U Sjevernoj Makedoniji, kako se danas službeno imenuje, nalazi se nekoliko istinskih dragulja prirodne i kulturne svjetske baštine, a jedan od njih je i Ohridsko jezero. Makedonija (danas Sjeverna Makedonija) se diči s tri svjetski poznata jezera: Ohridskim, Prespanskim i Dojranskim.

Većini ronilaca vjerojatno je nepoznata činjenica da se na Ohridskom jezeru nalazi jedna posebna ronilačka lokacija, a vjerojatno niste ni znali da u Ohridu postoji i ronilački centar “Amfora” vlasnika najpoznatijeg makedonskog ronioca – Milutina Sekuloskog Miće, SSI Instructora trainera.

Osim što je Ohrid kao grad sam po sebi jedan od najljepših u ovom dijelu Europe (barem u balkanskim okvirima) gdje svakako treba vidjeti barem crkvu Svete Sofije i crkvu Sveti Jovan Kaneo, kod Miće imate priliku zaroniti na jedinstvenom ronilačko – arheološkom lokalitetu kakav je rijedak i u svjetskim okvirima.

Ohridsko jezero i grad Ohrid

Ohridsko jezero nalazi se na jugozapadu Sjeverne Makedonije, na samoj granici s Albanijom pa se jedan dio jezera nalazi i u Albaniji. Jezero počinje tamo gdje vode Prespanskog jezera, kod manastira Svetog Nauma, nevidljivim kanalima silaze u ravnicu i obuhvaćaju površinu od gotovo 350 četvornih metara. Na obalama jezera nalaze se gradovi Ohrid i Struga u Makedoniji te Podgradec u Albaniji.

Obale Ohridskog jezera su bile naseljene od prapovijesti. Najstarije arheološke naseobine datiraju iz neolitika, iz oko 6000 prije Krista. Samo na makedonskom dijelu je otkriveno više od 170 arheoloških lokaliteta. Zbog izuzetnih prirodnih i kulturnih odlika 1980. godine Ohridsko jezero i grad Ohrid proglašeni su za svjetsku baštinu i pod zaštitom su UNESCO-a. Godine 2019. zaštićeno područje je prošireno i na sjeverozapadno, albansko područje Ohridskog jezera uključujući mali poluotok Lin i pojas zemlje duž obale koja povezuje poluotok s makedonskom granicom. Poluotok je mjesto s ostacima ranokršćanske crkve osnovane sredinom šestog stoljeća.

U plitkim vodama uz obalu jezera tri mjesta svjedoče o prisutnosti prapovijesnih naselja. Također, kao vrhunski prirodni fenomen jezero pruža utočište brojnim endemskim vrstama slatkovodne faune i flore iz razdoblja tercijara. Svjetska važnost jezera je potvrđena i 2010. godine kada su NASA i Međunarodna astronomska unija jedno od jezera na Saturnovom mjesecu Titanu nazvali “Ohridsko jezero”.

Jezero pokriva površinu od 358,2 kilometara kvadratnih, dugo je 30,8 kilometara, а najveća širina mu je 14,8 kilometara. Ukupna dužina njegove obale je 87,5 kilometara. Najveća dubina jezera je 289 metara. Jezero se nalazi u dubokoj i zatvorenoj kotlini koja je s istoka  zatvorena planinom Galičicom (1945 metara), a sa zapada Jablanicom (2257 metara). Nalazi se na nadmorskoj visini od 695 metara. Sliv Ohridskoj jezera ima 40 rijeka od kojih 23 na albanskoj i 17 na makedonskoj strani. Jezero se odlikuje jedinstvenim ekosustavom, bogatim endemskim i rijetkim biljnim i životinjskim vrstama. Posebnost jezera nastala je uslijed geografske izolacije i velike geološke starosti. Naime, jezero je nastalo prije ledenog doba i u vodama je sačuvano oko 200 endemskih biljnih i životinjskih vrsta (17 vrsta riba). Neke od tih vrsta stare su do 30 milijuna godina i odavno su izumrle u ostalim dijelovima svijeta kao što su: ohridska pastrva (Salmo letnica), ohridska sferna spužva (Ochridospongia rotunda) i neke alge kremenjašice (Bacillariophyceae) i zelene alge (Charophyta) te plošnjaci virnjaci (Turbellaria). Također i sliv Ohridskog Jezera odlikuje bogata bioraznolikost s nekoliko biljnih vrsta endemičnih za Balkanski poluotok.

Grad Ohrid prostire se na Ohridskom polju, a njegova povijesna jezgra nalazi se na osamljenoj vapnenačkoj hridi visokoj 792 metara koja poput rta ulazi u Ohridsko jezero. Zbog takvog položaja grada na hridi (“vo hrid”, “o riđ”, “o hrid”) došlo je do slavenskog imena Ohrid. Narod ga najčešće zove Orid. Ohrid se u povijesnim zapisima spominje još u trećem stoljeću prije Krista, a krajem devetog stoljeća Ohrid je postao središte širenja kršćanstva među Slavenima na čemu su tada rad započeli učenici Ćirila i Metoda: Sveti Naum, prvi slavenski monah i Sveti Kliment, prvi slavenski episkop. Ohrid je u desetom stoljeću bio i prijestolnica cara Samuila. Samuilova tvrđava carskog prijestolnog grada Ohrida održala se i do danas na visokoj hridi iznad jezera gdje je i najstariji dio grada s najvažnijim crkvenim građevinama. Grad Ohrid rušen je i obnavljan više puta pa i danas stoji s 18 kula koje pojačavaju gradske zidine, s četvero vrata i s najvažnijim dijelom tvrđave u unutrašnjem gradu na samom vrhu ohridske kamenite hridi. Osim tvrđave, u Ohridu se nalazi još i veliki broj pravoslavnih crkava koje su se održale do današnjih dana usprkos činjenici da je Ohrid duga stoljeća bio i pod turskom vlašću. Najljepše su katedralna crkva Svete Sofije pa crkva Sveti Jovan Kaneo te crkva Svetog Klimenta.

Ronjenje u Mićov gradu

Ronjenje na arheološkom lokalitetu nazvanom po njegovom pronalazaču organizira Ronilački centar “Amfora” koji je licenciran SSI instructor training center, a vlasnik centra upravo je taj pronalazač – Milutin Sekuloski Mićo. Amfora je pozicionirana na samoj obali Ohridskog jezera u sklopu Muzeja na vodi. Tim od četiri instruktora vodi Jovan Sekuloski (SSI AI Trainer), a za zdravstvenu sigurnost tu je doktor Goran Balevski, specijalist kirurg, urolog i doktor za podvodnu i hiperbaričnu medicinu. Cijeli kompleks muzeja nalazi se pored poznate plaže i kampa Gradište, desetak kilometara južno od Ohrida.

Da je ronjenje u ovom “gradu” postalo izuzetno popularno, pogotovo ovaj vid arheološkog turizma, dokazuje opremljenost ronilačkog centra “Amfora”. Centar može opslužiti i do 40 ronilaca pa i više, boce se pune na čak četiri kompresora, a u centru se nalazi čak i hiperbarična komora.

Ronjenje na lokaciji Mićov Grada započinje odmah ispred centra, ronite kroz prolaz ispod drvenih kuća gdje ćete vidjeti jata sitnih riba plašica, poznatih po tome što se od njene sluzi i ljuski izrađuje poznati ohridski biser. Ubrzo ćete doći do prve pozicije na tri metra dubine gdje se po pjeskovitom dnu nalaze rasute keramičke posude raznih oblika, kamene sjekire, keramičke pločice koji su služile kao utezi za ribarske mreže, kružni kameni blokovi koji su služili za mljevenje žita, amajlije, drveni kolci konstrukcije te mnoštvo ostalog kamenog oruđa.

Ronjenje se nastavlja do druge pozicije na pet metara gdje prevladavaju fragmenti velikih keramičkih posuda te mnoštvo drvenih kolaca. Poslije pet metara dubine jezero se po pješčanoj kosini strmo spušta i roni se do dubine za koju je pojedina grupa ronilaca osposobljena. Na dubini od pet do šesnaest metara nalazi se kolonija slatkovodnih rakova, može se susresti i poneka jegulja te razne školjke i puževi.

Ronjenje se dalje opet nastavlja na podvodni arheološki lokalitet razgledavajući ostale predmete, a završava se pored stjenovitog dijela poluotoka te natrag do lokacije centra.

Temperatura vode preko ljeta na površini iznosi 24 do 26 stupnjeva, na 18 metara je oko 18 do 20 stupnjeva Celzija, a ako želite roniti na dubini od 40 metara, možete pronaći i kolonije endemične vrste ohridske okrugle spužve (Ochridaspongia rotunda). Na takvim dubinama temperatura vode iznosi oko osam stupnjeva Celzija.

Vidljivost je u pravilu odlična. Na lokalitetu je dozvoljeno podvodno fotografiranje i snimanje, ali roniocima je zabranjeno dirati arheološke nalaze (uz pokoji izuzetak za promotivne svrhe). Ronioci znaju da more i oceani nude drugačiju vrstu ronjenja, ali ako bar jednom zaronite u Ohridsko jezero, imat ćete rijetku priliku urona u prapovijest.

Više o ronjenju na Ohridskom jezeru i arheološkim pronalascima na ovoj lokaciji možete pronaći u SCUBAlife magazinu broj 42.