Dugi otok smjestio se otprilike na sredini hrvatskog dijela Jadrana. Pripada zadarskoj otočnoj skupini sjevernodalmatinskih otoka, ukupne je površine 124 kvadratna kilometra zajedno s pripadajućim akvatorijem (kopnena površina je 113,3 kilometra kvadratna).

Iako mu ime tako sugerira, ovo nije naš najdulji otok (osjetno dulji su i Hvar i Cres, a po nekim mjerenjima i Krk), dugačak je 43 kilometra, a najveće širine do 4,6 kilometara. Po zadnjem popisu broji 2873 stanovnika. Čini ga vanjski niz otoka zadarskog arhipelaga zajedno s otocima Molatom, Istom, Škardom i Premudom. Na otoku se nalazi jedanaest naselja od čega su Sali, Zaglav, Žman, Luka, Savar, Brbinj, Dragove i Božava smješteni na sjeveroistočnoj, to jest “unutarnjoj” strani otoka, dok se Soline, Verunić i Veli Rat nalaze na zapadnoj obali u duboko uvučenim zaljevima Solišćica i Velarska vala. Otok se pruža u smjeru sjeverozapad-jugoistok u nizu u kojem je sjevernije otok Molat, a južnije Kornat.

Između niza vapnenačkih lanaca, u kojima je najviši vrh Vela straža (338 metra), prostiru se krška polja Velo jezero, Arnjevo polje, Stivanje polje, Sridnje polje i druga, a na otoku se nalaze i mnogobrojne vapnenačke špilje (Strašna peć, Kozja peć, Veli badanj, Crvene rupe i Pećina). Na južnom dijelu otoka prevladava kamenjar, dok su srednji i zapadni dijelovi obrasli šikarom, a mjestimice ima i šume. Uz njegovu obalu se nalaze mnogobrojni otočići (Golac, Bršćak, Magarčić, Mali i Veliki Planatak, Utra, Mrtovnjak, Luški, Krknata, Lagnići, Mežanj, Katina i drugi). Zapadna obala je vrlo strma, dok su ostale obale položene s nizom uvala među kojima se pješčanim žalima ističu Solišćica, Pantera i Telašćica. Od većih otoka u blizini su Ist, Olib, Iž, Pašman i Ugljan. Gospodarska je osnova poljodjelstvo, vinogradarstvo, maslinarstvo, stočarstvo, ribarstvo, pčelarstvo, a u novije vrijeme i turizam.

Dugi otok ima nekoliko domaćih dnevnih trajektnih i brodskih veza sa Zadrom. Veće luke su one trajektne u Brbinju i Zaglavu te Sali i Božava. Sva naselja povezana su otočnom cestom kojom prometuje i lokalna autobusna linija. Otok ima mnogo prirodnih ljepota, a posebno se ističe Park prirode Telašćica na južnom dijelu otoka, Velo i Malo jezero kod Žmana, uvala Solinšćica i uvala Saharun, ili kako se danas češće imenuje – Sakarun.

Povijest i znamenitosti

Na Dugom otoku mnogo je povijesnih ostataka (uključujući i prapovijesne), a na otoku se nalaze i tri jezera (dva periodička slatka i stalno slano u Telašćici). Znamenitosti otoka su i svjetionik Veli rat kod istoimenog naselja te crkvica Svetog Pelegrina u Savru, a također i manifestacija “Tovareća mužika” u Salima. U novije vrijeme pokušava se oživiti zanimanje za spilju Strašna peć koja se nalazi kraj mjesta Savar na nadmorskoj visini od 70 metara.

Brojni su tragovi prapovijesti među kojima se ističu kamena industrija s veloratskog područja s kraja paleolitika te osobito spilja Vlakno u središnjem dijelu otoka. Dosadašnja istraživanja su u Vlaknu utvrdila kulturni sloj star 20 tisuća godina, a među inim nalazima i očuvani ljudski kostur, jedini takav nalaz na čitavom jadranskom prostoru. Dugi otok spominje Konstantin Porfirogenet sredinom 10. stoljeća pod imenom Pizuh (sačuvan u nazivu položaja Čuh uz zaljev Telašćicu). U 10. i 11. stoljeću otok se u ispravama naziva Insula Tilagus (naziv sačuvan u imenu zaljeva Telašćice). Ime Dugi otok zabilježeno je prvi put glagoljicom 1460. godine. Na istaknutim vrhovima po otoku nalaze se ostaci ilirskih utvrđenih naselja i kameni grobni humci. Na prevlaci Mala Proversa, koja dijeli Dugi otok od Kornata, nalazio se prostran rimski ladanjski dvorac (Villa rustica) dijelom istražen i konzerviran. Iz starohrvatskog razdoblja sačuvale su se u cijelosti ili djelomice crkvice, suhozidne kućice i grobovi.

Park prirode Telašćica

Iako Dugi otok ima znamenitu kulturno-povijesnu baštinu, najzanimljivije su njegove prirodne ljepote i krajolici. Najpoznatija od njih je uvala Telašćica na samom jugu otoka koja je prije nekoliko godina proglašena Parkom prirode. Karakteriziraju je tri cjeline. To su sama uvala, zatim slano jezero Mir te naposljetku strmci vanjskog oboda. Uvala Telašćica, po kojoj je i cijeli Park prirode dobio naziv, dominira parkom. U kopno je uvučena otprilike osam kilometara, a na svojem južnom, najširem dijelu široka je oko 1,6 kilometara. Taj dio zaljeva, okrenut prema jugoistoku, otvoren je prema susjednim Kornatima. Sam zaljev je vrlo razveden te sadrži 25 uvala, rtova i pet otočića. Zahvaljujući svojem položaju zaštićen je od udara bure s kopna i juga s otvorenoga mora. Zbog tih značajki Telašćica je jedna od najvećih i najbolje zaštićenih prirodnih luka na istočnoj obali Jadrana. Samo ime Telašćica vjerojatno potječe od latinskog naziva “tre lagus“ što u prijevodu znači “tri jezera“. Sastoji se od tri dijela koji su međusobno odvojeni suženjima. Ta tri dijela su Tripuljak, Farfarikulac i Telašćica. Morfogenetski te su tri uvale zapravo krške ponikve koje su pod more dospjele prije desetak tisuća godina nakon zadnjega ledenog doba. Najvećim dijelom dno uvale je prekriveno zajednicama morskih cvjetnica, staništima iznimno bogatim životinjskim svijetom i značajnim za razmnožavanje mnogih vrsta riba. Jezero Mir nalazi se na jugozapadnom dijelu Parka te se smjestilo u uskom dijelu kopna između zaljeva i otvorenoga mora. Duljina mu je otprilike 900 metara, a najveća širina oko 300 metara. Najveća dubina je šest metara. Salinitet jezera je uglavnom viši od okolnog mora zbog izražene evaporacije i zatvorenosti jezera. Na njegovom jugoistočnom dijelu za vrijeme olujnog juga dolazi do prelijevanja mora u jezero. Obala je najvećim dijelom niska i stjenovita s brojnim škrapama pa je i dno jezera u plićim dijelovima stjenovito, u dubljim muljevito, a na jugoistočnom dijelu prekriveno i fangom (ljekovitim muljem). Temperaturni ekstremi i natprosječna slanost razlog su biološkog siromaštva jezera. Osim planktona, u jezeru nalazimo samo nekoliko vrsta organizama poput algi, glavoča, cipli te nekih školjkaša, puževa i rakova. U jezeru obitava i rijetka vrsta jegulje (kajman ili bižat) koja naraste i do tri kilograma.

S vanjske strane uvale Telašćica uzdižu se okomite hridi u najistaknutiji strmac na Jadranskom moru – poznate dugootočke “Stene“ koje su više čak i od onih poznatijih kornatskih. Strmac se proteže od rta Mrzlovica na sjeverozapadu do padina Velog vrha na jugoistoku dosežući na Grpašćaku visinu od 161 metar. Najveće dubine podmorja neposredno uz obalu dosižu do 85 metara. Na samim stijenama pod morem žive različite koraljne zajednice, uključujući i danas već prorijeđene crvene koralje. Stijene su zanimljive i iznad mora jer na strmim liticama raste rijetka dubrovačka zečina, a ovdje je i najsjevernije stanište drvenaste mlječike. Dubrovačka zečina rijetka je endemična vrsta i prisutna je jedino u Hrvatskoj. Na strmcima se gnijezde sivi i Eleonorin sokol. Zahvaljujući prisutnosti velikoga broja jedinki ovih dviju zaštićenih vrsta Telašćica je uvrštena u svjetski popis Ornitološki značajnih područja.

Sakarun

Osim Telašćice, na Dugom otoku nalazi se i Sakarun, jedna od najljepših malih uvala Jadrana. Nalazi se na sjeverozapadu otoka, u blizini Velog Rata i Solina, ali s njegove vanjske strane. Uvala možda i nije toliko omiljena nautičarima kao Telašćica jer je okrenuta na jugo, ali je u ljetnim mjesecima omiljeno boravište kupača i izletnika. Do nje se može doći i osobnim automobilom lokalnom cestom. Uvala je jedinstvena po kristalno čistom moru koje, u kombinaciji s bijelim, plitkim, šljunčano-pjeskovitim dnom stvara prekrasnu tirkiznu boju.

Sali

Žitelji najvećeg mjesta na otoku, Saljani, s ponosom će reći da je Sali jedno od najljepših malih naselja na Jadranu, poput Komiže ili Cavtata. Sali je mjesto na unutarnjoj strani otoka s već tisućljetnom ribarskom i maslinarskom tradicijom. Poznate su i Saljske užance, tradicionalna trodnevna ljetna fešta, a već je i među stranim turistima omiljena Saljanska čitaonica, mjesto gdje se odvija kulturni život naselja, ali i gdje se posuđuju knjige na nekoliko svjetskih jezika. Usred luke dominira i neobičan plato veličine nekoliko desetaka kvadrata, a sam natpis na platou odaje o čemu se radi – Linčarnica – mjesto čija jedina namjena je u prakticiranju dobro nam poznate fjake. Tu se sjedi, leži pa čak i spava. Ako niste isprobali Linčarnicu, kao da niste ni bili u Salima. Poput Rima i Pape…

U podmorju Dugog otoka

Dakle, s jedne strane se čini da ronilačke lokacije uokolo Dugog otoka nisu dovoljno poznate široj javnosti, ali s druge strane više nego intrigantno zvuče podaci da ronilački turizam na otoku postoji još gotovo iz doba Jugoslavije kada je u mjestu Božavi otvoren jedan od prvih centara na Jadranu u vlasništvu njemačkoga ronilačkog entuzijasta, a uz manje promjene centar postoji i danas. Ne samo to! Mnoge od vas će iznenaditi podatak o broju ronilačkih centara koji danas djeluju na Dugom otoku. Što povremeno, a što stalno, ovdje danas egzistira čak pet ronilačkih centara. Kada ovu brojku usporedimo s drugim otocima u Hrvatskoj, doći ćemo do zanimljivog zaključka da samo na Krku i Pagu (i možda Braču) ima više centara. Zanimljivo, zar ne? Čak ni jedan Hvar, Vis ili Lošinj, kao otoci s mnogim spektakularnim ronilačkim lokacijama, nemaju toliko ronilačkih centara. Djelomičan odgovor zacijelo leži u spomenutoj dugoj tradiciji, zatim također i u mnogim zanimljivim lokacijama koje ćete upoznati u pregledu, ali ipak, iznad svega ostaje natprosječno visoki broj centara, pogotovo s obzirom na broj stanovnika, infrastrukturu i povezanost s kopnom.

Osim već spomenutoga centra u Božavi, na Dugom otoku djeluju još dva centra u Salima i dva u Zaglavu. Ronilačke lokacije nalaze se uglavnom na vanjskoj, otvorenoj strani Dugog otoka pa je odlazak na njih često ovisan o vremenskim prilikama. Iako u geološkom smislu Dugi otok i Kornati čine cjelinu, pogotovo vezano na postanak i današnji izgled (mislimo prvenstveno na strmce), na Dugom otoku u odnosu na Kornate ipak imamo znatno manji broj otočića i hridi u vanjskom lancu. To ujedno znači i nominalno nešto manji broj ronilačkih lokacija, no one u svakom slučaju ne zaostaju za onima mnogo poznatijim, kornatskim.

Lagnići

Na samom sjeverozapadnom kraju Dugoga otoka pa još par stotina metara na sjever nalaze se dvije hridi, Veliki i Mali Lagnić ili jednostavnije Lagnići. Pronalaze se vrlo jednostavno, a također nije problem ni lociranje samoga mjesta. Na samom hrptu između hridi sidrenje je lagano, s tendencijom da se pomaknete maksimalno na jugozapad do dubine od kojih desetak metara. Odatle se kreće na ronjenje i dalje držeći se jugozapada, kada se nailazi na zid koji započinje na petnaestak metara dubine.

Uzduž zida susrest ćete mnogo jastoga unutar pukotina te se lagano spuštate do pješčanoga dna na četrdesetak i više metara. Naići ćete i na omanji kanjon usječen u zid, a malo dalje nalazi se i zanimljiva pećina, ili je možda bolje nazvati ju prevjesom. Ronjenje završava povratkom na livadu posidonija gdje se također nalazi nekoliko kanjončića. Lagnići su idealni za lagano upoznavanje s dugootočkim lokacijama.

Olupina Michele

Malo stariji čitatelji možda će se sjetiti jednog od davnih muzičkih spotova već tada popularnoga Gibonnija, još iz devedesetih godina, čiju je upečatljivu pozadinu činila tada još dosta očuvana olupina teretnoga broda “Michele”. Brod se, tada pod talijanskom zastavom, 1983. godine zbog pogreške u navigaciji čitavom svojom dužinom nasukao na plitko pješčano dno. Kasniji pokušaji odsukavanja su ocijenjeni kao preskupi te je olupina prepuštena sudbini mora. Zbog vrlo male dubine (maksimalnih šest metara na dnu) paluba i nadgrađe broda su gotovo u potpunosti bili iznad razine mora, no vrijeme je učinilo svoje pa se danas nad površinom naziru samo pojedini dijelovi oplate i pramac s jarbolom. Samo je pitanje vremena kada će more uništiti i te ostatke nadgrađa. Lokacija olupine nalazi se u samoj blizini Lagnića, malo na sjeveroistok.

Iako se radi o vrlo maloj dubini i dosta uništenoj olupini, ronjenje je vrlo zanimljivo jer je moguć dug boravak u kristalno čistom moru, bez ikakvih opasnosti te je pogodno čak i za najsvježije nove ronioce. Lokacija je, radi mnoštva motiva i različitih efekata, osobito popularna i među podvodnim fotografima.

Hrid Mežanj

Idući od Lagnića k jugu vanjskom stranom Dugog otoka teren ukazuje na mnoštvo potencijalnih lokacija strmoga reljefa pa, ako baš hoćete, možete zaroniti koji puta i u neposrednoj blizini Sakaruna, na vanjskoj strani rta Lopata, međutim, mi idemo još koju milju južnije, do hridi Mežanj. Sama hrid se nalazi jednostavno, no u prilazu je potreban oprez zbog mnogih sika i manjih hridina. Sidrenje je najbolje na samoj južnoj strani, pored hridi. No, obratite pažnju na moguće struje i generalnu vremensku prognozu. Ovdje nije baš ugodno u slučaju juga.

Ronjenje se odvija na samom južnom platou gdje se već na desetak metara dubine nalazi zanimljiva rupa dovoljno prostrana i za više ronilaca. Zaranjanjem se otkriva prolaz koji završava na dvadeset i pet metara te se izlazi na lijepi zid po kojem se nastavlja ronjenje. Na kraju prolaza naići ćete i na staro sidro. Za povratak na plato možete izabrati opet prolaz, ili se jednostavno uzduž zida dižite do platoa i povratka na brod. Na kraju ronjenja se isplati obići i sam plato koji, zbog mnogih manjih sika, ima zanimljivu morfologiju.

Mišnjak kampanel

Nešto južnije od Mežnja nalazi se pličina Mišnjak koja krije izvanserijsku lokaciju. Plič je jasno ucrtana na karte pa nalaženje nije otežano, ali zahtijeva nešto iskustva. Nešto zapadnije od glavne pliči koja dosiže do osam metara dubine, nalazi se popularni kampanel ili podvodni toranj čiji vrh je na petnaestak metara dubine. Ako uspijete, idealno bi se bilo sidriti na vrhu kampanela. Već spuštanjem po konopu osjetit ćete nešto jače struje pa se ronjenje treba prilagoditi ovisno o njihovu smjeru i jačini.

Sam kampanel je prelijep, s mnoštvom života i poljima gorgonija koja započinju već na dvadeset i pet metara dubine. Najljepši dio kampanela je na sjevernoj strani, a još malo istočnije se nalaze još dva tornja s vrhom na tridesetak metara, dakle samo za one najiskusnije. Ljepota same lokacije i plove riba koje obitavaju ovdje će vas sasvim sigurno opčiniti pa je potreban oprez zbog velike dubine i brze potrošnje zraka, ali i vjerojatnih ulazaka u dekompresijski režim ronjenja. No, ovu lokaciju ćete zapamtiti kao jednu od najboljih.

Špilje u Brbišćici

Idući dalje k jugu, otprilike na kraju gornje trećine Dugog otoka smjestila se manja uvala zvana Brbišćica. Nalazi se gotovo točno nasuprot naselja Brbinj na suprotnoj strani otoka, a do uvale se cestom može stići i osobnim vozilom. Iako se do samih špilja može stići i ronjenjem (to jest plivanjem) s obale, ipak su za dlaku predaleko jer se špilje nalaze na samom vanjskom zapadnom kraju uvale. Zbog toga je daleko komotnije na ronjenje krenuti s brodice koja se može sidriti na samim ustima uvale.

Ova lokacija je vjerojatno najpoznatija u ovom akvatoriju i zaista je posebna. Erozija mora je neposredno uz obalu formirala četiri, što nadsvođene, što otvorene kaverne koje zajedno čine simpatičan sustav idealan za ronjenje. Domaći ronioci ove kaverne nazivaju “Kroz vrata”, “Raj”, “Pakao” i “Ispod mosta”.

Vrlo je zanimljivo istraživati mnoge tunele, procijepe i svodove, a sve na dubinama do petnaestak metara. Budući da se neposredno uz špilje nalazi i vanjski zid, vrlo često se ronioci odlučuju na dnevni izlet s ronjenjem najprije na zidu, a nakon toga u sistemu kaverni. Još jedna meka za podvodne fotografe – to ne moramo ni naglašavati.

Strmci pored jezera Mir

Daljnjom plovidbom prema jugu Dugog otoka dolazimo već gotovo do njegovog samog kraja, gdje se nalaze prije spominjani fascinantni strmci koji već pripadaju Parku prirode Telašćica. Neposredno prije otočića Malog i Velog Garmenjaka te uvale Lojišće nalazite se na mjestu gdje su dubine uza samo kopno najveće. Okomite litice visine preko stotinu metara se nastavljaju u podmorju te ovdje dosižu dubine od preko osamdeset metara. S druge strane litica sakrilo se jezero Mir. Sidrenje je ovdje nemoguće, ali ako vremenski uvjeti to dozvoljavaju, isplati se zaroniti uz izvanserijske zidove. Naravno, netko će morati ostati na brodici i čekati vaš povratak. Osim šuma gorgonija i brojnih vrsta organizama koje ćete susresti prilikom istraživanja zida, na nešto većoj dubini (dublje od pedesetak metara) ćete naići i na prelijepi crveni koralj (corallium rubrum), već rijedak na Jadranu.

Pažljiva priprema i precizno planiranje zarona pri ovakvom ronilačkom profilu se podrazumijeva. Samo za one vrlo iskusne!

Garmenjak Veli

U neposrednoj blizini strmaca zacijelo ste već zapazili dva omanja otočića, Veli i Mali Garmenjak. Već sam pogled na nautičku kartu otkriva više potencijalnih ronilačkih pozicija. I u stvarnosti je tako. Ovi otočići se mogu istražiti na više načina, a mi smo se ovom prilikom odlučili za zapadnu stranu Velog Garmenjaka. Otprilike u sredini otočića se nalazi omanja uvala gdje se manja brodica može čak i usidriti. Zaron započinje u samoj uvalici koja je ustvari vrlo duboka pa imate dojam da ronite unutar kakvog okomitog “poluvaljka”. Često se dešava da čarobna igra svjetla i sjene “potroši” cijelo vrijeme ronjenja, gotovo da ni ne izađete izvan uvale. Ako stignete, istražite i zapadni zid, svejedno je sjeverno ili južno od uvale.

Gorgonije, jastozi, murine ili škarpine će vam ovo ronjenje zasigurno učiniti jednim od ljepših ovdje. Ako se već odlučite i za Mali Garmenjak, istražite zid na južnom obodu otočića.

Sestrica Mala

Jedna od poznatijih veduta Jadrana s razglednica je i ona popularnog svjetionika na otočiću Sestrica Vela, karakteristično ukrašenog poput kakvoga golemoga sladoleda. Iako većina ljudi smatra da otočići Vela i Mala Sestrica pripadaju arhipelagu NP Kornati, ipak tome nije tako, već se smatraju dijelom Parka prirode Telašćica. Nalaze se jugoistočno od Garmenjaka Velog te južno od rta Vidilica, krajnje južne točke Dugog otoka. A kad već ponovno spominjemo Garmenjak, zanimljivo je čuti da se i u Kornatima nalaze “Garmenjaci”, ali to nisu ovi koje smo prethodno spomenuli.

Južna strana Male Sestrice je vrlo zanimljiva roniocima jer krije fantastičan zid koji se proteže cijelim otokom. I tu se nalaze brojne gorgonije te mnoštva jastoga i škarpina. Kako je otok ponešto udaljen od kopna, česte su i plove pučinskih vrsta. Ako vidite i pokojeg delfina, smatrajte se vrlo sretnima – nije nemoguće!

Istočna strana Dugog otoka (suhi dok pored mjesta Sali, otočić Golac, sika Bonaster pored Molata)

Unutarnja, “kopnena” strana Dugog otoka ne obiluje spektakularnim lokacijama, međutim, često se zna desiti da vremenske prilike (obično je to jugo) ne dozvoljavaju odlazak na zanimljivije lokacije na vanjskoj strani otoka. Tada ste prisiljeni na, uvjetno rečeno, ronjenje na alternativnim lokacijama, ovisno o mjestu gdje se nalazite.

Prva od takvih lokacija je potopljeni suhi dok kojeg je potopio poznati zadarski ronilac Zoran Stipanić. Nalazi se u neposrednoj blizini mjesta Sali i Zaglav, na lokaciji između otočića Mrtonjaka i Lavdare. Dubina doka je između 24 i 34 metra, na pješčanom je dnu pa se oko doka okuplja veća količina ribe. Ako se nalazite sjevernije, u blizini Božave, onda vrijedi zaroniti na otočiću Golac pored kojeg se nalazi zanimljivi kanjon. Golac se nalazi sjeverno od najsjevernije točke Dugoga otoka, rta Borji. Još sjevernije, sada već u blizini Molata, nalazi se i pličina Bonaster. Vrh joj započinje na sedam metara dubine te ju je zanimljivo obići “kružno” jednostavnim profilom do željene dubine.

Olupina Ledenik

I za kraj, spomenut ćemo lokaciju potopljenoga broda “Ledenik” za koji se vežu mnoge kontroverze. Olupina se nalazi na lokaciji sa sjeverne strane otoka Sestrunj, dakle nešto je udaljena od Dugoga otoka, ali je postala gotovo obvezatna ronilačka točka i ovdašnjih centara. Brod je pod još nerazjašnjenim okolnostima potonuo u jesen 2008. godine, za mirnog vremena i s iskusnom posadom. Zbog neobjašnjivih razloga stabilitet broda u jednom trenutku je poremećen i uzrokovao je prevrnuće i kasnije potonuće broda. Sumnja se da je brod namjerno potopljen radi naplate police osiguranja, međutim sve je ostalo na sumnjama.

Lokacija olupine nalazi se uz samu obalu na sjevernoj strani Sestrunja, nešto istočnije od uvale Travnik. Nalaženje je jednostavno jer se obrisi olupine ocrtavaju već s površine jer joj je najplići dio na desetak metara dubine. Radi se o brodu hladnjači dužine kojih sedamdesetak metara koji je bočno “zalegao” na pješčano dno.

Maksimalna dubina je manje od tridesetak metara. Lokacija je idealna za sve kategorije ronilaca jer je olupina u odličnom stanju i prosječno se roni na dvadesetak metara dubine. Vidljivi su mnogi dijelovi brodske opreme, golemi hladnjaci, može se ući u pojedine prostorije, a posebno je lijepo i kormilo s golemom elisom.

Bilo kako bilo, ronioci se uz duboki naklon mogu samo zahvaliti akterima ove pomorske nesreće jer su na poklon dobili još jednu zanimljivu ronilačku lokaciju.

Više o Dugom otoku i ronjenju na zanimljivim lokacijama oko njega možete pročitati u devetnaestom broju SCUBAlife magazina (ožujak 2015.).