte i uobičajene dnevne ture brodovima i iz Sharm el Sheikha i čak malo udaljenije Hurghade pa i ostalih mjesta na egipatskoj obali.

Lokacija olupine nalazi se na otvorenom moru u središnjem dijelu tjesnaca Gobal koji dijeli Sinaj od afričke obale Egipta te otprilike nešto sjeverozapadnije od same južne točke Sinaja, Nacionalnog parka Ras Mohammad. Zbog toga se do olupine iz Sharm el Sheikha prosječno stiže za dva i pol sata vožnje brodom, a iz Hurghade za tri i pol sata. Povoljna okolnost je ipak ta što se olupina nalazi na relativno maloj dubini pa je maksimalna dubina olupine na tridesetak metara. No, mnogi interesantni dijelovi su na više nego prihvatljivih dvadesetak pa je time Thistlegorm dostupan čak i onima koji tek započinju svoju ronilačku avanturu, uz uvjet da imaju barem malo iskustva. Osim udaljenosti, ono što je nepovoljno su česte morske struje srednjeg do jakog intenziteta pa je potreban nužan oprez. Brojni su i ronilački brodovi koji dovoze ronioce na ovu olupinu što nekada može dovesti do prave “prometne gužve” na olupini. Nažalost, olupinu sustavno nagriza i more, rđa (u dijelovima gdje se formiraju mjehuri zraka iz vaših boca!), ali i konstantno vezivanje brodova za olupinu što svakodnevno izaziva mikronaprezanja same njene strukture i konstrukcije. Zbog toga je moguće da će u sljedećim desetljećima doći i do znatnijih oštećenja čime Thistlegorm više neće biti ono što je nekada bio.

Teško uopće odrediti mjesto na kojem ćete se naći u prvom kontaktu s Thistlegormom jer to izravno ovisi o tome gdje će se vaš ronilački brod uspjeti zaustaviti i “dozvoliti” ronjenje s obzirom na uvijek moguću gužvu oko olupine. Pretpostavimo da ćete se svojim silaznim konopcem najprije spustiti do najplićih dijelova olupine, a to su oni na pramcu. Zaronili ste na 15 metara.

Na pramčanoj platformi nalaze se veliki i lako prepoznatljivi vinčevi sidara te ogromne bitve. Desno sidro je položeno na dnu, ali dvjestotinjak metara dalje od olupine. Nakon pramčane platforme lagano se spuštate na glavnu palubu s dva velika tovarna otvora. U prvom tovarnom prostoru nalazi se nekoliko motocikala, nešto električne opreme, kamioni, avionski motori, Enfield puške i električni generatori. Na palubi pored samih otvora zapazit ćete povelike rezervoare za vodu. Između prvog i drugog tovarnog grotla nalazi se slomljeni jarbol te dijelovi dizalica, a u drugom tovarnom prostoru nalaze se Norton motocikli, neki čak i s prikolicama, Bedford kamioni, Morris džip vozila, avionski dijelovi, gume za kamione i motocikle, vojničke čizme Wellington, puške, granate i ostali vojni materijal.

Iako su većinom tovarni prostori lako dostupni i otvoreni, ipak postoje dijelovi olupine u kojima je ronjenje zabranjeno, pogotovo na donjim etažama gdje se lako možete izgubiti u mrklom mraku. Zato pozorno obratite pažnju na briefing koji će vam dati smjernice za kretanje po olupini. Odmah nakon drugog tovarnog grotla, otprilike u sredini olupine, nalazi se vrlo veliki komandni most, ali također i pomoćne prostorije poput kapetanovih soba i kupaonica te sličnih dijelova nadgrađa. Ovdje se vrlo zanimljivo zadržati neko vrijeme jer ronite kroz zanimljive strukture, kao u omanjem labirintu. Ne možete se izgubiti budući da su gotovo svi prostori vrlo dobro osvijetljeni i prohodni. Kapetanska kupaonica je vrlo lako prepoznatljiva po još cijeloj povelikoj kadi.

Prelaskom na stražnju stranu olupine dolazite do trećeg tovarnog prostora koji je gotovo prazan, a sadržavao je ugljen neophodan za pogon parnog stroja. I tada se već jasno ukazuje dio olupine koji gotovo da ni ne postoji jer se radi o hrpi zgužvanog metala koja nedvojbeno ukazuje na mjesto pada bombi s njemačkih bombardera koje su uništile brod. Više od dvadesetak metara oplate broda gotovo u potpunosti nedostaje, što samo dokazuje silinu eksplozija koje su tada uslijedile. No, na sreću to ne znači da je ovo nezanimljivi dio olupine, čak naprotiv.

Sada ste već na 25 metara dubine i ustvari se nalazite na mjestu danas nepostojećeg četvrtog tovarnog prostora. Ovdje se nalaze nabacane gomile municije, zatim topovskih granata te bombi, ali također i dva britanska Bren carrier MK 2 lagana gusjeničara. Jedan je okrenut naopačke, a drugi se nalazi na boku. Promatrajući ih dosegli ste gotovo do pješčanog dna koje se nalazi na 30 metara. Sada je možda vrijeme i da s malo odvojite od olupine jer se na svakoj strani nalazi po jedna impozantna Stanier 8F lokomotiva koje zaista bizarno djeluju pod vodom.

Nije sigurno, ali vrlo vjerojatno su obje lokomotive stajale na palubi pa su odbačene od olupine zbog eksplozija bombi koje su pogodile brod. Svakako otiđite pogledati obje, jer ako ih ne vidite, kao da niste ni bili na Thistlegormu.

Nakon toga se ponovno vratite prema samoj krmi broda koja je uslijed eksplozija gotovo odvojena od ostatka olupine. Na krmenoj platformi najatraktivnije je naoružanje pa se tako lako prepoznaju 120 milimetarski protuavionski top te još jedan nešto manji puškomitraljez koji su vrlo privlačni motivi za podvodne fotografe. Na samom dnu također su zanimljivi ogromno kormilo i četverokraka elisa djelomično ukopani u pijesak.

Možete se ponovno vraćati u smjeru prema pramcu pa se ovaj put odlučite za laganu “penetraciju” prema prednjem tovarnom prostoru, i to ispod kapetanskog mosta. Kako se radi o poprilično velikoj olupini s mnogo detalja od kojih smo nabrojali samo važniji dio, naprosto se nameće potreba da se na olupini roni barem dva puta kako bi se mogla odroniti u cijelosti. Na sreću, rijetke su situacije u kojima se ovdje roni samo jednom, tako da svi ronioci uvijek imaju priliku za cjelokupno istraživanje, a na Thistlegormu se nerijetko izvode i noćna ronjenja, ali uglavnom ako se nalazite na ronilačkom krstarenju.

Više o najpoznatijoj olupini na svijetu pročitajte u petnaestom broju SCUBAlife magazina.