Callinectes sapidus pripada redu dekapodnih rakova (Decapoda) unutar porodice veslača (Portunidae), a njegovo ime na latinskom znači ‘ukusan lijepi plivač’. Iz njegovog maslinasto zelenog oklopa pružaju se intenzivno plave noge i kliješta po čemu je i dobio ime (engleski: blue crab).

Kao i kod ostalih rakova iz porodice veslača, peta noga ima oblik vesla. Posebno oblikovane noge prvenstveno služe za plivanje, ali plavi rakovi ih prilično vješto koriste i za ukopavanje u sediment. U njegovu zavidnu sposobnost plivanja uvjerili smo se prilikom lova. Oklop mu je relativno tanak i lagan, a kliješta nisu robusna kao kod hlapa ili grmalja, što mu omogućava odličnu brzinu plivanja i mogućnost bijega u svim smjerovima. Pri plivanju svojim lopaticama smještenim na stražnjem paru nogu zamahne oko tri puta u sekundi, a najbrži je kada pliva bočno pri čemu zauzima hidrodinamički položaj s ispruženim kliještima suprotno od smjera kretanja i dostiže brzinu oko 1,5 metar u sekundi. Ako ga nakon ulova želite primiti golim rukama, najsigurniji način je da ga uhvatite za korijen stražnjih nogu s lopaticama.

Životni vijek plavog raka u prirodi ovisi o vještini izbjegavanja predatora, što je u prosjeku od jedne do tri godine, ali ponekad su uhvaćene i mnogo starije jedinke (do osam godina). Masa odrasle jedinke u prosjeku varira od 0,45 – 0,9 kilograma.

Prirodno stanište

Prirodno područje rasprostranjenosti plavog raka su obale zapadnog Atlantika gdje nastanjuje estuarije, lagune i plitke obalne vode do 90 metara dubine s muljevitim i pjeskovito – muljevitim dnom. Kod kuće je plavi rak izuzetno važna komercijalna vrsta, ali je i jako bitna komponenta estuarijskih hranidbenih mreža jer kao pridneni predator i strvinar ima značajnu ulogu u povezivanju bentičkog i pelagičnog dijela hranidbene mreže. Važan je izvor hrane za ribe poput prugastog grgeča (Morone saxatilis), crvene hame (Sciaenops ocellatus) i atlantskog grabljivca (Micropogonias undulatus).

Invazija Jadrana

Iako koristan u svom prirodnom staništu, plavi rak se kao invazivna vrsta nastanio diljem svijeta, najvjerojatnije putem balastnih voda. Na novim područjima također zauzima staništa s nižim salinitetom koja se nalaze u blizini ušća ili uvala s izvorima slatke vode. U Mediteranu je prvi nalaz plavog raka zabilježen u vodama Egipta 1940 – ih godina te se od 1949. godine javlja i u Jadranskom moru (sjeverni dio). Na istočnom dijelu Jadrana prve jedinke su zabilježene 2004. godine u hipersalinoj laguni kod Stona te na ušću Neretve (laguna Parila). Prvi nalaz u Istri datira iz 2014. godine u Medulinu. Do danas je ova vrsta uspostavila stabilnu populaciju na području ušća rijeke Neretve i u Valbandonskoj lučici kod Pule gdje su primijećene spolno zrele i mlade jedinke. Nalazi pojedinačnih jedinki zabilježeni su duž Jadranske obale, odnosno u Vranskom jezeru, Pločama, mjestu Sućuraj na otoku Hvaru, u uvali Šćuza (Pomer) te u Puli (Galebove stijene). 

Otporan i agresivan sladokusac

Plavi rak je uvršten na popis najagresivnijih invazivnih vrsta u Mediteranu zbog svoje otpornosti, visoke stope plodnosti te velike tolerancije na razne uvjete u okolišu. Smatra se eurihalinom i euritermalnom vrstom, što znači da bez problema može preživjeti u velikom rasponu saliniteta i temperature, a preživljava i pri niskim koncentracijama kisika.

Njegova odlična sposobnost plivanja, veliki reprodukcijski potencijal, nedostatak prirodnih predatora i agresivnost ukazuju na to da kolonizacija ovakve vrste može imati značajan utjecaj na opstanak i bioraznolikost lokalne zajednice.

Plavi rak je oportunistički bentički svejed koji voli jesti ribe, mekušce, rakove, alge i strvinu, čime predstavlja veliku prijetnju prirodnoj ravnoteži lokalne zajednice. Posebno su mu slasne dagnje (Mytilus galloprovincialis) s kojima dijeli boćato stanište te ih otvara vrlo domišljato i spretno. Prvo očisti rubove školjke od obraštaja i bisusnih niti, a zatim, dok je jednim kliještima pridržava za vrh, drugima s nepokretnim krakom napravi uporište na dnu školjke, a pokretni krak umetne u procijep između ljuštura neposredno iznad mjesta gdje izlaze bisusne niti. Spajanjem krakova presijeca mišić koji zatvara ljušture i tako ih otvara. Manjim dagnjama jednostavno zdrobi ljušturu.

Osim utjecaja na lokalnu zajednicu, nažalost ima i veliki utjecaj na ribarstvo jer oštećuje mreže i ribu, a velika je prijetnja i uzgajalištima dagnji i kamenica.

Rješenje je na tanjuru

U svojem prirodnom staništu plavi rak je jako cijenjen zbog ukusnog mesa te se smatra pravom poslasticom. Iz tog razloga jedna je od najvažnijih vrsta u komercijalnom i sportskom ribolovu (crabbing) u sjevernoameričkim zemljama, Japanu i nekim europskim državama. Smatra se da bi se promoviranjem i poticanjem izlova ove, kod nas invazivne vrste, kao novog izvora hrane, mogla smanjiti i staviti pod kontrolu populacija plavog raka, a time i njegov utjecaj na zavičajnu floru i faunu.

S obzirom na to da se ova vrsta opisuje kao bioakumulator toksina te kao prijenosnik kolere (probavni sustav i oklop), prije konzumacije je potrebna adekvatna termička obrada! 

Više o ovom invazivnom, ali ukusnom stanovniku Jadrana možete pročitati u 42. broju SCUBAlife magazina (ožujak 2021.).