U zapadnoj Srbiji, u okviru Nacionalnog parka Tara, kod mjesta Zaovine nalazi se jedno od najljepših jezera u Srbiji – Zaovinsko jezero. Po svom nastanku to je umjetno jezero nastalo u periodu od 1975. do 1983. pregrađivanjem toka rijeke Beli Rzav i izgradnjom brane u zaseoku Đurići kod sela Zaovine.

Brana je sagrađena za potrebe reverzibilne hidroelektrane “Bajina Bašta“ koja se nalazi u Perućcu. Kada je vodostaj na Drini visok, voda se pumpama podiže u jezero, a uslijed niskog vodostaja jezero se prazni kako bi turbine hidroelektrane radile u kontinuitetu. Mještani se često šale da je ovim ostvareno Kremansko proročanstvo da će “Drina jednoga dana uzvodno poteći“.

Foto by Tanja Borović Šašo

Osim vode iz Drine, jezero hrane i dva pritoka: Konjska rijeka i Beli Rzav. Tijekom jednoga dana razina vode u jezeru može se promijeniti i za nekoliko metara. Pri najvišem vodostaju površina jezera se nalazi na nadmorskoj visini od 880 metara, a najveća dubina je oko 110 metara. Opseg jezera je oko 35 kilometara i okruženo je brežuljcima u potpunosti obraslim četinjačama koji jezeru daju karakterističnu zelenu boju. Zanimljivo je spomenuti i činjenicu da se neposredno pored nasute brane nalazi mjesto gdje je Josip Pančić 1875. godine otkrio čuvenu Pančićevu omoriku – endemsku vrstu četinjače.

Foto by Tanja Borović Šašo

Jezerska voda je izuzetno čista pa se, uz malu preradu, koristi za piće, a koristi se i za uzgoj pastrva koje su poznate kao “najizbirljivije“ riječne ribe što se čistoće staništa tiče. Osim pastrve, u jezeru se možemo susresti s mnogim predstavnicima slatkovodne faune kao što su som, štuka, bandar, vijun, klen, šaran i drugi. Bliski susreti s nekim većim primjercima vrlo su rijetki, ali ćete se sigurno sresti sa zebrastom školjkom (Dreissena polymorpha), jednom od najinvazivnijih vrsta na svijetu. Nepoznato je na koji način se pojavila u Zaovinskom jezeru, nema prirodnih neprijatelja pa je iz godine u godinu ima sve više. Jedna od dobrih osobina ove invazivne vrste je filtracija vode. Osim životinjskog i biljni svijet jezera je vrlo raznovrstan – čini ga nekoliko stotina vrsta od kojih se neke nalaze na Crvenoj listi flore Srbije.

Foto by Tanja Borović Šašo

Ronjenje na 860 metara nadmorske visine

Tijekom cijele godine vidljivost pod vodom je uglavnom dobra i varira od pet do 20 metara, ovisno o vremenskim (ne)prilikama i razini vode u jezeru. Kao što je svojstveno planinskim jezerima, voda je prilično hladna, a vanjsko svjetlo ponestaje već na tridesetak metara dubine. Osim niske temperature vode koja ni u ljetnim mjesecima na prelazi 13 stupnjeva Celzija, ronjenje u planinskim jezerima je zahtjevnije i zbog nadmorske visine na kojima se ona nalaze. Svaki zaron na Zaovinskom jezeru je “altitude dive“ (visinsko ronjenje) pa nadmorsku visinu posebno treba uzeti u obzir kod dekompresijskih zaron.

Foto by Tanja Borović Šašo

Duž cijele obale je napravljena asfaltna cesta pa se može obići pun krug oko jezera.To znači da u vodu možete ući na puno mjesta i da vam čamac nije potreban. Jedna od omiljenih lokacija za ronioce nalazi se na samoj brani. Ako ronite s lijeve strane brane, nailazite na plato koji se polako spušta do dubine oko 15 metara, a onda naglo prelazi u klif koji pod oštrim kutom pada preko 100 metara. Ova lokacija je pogodna za sve kategorije ronilaca, na njoj se može napraviti “check dive“, ali i ozbiljan tehnički zaron. Odlučite li se za ronjenje s desne strane brane, potrebno je s ronilačkom opremom na leđima savladati dvadesetak metara strmog terena. Po ulasku u vodu lagano zaranjate do dubine od oko 30 metara i pratite liniju obale. Na svom putu naći ćete na ostatke nekoliko potopljenih objekata kao i na ogromno potopljeno drvo s krošnjom koje već niz godina odolijeva hladnoj jezerskoj vodi. Poslije dvadesetak minuta ronjenja na jednom uzvišenju nalazi se veliki broj predmeta od metala, kose za travu, srpovi, potkovice, lanci za kola, čavli… Pretpostavljamo da je u neka davna vremena u blizini bila kovačnica.

Foto by Tanja Borović Šašo

Kada putem preko brane krenete oko jezera, poslije par minuta vožnje nailazite na lokaciju koja se zove Djed Mraz. Nakon ulasku u vodu na dubini od oko 18 metara nailazite na potopljenu šumu. Možete roniti po rubu šume, a ako su u grupi iskusniji ronioci, možete krenuti i kroz šumu. U tom slučaju ronilačka lampa je obvezan dio opreme. Teren lagano pada sve do 60 metara, dno i grane drveća su prekrivene finim bijelim muljem tako da vam se čini kao da je svuda oko vas snijeg. Ako zaronite dovoljno duboko, postoji mogućnost da zbog dušične narkoze susretnete Djeda Mraza!

Foto by Tanja Borović Šašo

S druge strane jezera postoji još jedna zanimljiva lokacija za ronjenje. Na početku zarona kreće se pravo prema sredini jezera i na dubini od 24 do 30 metara nailazi se na nekoliko čudno izgrađenih objekata. Naime, na tom je mjestu prije izgradnje brane bila klaonica i to donekle objašnjava neobičnu arhitekturu potopljenog objekata. Ako skrenete desno i počnete pratiti obalu, nailazite prvo na jedan vrlo mali bunker, a nekoliko metara dalje i na ogromnu potopljenu halu. Za vrijeme pravljenja brane hala je bila spremnik za eksploziv, a u manjoj prostoriji su držani upaljači!

Foto by Tanja Borović Šašo

Konjska rijeka je lokacija udaljena sedam-osam kilometara od brane kada se krene prema Mitrovcu. Ime je dobila po malom potoku koji se ulijeva u samo jezero. Na ovoj lokaciji automobilom možete prići sasvim blizu vode tako da nema mukotrpnog tegljenja opreme, kao ni spuštanja/penjanja po strmom terenu. Maksimalna dubina je oko 35 metara. Konzultirajući stare vojne karte iz perioda prije nastanka jezera ronioci ronilačkog kluba H2O iz Beograda uspjeli su pronaći nekoliko potopljenih objekata, kao i malo groblje. Nadgrobne ploče su srušene i razbijene pa se pretpostavlja da je groblje premješteno prije potapanja. Na ovoj lokaciji možete naići i na potopljeni ribarski čamac tako da u šali kažemo da na Zaovinama možemo napraviti i “wreck dive“.

Foto by Tanja Borović Šašo

Izgradnja brane doprinijela je nastanku jedne od najzanimljivijih lokacija za ronjenje na Zaovinskom jezeru, u potpunosti je potopljeno selo Stara Vežanja – tada jedno od najvećih sela i administrativni centar toga kraja. Do njega se stiže tako što u zaseoku Bjeluša skrenete lijevo k jezeru i pratite put do zaseoka Mandići. Kada stignete do jezera, na samoj obali nalaze se tri višekatne kuće. Lijepo zamišljen projekt od kojeg se u jednom trenutku očigledno odustalo tako da su građevine svake godine u sve lošijem stanju. Ovo je odlična lokacija za nekoliko zarona. Često možete sresti ronioce nekoliko klubova, a neki od njih ovdje i kampiraju po nekoliko dana. Na potopljene objekte nailazite već na samo nekoliko metara dubine, a ako je vodostaj vrlo nizak, prvi red temelja i betonske stepenica izrone iz dubine. To umnogome olakšava navigaciju i identifikaciju objekata koji se nalaze na nešto većim dubinama. Od većine objekata ostali su samo temelji, najvjerojatnije je da su stanovnici Stare Vežanje, prije nego što su napustili selo, srušili neke od objekata kako bi iskoristili građu za pravljenje novih kuća. Jedini objekt u koji se može ući je mala kapela koja je napravljena u potpunosti od betona. Roneći na ovoj lokaciji možete naići na ostatke koliba, ograđene voćnjake, stare ograde od drveta (tarabe), kao i na dosta predmeta koji ukazuju na to da je nekada u Staroj Vežanji bilo veoma živo. Kao i na svakoj ronilačkoj lokaciji u regiji, susrest ćete se s automobilskim gumama – sigurni smo da ih nisu ostavili neki od mještana…

Više o ronjenju u Zaovinskom jezeru i ronjenju na 880 metara nadmorske visine možete pročitati u desetom broju SCUBAlife magazina (prosinac 2012.).